ODVJETNIK ZVONIMIR HODAK Otac ubijene Ivane Hodak: policijski istražitelji razmatraju i mogućnost da je ubojstvo njegove kćeri bilo kazna za nešto što je on učinio ili propustio uraditiPolicijska istraga ubojstva Ivane Hodak širi se izvan granica Republike Hrvatske. To su službeno prošlog vikenda potvrdili policijski istražitelji. Posebni timovi policijske istrage već neko vrijeme provode opsežnu analizu i istragu o tome je li neuspjeh bijega Vladimira Zagorca iz Austrije u Sudan ili Venezuelu i Zagorčevo izručenje Hrvatskoj, razljutilo organizatore bijega bliske ruskim vojnim krugovima koji su potom ubili Ivanu Hodak. Razlog ubojstva bi mogao biti kažnjavanje odvjetnika Zvonimira Hodaka za nešto što nije učinio ili je pogrešno odradio, a istodobno i poruka Vladimiru Zagorcu da o svemu mora šutjeti, jer bi i njemu netko blizak mogao stradati. Hrvatska policija i tajne službe u tom smjeru bave se još jednom manje poznatom, ali vrlo važnom činjenicom, a to je angažman Ivane Hodaku u slučaju Zagorec. Na to su ih potaknula već pomalo zaboravljena, dva pisma ruskih umirovljenih pripadnika specijalnih postrojbi i tajnih službi, zaprimljena u uredu predsjednika Stjepana Mesića i hrvatskog premijera Ive Sanadera u listopadu 2007. Istog datuma, samo godinu poslije, 6. listopada 2008., ubijena je Ivana Hodak. Bizarna slučajnost ili nešto drugo trebala bi utvrditi istraga. Na novinarskoj konferenciji 11. listopada 2007. Zvonimir Hodak podijelio je spomenuta pisma iz Rusije hrvatskim novinarima, a odmah uz njega stajala je i njegova kći, ubijena Ivana Hodak, zbog čega su policijski istražitelji posumnjali kako je i ona možda imala kontakt s ruskim vojnim krugovima. Istražitelji pokušavaju pronaći motiv ubojstva Ivane Hodak u tom slučaju, a veliki dio rezultata istrage u tom smjeru leži na Zagorčevu odvjetniku Zvonimiru Hodaku i osobno Vladimiru Zagorcu.

Njihova spremnost da ispričaju sve vezano uz Zagorčeve odnose s ruskim umirovljenim vojnim krugovima i bivšim pripadnicima ruskih tajnih službi osobito u posljednjih nekoliko godina, te način na koji je Ivana Hodak bila uključena u cijeli slučaj mogli bi razriješiti ovaj dio istrage, odnosno eliminirati ili potvrditi policijske sumnje. S austrijskom policijom prikupljaju se podaci o tome je li skupina koja je pripremala Zagorčev bijeg na bilo koji način povezana s tim pismima upućenima hrvatskom državnom vrhu u listopadu 2007.

“Osobno vas molimo, a i mi ćemo sa svoje strane uložiti sve napore i instrumente da sve optužbe protiv generala budu odbačene”, stajalo je između ostalog u pismu Vladimira Kiseleva, predsjednika moskovske podružnice udruge Vympel Garant koja okuplja bivše pripadnike specijalnih postrojbi i tajnih službi Rusije, upućenom predsjednikovu savjetniku za nacionalnu sigurnost Saši Perkoviću prije nešto više od godinu dana. Ured predsjednika takvu je poruku tada okarakterizirao kao prijetnju. Sve što je do Hodakove objave 11. listopada 2007. hrvatska javnost čula o pismima pristiglima u vladin ured i Ured predsjednika bilo je pomno kontrolirano i planirano od vrha hrvatskih tajnih službi, a to je da se Hodaka pokuša isprovocirati kako bi se vidjelo koliko je on povezan sa Zagorčevim suradnicima i da li mu oni vjeruju. U tome se uspjelo, u javnost je naime puštena priča kako su iz Rusije došla prijeteća pisma od ruske mafije. Naravno, to baš i nije bilo potpuno točno, ali djelomično jest.

