Hrvatski umirovljenici žive poput kandidata za nastupe na Olimpijskim igrama – u top formu ulaze svake četvrte godine. Pritom treba uzeti u obzir i stanovite razlike, a to je da se ovdje ne radi o olimpijadama nego parlamentarnim izborima koji se održavaju u četvorogodišnjim ciklusima, kao i da se penzionerska forma mjeri debljinom njihovih mirovina. A u obje kategorije, većina umirovljenika pamtit će 2007. kao dosta dobru godinu.

Ivo Sanader dobro zna kako se treba ponašati u izbornoj godini. Zato se susreo s Vladimirom Jordanom, predsjednikom Hrvatske stranke umirovljenika i u ime vlade ponudio sporazum kojim će 360 tisuća tzv. «novih umirovljenika» od studenog dobivati od 4 do 27 posto veće mirovine. Naravno da se radi o slučajnosti, ali nekako ispada kako se u studenom održavaju i izbori, a svakoj vladi je u interesu da penzioneri budu dobre volje dok se približavaju biralištima. Dobra volja znači glas za vladajuću stranku ili, barem, saveznički HSU koji bi Sanaderu trebao osigurati još jedan četverogodišnji mandat u Banskim Dvorima. Isto kao što ne treba muljati i tvrditi kako vlada po cijele dane razmišlja o starijim građanima, tako su smiješne i opozicijske kritike po kojima se radi o nemoralnoj odluci.

U izbornoj godini sve vlade na svijetu donose odluke kojima na neki način pokušavaju podmititi pojedine socijalne skupine. Francuzi olakšavaju dobivanje prvog posla za mlade, Britanci omogućavaju lakšu kupnju stanova, Nijemci poboljšavaju socijalne mjere, a HDZ se pokušava prikazati kao zaštitnik umirovljenika. Ne u potpunosti jer unatoč Sanaderovim i Polančecovim uvjeravanjima da će sve mirovine biti povećane, već sada se zna kako 80-tak tisuća najsiromašnijih penzionera neće dobiti ništa. Ili skoro ništa. Ali i bez njih, vladajuća stranka računa na pozitivan efekt svoje umirovljeničke politike i privlačenje ove kategorije glasača.