TOMMY LEE JONES kao šerif Ed Tom Bell u filmu 'Nema zemlje za starce' Joela i Ethana CohenaRijetko je Zagreb obilovao tako kvalitetnim filmskim programom kakav je obilježio prvu polovicu ovogodišnje veljače. Započelo je trodnevnim programom Regular Company Films u Tuškancu, koji je predstavio uglavnom američke suvremene nezavisne ultraniskobudžetne uratke, nastavilo se u istom kinu reprezentativnim Antonionijevim ciklusom, nadovezao se Coca-colin brand Schweppes promovirajući u novozagrebačkom Cinestaru vlastiti projekt kratkometražnih filmova “za odrasle“ (što ovaj put nije sinonim za porniće nego umjetnički ambiciozne radove gledateljski dostupne isključivo na internetu), da bi šlag na kraju stigao u obliku petog izdanja Human Rights Film Festivala, koji još traje u kinu Europa nudeći jedan od najjačih programa koji je neki hrvatski festival ikad imao (zadnji filmovi Briana De Palme, Alexa Coxa, Ulricha Seidla i Aleksandra Sokurova, plus odličan povijesni pregled tzv. ženskog filmskog pisma, uključujući ostvarenja Germaine Dulac, Léontine Sagan, Dorothy Arzner, Maye Deren, Agnes Varda, Vĕre Chytilove, Márte Mészáros i Chantal Akerman). Naposljetku, i redovni se kino repertoar pridružio vrsnoj ponudi: od četvrtka na programu su zadnji uradci braće Coen, “Nema zemlje za starce“, i Wesa Andersona, “Darjeeling d.o.o.“.

Nakon dva manje zanimljiva ostvarenja, relativno konvencionalne romantične screwball komedije “Razvedi me, zavedi me“ i gangsterske crne komedije “Gangsterska petorka“, tek djelomično uspjela remakea istoimenog klasičnog Ealing ostvarenja, “Nema zemlje za starce“ naslov je koji je ponovo doveo Joela i Ethana Coena u žarište kritičarske pozornosti te im priskrbio pregršt nominacija i nagrada. Taj okrutan i mračan trilerni krimić s ekscentrično-(crno)humornim iskoracima po općem je ugođaju najbliži njihovu slavnom prvijencu “Krvavo jednostavno“, no narativnom i idejnom koncepcijom od njega se bitno razlikuje i zapravo je umnogome istraživanje novog tla za Coene. U većini svojih filmova oni su kreirali složene narativne konstrukcije u kojima je ključna uloga pripadala poigravanju razinama znanja protagonista i gledatelja, odnosno spoznajnim manipulacijama i zabludama. U novom filmu, oslonjenom na roman Cormaca McCarthyja, napuštaju takvu koncepciju, usredotočujući se na “sirovu“ priču smještenu na američki Jug kasnih 70-ih, gdje psihopatski plaćeni ubojica (Javier Bardem) progoni vijetnamskog veterana (Josh Brolin) koji se slučajno dokopao mafijaškog novca i odlučio ga prisvojiti, želeći sebi i supruzi (Kelly Macdonald) osigurati trajne životne blagodati. Coeni jednostavnu osnovnu priču šire ubacujući meksičke kriminalce kao paralelne progonitelje te uvodeći lik drugog, na svoj način izdvojenog plaćenika (Woody Harrelson), no to su tek marginalni odvojci središnjeg fabularnog toka. Mnogo je važnija pobočna, znatnim dijelom filma posve potisnuta fabularna linija vezana uz ostarjela šerifa (Tommy Lee Jones) koji pokušava razriješiti slučaj iracionalnog ubojice i pomoći progonjenom veteranu. Naime, iako su u središtu radnje ubojica novog, iracionalnog kova, naviješten Hitchcockovim “Psihom“ 1960., a posve afirmiran, kako u zbilji tako i na filmu, upravo 70-ih (John Carpenter 1978., u godini radnje filma Coenovih, snima “Noć vještica“), te grubi i čvrsti vijetnamski veteran čiju je traumatiziranu supervarijantu početkom 80-ih Sly Stallone pod imenom Rambo pretvorio u heroja nacije, naslov filma - “Nema zemlje za starce“, poručuje da postoji skriveno tematsko središte.

