Kolekciju lijepih žena u ponedjeljak je svojim dolaskom u Cannes popunila i Monica Bellucci. Nije lijepo spominjati godine, ali imati 44 godine poput nje i izgledati poput nje doista je san svake žene. A mi muškarci možemo samo biti ljubomorni na njezinog supruga Vincenta Cassella. No, o Monici Belluci više sutra, nakon što ću napraviti ekskluzivan intervju s njom u povodu njezinog novog filma Sangue Pazzo. A da u Cannesu ima i lijepih muškaraca u ponedjeljak je svojim dolaskom potvrdio Jude Law. Iako se ošišao i dopustio da mu se istaknu zalisci, još uvijek izaziva vrištanje kod žena. Ovog puta došao je u Cannes kako bi promovirao dokumentarni film The Day after Peace koji je režirao njegov prijatelj Jeremy Gilley. Gilley je prije deset godina odlučio nešto napraviti za mir u svijetu te shvatio da ne postoji dan kada se slavi Dan mira, odnosno Peace Day. Prvo se izborio da UN 2001. godine odredi 21. rujan kao Dan mira da bi nakon toga nastavio sa svojim mirovnim misijama u čemu ga podržavaju brojni glumci kao sto su Angelina Jolie, Matt Damon i Jude Law. Na konferenciji za novinare Jude Law je objasnio da ga je Gilley oduševio svojim prostodušnim pristupom, te mu je rekao kako putuje u Afganistan. Tog trenutka Jude Law odlučio je poći s njime na put za Afganistan i sudjelovati u razgovorima s čelnicima te države. Iskreno je rekao kako obični ljudi u Afganistanu nisu imali pojma tko je on, tek je na posebnoj konferenciji za novinare održanoj u Kabulu nekoliko novinara prepoznalo Lawa. Sva ta borba za proglašavanje Dana mira te putovanja po zaraćenim teritorijama zabilježena su u ovom dokumentarnom filmu koji Jude Law ponosno predstavlja.

Ako je Jude Law aktualni seks simbol onda je pošteno priznati i da je Harrison Ford, seks simboli iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, također ovdje. Došao je zbog promocije četvrtog po redu filma iz serijala o Indiana Jonesu. Film je odreda dobio dobre kritike, a u nedjelju uvečer održana je svečana večera na Plage Royal. Sasvim slučajno prolazio sam tuda u trenutku kada su autori i glumci filma ulazili na party i svjedočio vrištanju za Stevenom Spielbergom, Harrisonom Fordom i njegovom Calistom Flockhart, Shiom LeBoufom i drugima. Zaobišao sam gužvu jer su i mene čekali partyji. Nakon uvodnog partyja Portugalskog filmskog instituta dogodilo mi se nešto što do sada nisam iskusio. Pozvali su me na party za koji nisam znao niti tko ga organizira ni u povodu kojeg filma. Dobio sam sms poruku s adresom i imenom vile a kako kolege iz RTL-a Hrvatska imaju rent-a-car s navigacijom odvezli smo se do Ville Murano koja se nalazi na periferiji Cannesa, na stijenama iznad mora. Kada smo oko pola sata iza ponoći ušli na party, više me nije ni bilo briga tko organizira party. Dočekali su nas sa bocama i bocama šampanjca Palmes d’Or iz 1998. godine, DJ je bio odličan, a plesni podij su napravili tako što su natkrili otvoreni bazen. Kako je jako puno ljudi plesalo, podijum se stalno ljuljao tako da smo imali osjećaj da ćemo propasti u bazen. To se, na sreću, nije dogodilo, te smo ok otri ujutro otišli na spavanje. Trebalo se ustati ujutro u 7.30 kako bi pogledao novi film braće Dardenne, Jean-Pierrea i Luca, po imenu Le Silence de Lorna. To je šesti film braće Dardanne koji se našao u konkurenciji za Zlatnu palmu koju su do sada dva puta osvojili.