KAMPANJA NA INTERNETU izborni stožer i limuzine Hillary Clinton u virtualnom svijetu Second LifePočetkom osamdesetih godina na tržištu osobnih računala u SAD-u odvijale su se zanimljive stvari. U veliku bitku ušla su dva konkurenta, inovativna mlada kompanija Apple, koja je na to tržište nekoliko godina ranije izišla s revolucionarnim uređajem Apple II., te do tada dominantan proizvođač kompjutera u SAD-u IBM, koji je pokušao zadržati poziciju i u novoj vrlo perspektivnoj sferi. IBM je 1981. lansirao svoj PC i uskoro gotovo saturirao cjelokupno tržište, na što je Apple odlučio odgovoriti novim revolucionarnim uređajem Macintosh čije je lansiranje bilo predviđeno za početak 1984. godine.

No, u Appleu su znali da će s novim proizvodom uspjeti samo ako će za njega imati dobar marketing, pa su se odlučili za vrlo inovativnu strategiju. U to se doba godine održava Super Bowl, finalna utakmica prvenstva u američkom nogometu, što je najgledaniji televizijski program svake godine u SAD-u. Apple je zakupio reklamni prostor u poluvremenu. Za režisera je angažirao Britanca Ridleyja Scotta, tada već afirmiranog režisera filmova “Alien” i “Blade Runner”.

Scott je napravio izuzetno efektan reklamni spot nadahnut romanom “1984” Georgea Orwella o bešćutnom svijetu budućnosti u kojem ljudi žive kao robovi. U kratkom spotu prikazana je grupa poslušnih ljudi-zombija koji s velikog ekrana slušaju poruke “Velikog Brata”. U jednom trenutku u dvoranu je dotrčala mlada žena koju progoni policija, te je u bijesu bacila željezni bat u ekran i razbila ga. Potom se na ekranu pojavila poruka: “Na dan 24. siječnja 1984. kompanija Apple lansirat će Macintosh. Vidjet ćete zašto 1984. godina neće biti kao Orwellova ‘1984’.” Aluzija je bila jasna, IBM je sa svojom tržišnom dominacijom kao “Veliki Brat”, kojeg će novi proizvod razbiti kao mlada žena ekran. To se i dogodilo, jer je Macintosh nakon što je nekoliko dana kasnije lansiran imao fantastičan uspjeh na tržištu, razbio je monopol IBM-a.

Ovih dana se o tom reklamnom spotu opet mnogo priča, a njegova se nova verzija mnogo gleda, i to na internetskom siteu YouTube, gdje svatko može ostaviti svoj videospot da ga pogleda tko želi. Nova verzija gotovo je identična onoj prvotnoj, iz starog spota preuzeti su glavni kadrovi, ali je u nekim kadrovima promijenjen detalj. Na velikom ekranu, koji će razbiti mlada djevojka s golemim batom, ne nalazi se kao u originalnom spotu anonimni “Veliki Brat”, nego se na ekranu nalazi bivša “prva dama Amerike”, najveća favoritkinja za demokratsku predsjedničku nominaciju za izbore 2008. godine Hillary Clinton, koja govori neke dosadne rečenice iz svojeg predizbornog nastupa. Kada djevojka razbije veliki ekran pojavi se natpis: “Na dan 18. siječnja započet će američki predsjednički preliminarni izbori. Vidjet ćete zašto 2008. godina neće biti kao Orwellova ‘1984’.” Nakon toga se pojavi natpis BarackObama.com.

Taj efektan spot u kojem je Hillary Clinton prikazana kao “Veliki Brat”, a u kojem se njen konkurent u borbi za demokratsku predsjedničku nominaciju crni senator Barack Obama najavljuje kao čovjek koji će razbiti njenu dominaciju u Demokratskoj stranci, izazvao je veliki interes. Iako se taj spot na siteu YouTube nalazi tek od 5. ožujka do sada ga je vidjelo više od 2,5 milijuna Amerikanaca, što je fantastičan broj. Taj će se broj sigurno povećati, jer svakog dana spot pogleda nekoliko stotina tisuća novih korisnika interneta. To je, nesumnjivo, do sada jedan od najtežih i najefektnijih napada na Hillary Clinton od početka predsjedničke kampanje. Tko je spot napravio i tko ga je stavio na YouTube u početku nije bilo poznato. Barack Obama tvrdi da s tim spotom nema nikakve veze, kao ni nitko iz njegova predizbornog stožera. Tek se prošle srijede saznalo da ga je privatno napravio zaposlenik kompjuterske tvrtke iz Washingtona, inače pristalica Baracka Obame.