Temperamentni Hodak nije mogao izdržati da na to ne odgovori i za samo dva dana novinarima je podijelio svu MOSKOVSKA VEZA U jeku propale Zagorčeve operacije da uz pomoć bivše Susanne Bunjevac kompromitirakorespondenciju ruskih vojnih i špijunskih organizacija upućenu hrvatskom državnom vrhu. Tada je postalo jasno kako je Zvonimir Hodak zaista postao osoba od velikog povjerenja Vladimira Zagorca i svih koji su bili uključeni u njegov pokušaj sprječavanja izručenja RH. Tada se pozornost nije pridavala tome da je uz njega na konferenciji za novinare i Ivana Hodak, a nakon njezina ubojstva policija pretpostavlja da je i ona bila dijelom ekipe koja je bila angažirana oko Zagorčeve obrane. Policijske istražitelje osobito zanima kamo je sve putovala Ivana Hodak u posljednjih godinu dana, s kim je kontaktirala i po čijem nalogu, odnosno, koliko je bila neslužbeno uključena u obranu Vladimira Zagorca. Tražeći mogući motiv zašto je baš Ivana Hodak morala biti ubijena ako je to ubojstvo zaista povezano sa Zagorcem, policijski dužnosnik blizak istrazi nam je dao objašnjenje. Da je kojim slučajem kriminalna skupina odlučila likvidirati Zagorčevu obitelj onda bi se tek našla u problemima, Zagorec više ne bi imao što izgubiti i vjerojatno bi surađivao s hrvatskim istražnim tijelima.

Također, vrlo vjerojatno se radi i o velikom novcu u igri oko Zagorčeve imovine, nekretnina i bankovnih računa, pa se nikako nije smjelo dogoditi da se Zagorcu ili njegovoj obitelji nešto dogodi dok se krugovi koji su spremali njegov bijeg financijski ne okoriste. Usto, Zagorec o svima uključenima u svoj bijeg zna sve, vrlo vjerojatno i o onima koji su se u inozemstvu okoristili desecima milijuna američkih dolara na račun hrvatske nabave oružja, stoga je njegov bijeg planiran i dijelom zbog toga da Zagorec nikad ne progovori o tome na hrvatskom sudu. Ako je ubojstvo Ivane Hodak povezano sa slučajem Zagorec i angažmanom ruskih umirovljenih pripadnika tajnih službi i specijalnih postrojbi u njegovu bijegu, Ivana Hodak je mogla biti ubijena iz dva razloga. Kriminalna skupina se mogla osvetiti Zvonimiru Hodaku kojeg smatra odgovornim što je kompromitiran Zagorčev bijeg. Drugo, Ivana Hodak je mogla biti ubijena kako bi se Zagorcu poslala nedvosmislena poruka da se nešto slično može dogoditi i njegovoj obitelji bude li kooperativan s hrvatskim istražiteljima i razotkrije lanac ratnih profitera izvan RH koji su danas u svojim državama ugledni ljudi, jer su taj novac od trgovine oružjem “oprali” ulaganjem u legalne poslove.

Zagorec je bijeg iz Austrije isprva počeo pripremati u suradnji s ljudima bliskim ruskim vojnim krugovima. Ti su mu ljudi već bili pripremili i lažne diplomatske dokumente s novim identitetom. Ti dokumenti nisu nužno morali biti lažni, već su mogli biti i originalni, s njegovom fotografijom, ali s promijenjenim identitetom. Zagorec je trebao platiti izradu tih dokumenata. Međutim, iz zasad nepoznatog razloga Zagorec se uplašio i predomislio. Rekao im je da mu ti dokumenti nisu potrebni. Prema Nacionalu dostupnim informacijama, Zagorec je austrijskoj policiji ispričao da su ga ti ljudi zapravo planirali oteti, što je Zagorčevim ruskim prijateljima stvorilo prilično ozbiljne probleme. Taj Zagorčev potez ih je razbjesnio. Umjesto tajnih saveznika, Zagorec je stekao nove moćne neprijatelje. Njegovi saveznici izvan Hrvatske vjerojatno vrlo dobro znaju zašto je Zagorec tako postupio, odnosno tko ga je nagovorio na takav potez kojim ih je izigrao. Zagorčevo izručenje Hrvatskoj njima je bio znak da mu se odmah mora poslati snažna poruka i prije nego počne razgovarati s hrvatskim istražnim tijelima.

