Ivo Sanader može danima tvrditi kako je u odličnim odnosima sa Stipom Mesićem, ali teško će, dok izgovara tu rečenicu, pritom prikriti facijalni grč na licu. Jer niti su premijer i predsjednik države u dobrim odnosima, a još manje Mesić podupire Sanadera i njegov kabinet. Nekoliko je događaja posljednjih dana pokazalo kako na relaciji Pantovčak - Markov trg postoje bitne razlike u percepciji prošlosti, a još više sadašnjosti.

Stipe Mesić eksplicitno je prozvao Katoličku crkvu jer njezini najvažniji predstavnici izbjegavaju sudjelovati na komemoraciji za žrtve ustaškog logora u Jasenovcu. Pritom je podsjetio kako biskupi redovito odlaze na Bleiburg kao simbol poslijeratnih komunističkih zločina, dok za više od 60 tisuća jasenovačkih žrtava misu služi tamošnji biskup Antun Škvorčević, i to tek odnedavno.

Crkva je, posve očekivano, reagirala žestoko, ali uz potpuno pogrešan odgovor koji se svodi na to da ih kritiziraju komunisti. Riječ je o posve promašenoj replici, kojom nije demantiran niti jedan Mesićev argument, i sve se po običaju željelo svesti na ideološki sukob. Dojmljiva je, ali i razumljiva i šutnja kojom je HDZ popratio taj sukob. Još od 1990. vladajuća stranka je glavni politički saveznik ovdašnje Crkve, koja je i na posljednjim izborima dala do znanja na čijoj su strani njezine simpatije, no ovog puta Sanader je procijenio da je bolje prešutjeti Mesićev govor u Jasenovcu nego ulaziti u polemiku.

Ionako već ima dosta problema s Pantovčakom. Najprije je Mesić do zadnjeg trena cjepidlačio dok nije dopustio imenovanje HDZ-ove vlade, zatim je ismijao najave prema kojima bi se Andrija Hebrang 2010. kandidirao za predsjednika države, a naposljetku organizirao sastanak s vodećim gospodarstvenicima, na kojem je žestoko napao Vladinu gospodarsku politiku. Iz Sanaderova kabineta niti tada nisu reagirali, iako se prema odluci da niti jedan jedini ministar ne posjeti taj skup lako moglo zaključiti što misle o svemu.

Ali kada se otkloni njegov tradicionalni animozitet prema velikom dijelu HDZ-a, ostaju činjenice koje pokazuju da je Mesić u pravu. Unatoč objektivnim faktorima kao što je recesija i negativni trendovi na svjetskim burzama, vlada Ive Sanadera vodi lošu gospodarsku politiku. Još preciznije: pitanje je postoji li strategija gospodarskog rasta ili je riječ o svojevrsnoj stihiji.

Hrvatska se suočava s padom proizvodnje i investicija, sindikati se bune i za jesen najavljuju seriju štrajkova, inflacija je najveća u posljednjih 15 godina, a tek slijede neizbježni rezovi u brodogradnji i javnoj upravi. Posve je očito kako vladajuća koalicija nema jasnu viziju prevladavanja sadašnje situacije, a Damir Polančec po svojim kapacitetima i idejama nije sposoban postati ono što je Borislav Škegro bio Franji Tuđmanu.

Zato su Mesićeva upozorenja utemeljena, ali pitanje je tko može provesti zaokret. Sadašnja vlada nema sposobne političare kao što su Radimir Čačić ili Ljubo Jurčić, i to je dodatni razlog za zabrinutost.