Utorak uvečer bio je dan s najvećim brojem partyja, što je poprilično iznenađujuće, utorak nikada do sada nije bio atraktivan dan za partyje. Ne znam što se to dogodilo da sam u utorak morao birati između desetak partyja i odabrao tri. Prvo sam krenuo na bosanski party koji je organiziran u povodu kanske premijere filma „Snijeg“. Party je održan na plaži, za razliku od prošle godine kada su svi ludovali za uz Mostar Sevdah Reunion, ove godine je glazbu puštao DJ i u vrlo ležernoj atmosferi dočekao sam završetak u 22.30 kada sam otišao u klub Baoli. Tamo se održavala dodjela nagrada u povodu Babelgum internet film festivala. Za mene, cijela svečanost bila je prava misterija. Pazite, internet film festival, a organizatori zakupe jedan od najatraktivnijih klubova u Cannesu. Onda dovedu Spikea Leeja koji je podijelo nagrade u sedam kategorija. Onda svakom pobjedniku dodijele ček na 20 tisuća dolara. I onda nešto još luđe, svakom gostu na izlasku poklone Toy Watch sat vrijedan 225 dolara. Nije Bog zna što, ali otkako ga je prošle godine reklamirala Oprah Winfrey u svojoj emisiji, postao je iznimno popularan. A onda još klopa i cuga, zabavi nikad kraja, ne bih je ni napustio da me nije čekao party filma „Maradona by Kusturica“ koji se održavao u Vili Babylon u brdima iznad Cannesa.
Oko jedan sat iza ponoći ukrcao sam se na autobus za vilu, gužva je bila nevjerojatna jer Francuzi obožavaju Kusturicu. Osim toga, na pozivnici je bio najavljen koncert grupe „No Smoking Orchestra“, odnosno srpske verzije Zabranjenog pušenja, i sada vam je jasno da je ta pozivnica vrijedila zlata. Na ulazu sam naišao na glasove razuma, nekoliko srpskih i međunarodnih novinara koji su se uglas složili samnom kako je taj dokumentarni film o Maradoni bez ikakve diskusije loš. Po dolasku u vilu ošinuo me poznati miris roštilja, da bi sve bilo u srpskom stilu, napravljen je ogroman roštilj i bilo je nevjerojatno zabavno gledati uglađenu svitu u haljinama kako se guraju oko roštilja kako bi zgrabili što bolju pljeskavicu ili kobasicu. Svirka je počela u 2.20 sati iza ponoći, pjevač Nele Karajlić je ponovno pretjerano hvalio Kusturicu koji je svirao gitaru, a vrhunac je bio izlazak Maradone na binu i ples s članovima grupe. U jednom trenutku koncerta Nele je počeo skandirati "Ne damo Kosovo", što je publika koja očigledno nije imala pojma što skandira, grleno prihvatila pa se uskoro čitavom dvoranom orilo "Ne damo Kosovo" U publici je veselo skakutala glumica Natalie Portman koja se nije odvajala od svog dugokosog i bradatog dečka. Daleko veći frajer na partyju bio je Billy Zane, nekad poznat po ulozi u filmu Titanik, kasnije poznat po vezi s jednom od najljepših žena svijeta Kelly LeBrock, a sada poznat po tome što je prekinuo s njom. Umjesto Kelly na party je došao s novim komadom koja, naravno nije ni do koljena prethodnici, što nije ni čudo jer se malo žena moze mjeriti s Kelly LeBrock.
Tako je u jutarnjim sitnim satima završio dan koji je ponovno obilježila Angelina Jolie. Došla je u Cannes zbog novog filma Clinta Eastwooda „Changeling“. I dok je Eastwood bio mrzovoljan na konferenciji za novinare, ona je bila iznimno raspoložena, pričljiva, vidi se da je trudnoća čini sretnom.
Srijeda je započela intervjuom s Marinom Zenovich, kojoj po prezimenu znate korijene. Ona je režirala film „Roman Polanski: Wanted and Desired“, dokumentarac o čuvenom suđenju Romanu Polanskom iz sedamdesetih godina zbog seksa s 13-godišnjakinjom zbog čega je dobio izgon iz Amerike i nikada se više nije vratio. 46-godišnjoj Marini Zenovich je majka iz Dubrovnika, otac je Crnogorac, ali su i otac i ona rodjeni u Americi. Međutim, iznimno sam se iznenadio kada sam čuo kako dobro priča, nazovimo ga arhaično, hrvatsko-srpski jezik. Osim toga, ona dolazi uskoro u Dubrovnik na Libertas Film Festival i rekla mi je da ima veliku tremu jer je posljednjim puta bila u Dubrovniku prije 20 godina.
Ovaj izvještaj morao sam poslati ranije, ne zbog utakmice Lige Prvaka, već zato što u 18.30 počinje projekcija dva filma o Che Guevari koji je režirao Steven Sodenbergh. Svaki traje dva sata i 15 minuta, što znaci da me čeka četiri i pol sata sjedenja u kinu i gledanja Benicia del Tora u ulozi Che Guevare.