Policija je željela ispitati Vladimira Zagorca koji se nalazi u Remetincu, ali pojavio se problem, jer se to nije moglo dogoditi bez istražne sutkinje ili bez njegova odvjetnika, Zvonimira Hodaka. S obzirom da je riječ o ocu ubijene, pojavile su se spekulacije da bi Zagorec mogao angažirati posebnog odvjetnika. Zagorec je na kraju ispitan u ponedjeljak, a ispitivanje je navodno trajalo tek pet minuta. Zvonimir Hodak je tim povodom izjavio da njegov klijent nije mogao policiji dati nijedan relevantan podatak. S obzirom na ovu izjavu Zvonimira Hodaka, teško je zamisliti da će policija imati njegovu i Zagorčevu pomoć u pokušaju da dozna istinu o ubojstvu Ivane Hodak što je teško razumjeti, ali ima smisla. Bilo bi logično da Hodak zbog toga što mu je kći ubijena pokuša nagovoriti Zagorca da pomogne policiji u tom smjeru; to bi učinio svaki otac kojem je stalo da otkrije ubojicu svoga djeteta. Međutim, Hodak očito ne razmišlja tako, a vjerojatno samo on zna i razloge. Nakon više od 300 ispitanih osoba policija još uvijek ne zna ništa konkretno. Policijski istražitelji su Nacionalu potvrdili kako će istraga sigurno trajati mjesecima ako se ubojstvo bude povezivalo s međunarodnim kriminalnim krugovima. Ono što je nedvosmisleno utvrđeno jest da nitko nije čuo pucnjeve u stubištu, pa je ubojstvo sigurno počinjeno pištoljem s prigušivačem.

BIG BROTHER Teorija prema kojoj je ubojica otrčao prema Trgu bana Jelačića čini se malo vjerojatnom s obzirom na broj kamera u okolici, ali brojne kamere svjedoče i o tome da se prije ubojstva nije mogao vrzmati pred zgradomPolicija je svjesna kako je ubojica imao pomagače na ruti kojom se kretala Ivana Hodak, vjerojatno su bili povezani radiovezom. Ubojica nije čekao cijeli dan Ivanu Hodak vrzmajući se područjem premreženim nadzornim kamerama već je bio upoznat s njezinim kretanjem. Vjerojatno ubojica nije samostalno pratio Ivanu Hodak od trenutka njezina izlaska iz stana, odlaska do Odvjetničke komore i povratka. Neobično dugo zadržavanje u stubištu nekog neznanca zasigurno bi izazvalo pozornost stanara. Pretpostavlja se da joj se ubojica, kad se Ivana Hodak pojavila pred svojom zgradom na adresi Hatzova 2, približio hodajući iza nje. Na ulici je nije mogao ubiti iz razumljivih razloga, ali isto tako nije mogao ući prije nje, jer ulazna vrata mogu otvoriti samo stanari iz svog stana ili ključem. Mogao je eventualno ući u zgradu lažno se predstavljajući nekome, ali bilo kakav dulji boravak u stubištu mogao ga je kompromitirati. Ivana je ušla u svoj stan, a ubijena je kad je ponovno izišla iz stana i spuštala se prema izlazu iz zgrade. Međutim, u tom slučaju postavlja se pitanje kako je ubojica znao da će Ivana Hodak izići iz stana vrlo brzo. Ivana Hodak je mogla cijeli dan biti u stanu, pitanje je bi li ubojica baš cijeli dan boravio u stubištu neprimjećen.

Pismo generala KoržakovaUz Kiselevljevo pismo Uredu predsjednika, drugo pismo sličnog sadržaja uputio je umirovljeni general Aleksandar Vasiljevič Koržakov, bivši šef osiguranja ruskog predsjednika Borisa Jeljcina. Pod njegovim zapovijedanjem ustrojena je posebna postrojba za zaštitu predsjednika, koja je brojila 4000 ljudi i koja je u svojim redovima imala i neke od najboljih ruskih komandosa. I Koržakovljevo pismo su hrvatske vlasti tretirale kao prijetnju sigurnosti predsjednika.