Ocjenjuje se da će spot imati jakog utjecaja na predizbornu trku u Demokratskoj stranci, a opća je i ocjena da ovaj videospot ukazuje na to koliko YouTube ima velik utjecaj na predizborne prilike u SAD-u. Razni videomaterijali naYouTubeu počinju igrati ključnu ulogu u američkom političkom procesu. Mnogi podsjećaju na sudbinu republikanskog senatora iz Virginije Georgea Allena, za kojeg se tvrdilo da će biti jedan od glavnih kandidata na predsjedničkim izborima 2008., a koji je politički potpuno propao nakon što je na YouTube stavljena kratka videosnimka, napravljena tijekom njegove agitacije za senatske izbore 2006., gdje ga se vidi kako vrijeđa jednog mladića na rasnoj osnovi. Zbog te kratke snimke Allenu je uništena karijera. I ovaj slučaj s Hillary Clinton, i spomenuti slučaj sa Georgeom Allenom, ali i neki drugi slučajevi govore isto: YouTube je postao izuzetno važna platforma političke borbe, opasna za neoprezne kandidate. Ovih dana velike probleme s YouTubeom imaju republikanski kandidati. Rudolph Giuliani je ismijan u videospotu na kojem se vidi sa ženskom perikom na glavi, a mnogo se gleda i njegov videospot u kojem se zalaže za pobačaj, što koriste njegovi protivnici iz Republikanske stranke, jer su republikanski birači konzervativni i protive se pobačaju. Sličnu nevolju ima i republikanski kandidat Mitt Romney.

Posljednjih dana s YouTubeom velikih nevolja ima i demokratski predsjednički kandidat, senator John Edwards. Netko je na YouTube stavio kratki videozapis kako se Edwards pažljivo češlja i uređuje prije TV nastupa. Ta njegova nevjerojatna pedantnost u češljanju i uređivanju uvojaka, praćena ironičnom na spot namontiranom pjesmom “I feel pretty, oh so pretty” - “Baš sam lijep” iz mjuzikla “The Sound of Music”, doima se smiješnom i pomalo uvrnutom, te Edwardsa prikazuje osobom koja pretjerano drži do svojeg izgleda. Kada je riječ o glazbi Hillary Clinton ona ima i s tim nevolju, jer ju je jedan videozapis ostavljen na YouTubeu i u vezi s glazbom ismijao. Na jednom predizbornom skupu, gdje se prije njenog nastupa svirala američka himna, zaboravila je isključiti mikrofon, pa je snimljeno kako komično slabašnim glasom i bez imalo sluha pjeva himnu. Taj je jednominutni videozapis na YouTube stavljen 27. siječnja, a do sada ga je vidjelo više od 1,1 milijun ljudi.

STEVE CHEN I CHAD HURLEY, osnivači YouTubea, obogatili su se prodavši svoj site Googleu za 1,65 milijardi dolaraYouTube je veliki, novi internetski fenomen, i to ne samo u političkom, nego još više u kulturnom smislu. Taj su site prije dvije godine - u veljači 2005. - otvorila trojica mladih Amerikanaca. Trojka - Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, sva trojica završeni studenti informatike - napustila je tvrtku u kojoj su do tada radili, kako bi realizirala ideju o siteu na kojem će ljudi ostavljati videozapise svima da ih pogledaju. Na početku site nije imao mnogo uspjeha, jer se nije razlikovao od nekih drugih sličnih usluga, koje su organizirale velike internetske kompanije poput Googlea. Ono što je tijekom vremena počelo YouTube razlikovati od drugih bilo je što su se tamo počeli pojavljivati neki bizarni, komični i zanimljivi videozapisi, koji su stekli popularnost kod posjetitelja, pa se glas o njima počeo širiti internetom. Bili su to na početku i neki odlomci iz pojedinih komercijalnih američkih TV emisija. No, više se pričalo o nekim sasvim amaterskim.

Na site YouTubea ljudi su stavljali vlastite snimke pjevanja popularnih hitova ili smiješne, bizarne pjesme, snimke imitiranja scena iz popularnih filmova, zatim scene snimljene u susjedstvu, na putovanjima. Ti su materijali u početku bili najpopularniji. Kasnije su se počeli pojavljivati zgodni isječci s neobičnih televizijskih kanala, male edukativne snimke o tome kako oguliti krumpir u jednom potezu, kako napuniti starinski top, a tu je i mnogo sportskih snimki s nogometnih terena, iz košarkaških dvorana, a posebno su popularne snimke borbi američkog hrvanja.