To središte je društvena i medijska pozicija ljudi tzv. treće životne dobi, ili drugačije rečeno - njihov status u zbilji i na filmu, odnosno fikciji uopće. Desetak godina nakon omladinsko-seksualne revolucije s kraja 60-ih, znači upravo u vrijeme u koje je smješten film Coenovih, starci su zajedno sa svojom ikonskom figurom Johnom Wayneom zauvijek bačeni u ropotarnicu. Očevi i djedovi su svrgnuti, pridošla desetljeća uspostavila su kult mladosti i stanje u kojem su stari autoriteti prisiljeni na uzmak (iako se nacija, domovina i religija, barem površinski gledajući, još dobro drže), a braća Coen tragaju za simboličnom točkom prijeloma. I pritom je intrigantno i provokativno pronalaze u izranjanju zločinca novog doba, koji za šerifa na profesionalnom, ali i životnom zalazu ostaje spoznajno neproničan. No ono po čemu je “Nema zemlje za starce“ posebno zanimljiv, jest njegova idejno-narativna strategija, djelomično srodna postupku koji je veliki američki pjesnik i kritik T. S. Eliot nazivao objektivnim korelativom. Najvećim dijelom filma Coeni izbjegavaju izravnu ilustraciju njegova naslova (osim ako pod tim ne podrazumijevamo likvidaciju i maltretiranje ubojičinih usputnih žrtava, odnosno bolest i suvišnost veteranove punice, pri čemu je riječ o malim epizodnim ulogama), nego eliotovski zaobilazno upozoravaju na zbiljsku i fikcijsku marginalnost starije populacije tako što Tommy Lee Jones, iako je njegovo ime prvo na credit listu, de facto tumači lik koji je gurnut na razinu jače epizode (zadržavajući doduše status jamesovske središnje inteligencije, ali na to brzo zaboravimo, a prisjetimo se tek na poetičnom svršetku, kad šerif prepričava svoj san i time označava da je spreman za odlazak u onostranost). Uz to, sam lik šerifa ništa neće riješiti, nikoga uhvatiti niti ikome pomoći. U ime te tužne ironije, i istovremeno u ime rušenja žanrovskih pravila i iznevjeravanja gledateljskih očekivanja, braća Coen će u lakonskom antiklimaksu eliminirati jedan od glavnih likova iz filma, što je u skladu s opisanom koncepcijom, s obzirom na to da se tako omogućuje završni zaokret iz implicitnog slikanja potpune marginalnosti starijih osoba u eksplikaciju, koja logično stavlja točku na i.

ADRIEN BRODY, Jason Schwartzman i Owen Wilson u filmu 'Darjeeling d.o.o.'No istodobno, antiklimaktična eliminacija jednog od protagonista eliminira i dio gledateljskog užitka, što ipak nije bilo nužno i primarno se doima kao autorski hir, budući da se dosljednost zadanoj koncepciji mogla postići i skladnijim suodnosom autorskih poriva i gledateljskih potreba. Ako je “Nema zemlje za starce“ povratak braće Coen u punu formu, “Darjeeling d.o.o.“ potvrđuje autorsku intrigantnost, ali i oscilativnost Wesa Andersona. Tvorac “Rushmorea“ i “Obitelji čudaka“, jedan od osebujnijih američkih sineasta izniklih u proteklih desetak godina, Anderson se ponovo bavi disfunkcionalnom obitelji, ovaj put trojicom braće (Jason Schwartzman, Adrien Brody, Owen Wilson) koja nakon očeve smrti putuju Indijom s maglovitom predodžbom o duhovnom ispunjenju i nesigurnom željom da posjete majku (Anjelica Huston), kršćansku redovnicu u indijskoj pustoši, koja nije došla na mužev sprovod.

Uvodni dio “Darjeelinga“, pomaknuta pariška ljubavna priča u formi kratkog filma sa Schwartzmanom (i koscenarist) te Natalie Portman kao protagonistima, demonstrira sav Andersonov talent - fascinantno umijeće vizualnog oblikovanja u zadanom interijeru hotelskog apartmana (od osobitog, “prisnog“ kadriranja u kojem kamera kao da je i sama protagonist te pridonosi posebnoj emocionalnoj noti koja nijansira začudan, poticajno nejasan odnos likova, do takoreći monokromnog smećkastog preljeva filmske slike što dizajnu interijera daje komplementaran pomak), savršeno prepleteno s emotivno zanosnim evergreenom “Where Do You Go To (My Lovely)“ Petera Sarstedta, a sve u svrhu stvaranja sasvim osebujna ugođaja koji će se pamtiti kao što se pamte Godardovi melankolični portreti Anne Karine u “Živjeti svoj život“ ili, upravo godardovski melankolično razigrana, hotelska erotska interakcija Georgea Clooneyja i Jennifer Lopez u “Daleko od očiju“ Stevena Soderbergha. Dominantni, “prizemljeni“ dio filma s putujućom braćom nudi kontrapunkt poetičnom uvodu, humor blagog pomaka oslonjen na dobro ocrtane, no dramaturški statične karaktere, pri čemu Anderson blista u segmentu putovanja vlakom, koji pretvara u svijet u malom kao što je recimo Ford učinio s poštanskom kočijom u svom klasičnom vesternu, međutim, kad braća napuste vlak, film gubi na osebujnosti i ritmu, postajući pomalo zamoran. Ukratko, još jedan interesantan, ali necjelovit uradak autora čiji tour de force nastavljamo iščekivati.

NEMA ZEMLJE ZA STARCENo Country for Old Men, am. krim. triler, 2007. R: Joel i Ethan Coen GL: Javier Bardem, Tommy Lee Jones, Josh
Brolin, Kelly Macdonald

ocjena: 4 (četiri) zvjezdiceDARJEELING D.O.O.The Darjeeling Limited, am. komedija, 2007. R: Wes Anderson GL: Owen Wilson, Adrien Brody, Jason Schwartzman,
Amara Karan

ocjena: 3 i pol (tri i pol) zvjezdice