Zbog sve veće popularnosti YouTubea, zapazili su ga i u političkim krugovima, posebno nakon što su neki videozapisi imali utjecaja na političke sudbine pojdinih ljudi, kao u slučaju senatora Georgea Allena. Vidjelo se da obični ljudi mogu tako utjecati na američku politiku više nego u ranijem razdoblju. U tom se kontekstu pojavio i spot "1984." s Hillary Clinton. Opća je ocjena da taj spot predstavlja prekretnicu u američkoj političkoj propagandi. Uspjeh spota je otvorio oči mnogim sudionicima američkog političkog procesa, jer im je pokazao snagu novih medija. Danas bilo tko, ako ima malo inovativnosti, laptop i odgovarajući software može privući pozornost najšire političke javnosti za što su do sada izborni stožeri kandidata trošili milijune dolara.

Do sada su televizijske propagandne predizborne kampanje bile ključan element uspjeha svakog američkog političkog kandidata. Prema sadašnjim cijenama netko tko bi želio postati član Senata američkog Kongresa za to bi trebao barem tri milijuna dolara, za mjesto u Predstavničkom domu Kongresa barem milijun dolara, a čak i za mjesto u senatu neke savezne države trebalo je skupiti za plaćanje emitiranja televizijskih spotova najmanje 500.000 dolara. Predsjedničke predizborne kampanje stoje, naravno, mnogo, mnogo više. Već u ovoj najranijoj fazi predsjedničke kampanje za izbore 2008. godine nitko tko nije skupio nekoliko desetaka milijuna dolara nema nikakve šanse da uspije u borbi za predsjedničku nominaciju svoje stranke. U SAD-u su političke izglede posljednjih godina imali samo veliki bogataši ili spretni operativci koji su uspjeli nagovoriti bogate sponzore da financiraju njihove kampanje.

Stručnjaci tvrde da bi YouTube mogao uvelike izjednačiti izglede različitih kandidata, jer je internet sredstvo komuniciranja gdje se do golemog broja ljudi može doći za mnogo manje novca nego preko televizije. Danas u SAD-u 189 milijuna ljudi ima pristup internetu, te se njime manje-više svakodnevno služi. To znači da preko interneta na spretan način politički kandidati mogu stići praktički do istog broja ljudi kao preko televizije. Financijski stručnjaci su ustanovili da predizborni stožeri mogu znatno efikasnije iskoristiti novac na internetu nego na televiziji, jer jedna internetska propagandna kampanja stoji šest puta manje od isto takve kampanje na televiziji.

BARACK OBAMA mladi senator u utrci za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke predstavljen je spotom '1984.' kao spas od jednoumlja Hillary ClintonIako će, naravno, kandidati na sljedećim predsjedničkim i kongresnim izborima i dalje trošiti značajan novac za televizijske spotove, nema nikakve sumnje da će se u budućnosti znatan novac s televizije preusmjeravati prema internetu. Postoji još jedan razlog tomu koji nije vezan samo uz financije. Aktivni korisnici interneta su mlađi ljudi, urbaniji, aktivniji, a to je za stratege političkih kampanja vrlo zanimljiva biračka populacija. Znatan broj tih mladih ljudi - naime - do sada nije bio osobito zainteresiran za politiku, pa kroz YouTube prolaze i kroz svojevrsnu političku inicijaciju. Zanimljivu je ocjenu o tome dala sama Hillary Clinton, koja se našla na udaru gledanog spota, ali kojoj se već ranije narugao na YouTubeu plasirani spot, gdje se moglo vidjeti kako nespretno pjeva američku himnu. Prvo je šaljivo rekla:

“Nisam vidjela najnoviji spot o meni, ali mi je drago da taj novi spot skreće pozornost od onog ranijeg na kojem se čuje kako loše pjevam ‘The Star - Spangled Banner’. Svatko sada zna da pjevam falš. Zahvaljujem što se pozornost pomaknula na nešto drugo, jer sad mnogi neće imati potrebu da se muče slušajući me dok pjevam himnu. No, govoreći ozbiljno, po mojem mišljenju svaka stvar koja na bilo koji način privlači mlade ljude da se zainteresiraju za predizbornu kampanju je korisna. Nisam s tim spotom zadovoljna, ali ne bih ga uklonila s YouTubea, jer ako taj spot potiče ljude da više razmišljaju o politici, posebno mlađe ljude, to me čini sretnom.”