BEZ POLITIČKOG ISKUSTVA Caroline Kennedy nema iskustva u politici, ali je vrlo angažirana u zaštiti ljudskih prava, što bi joj moglo koristiti u javnim nastupimaJoš jedna osoba iz obitelji Kennedy objavila je da želi ući u politiku. Ta objava izazvala je u SAD-u veliko uzbuđenje jer ju je izrekla Caroline Kennedy, 51-godišnja kći ubijenog američkog predsjednika Johna Kennedyja, koja se do sada držala vrlo diskretno i daleko od politike. Ona je zainteresirana za senatsko mjesto dosadašnje senatorice iz New Yorka Hillary Clinton koje će ostati prazno kad ona bude potvrđena za novu ministricu vanjskih poslova. No čak je 12 kandidata za to mjesto, pa će guverner New Yorka David Paterson, koji jedini ima pravo da odredi nasljednika Hillary Clinton na tom senatskom mjestu, imati dosta težak zadatak da odluči. Pritisak na njega da to bude Caroline Kennedy bit će nesumnjivo velik jer obitelj Kennedy podržava mnogo ljudi.Caroline Bouvier Kennedy rodila se 27. studenog 1957. kao drugo dijete tadašnjeg senatora Johna F. Kennedyja i njegove supruge Jacqueline Bouvier Kennedy. Prvo njihovo dijete, djevojčica, koja nije dobila ime, rođeno je 15 mjeseci ranije - mrtvo. Caroline Kennedy dobila je brata 1960. u vrijeme kada je njen otac bio usred predsjedničke predizborne kampanje. Nakon što je John Kennedy u studenome 1960. pobijedio na izborima, te kao 43-godišnjak ušao u Bijelu kuću, potpuno se promijenila situacija u predsjedničkoj rezidenciji: prvi put nakon mnogo godina u Bijeloj kući ponovo su živjela sasvim mala djeca. Za novinare je to bila vrlo zanimljiva situacija, pa su oni nastojali što češće fotografirati mladog, karizmatičnog oca Johna i njegovu elegantnu, sofisticiranu suprugu Jacquelinu s njihovom djecom. Otac je to, iako je znao da mu to politički koristi, dopuštao samo do neke mjere: želio je ipak svoju djecu zaštititi od prevelikog publiciteta i nasrtljivosti medija.

Nažalost, događaji koji su uslijedili silom prilika stavili su i njegovu djecu u žarište interesa javnosti. Veliku tragediju djeca su doživjela 22. studenog 1963., kada im je otac ubijen u atentatu u Dallasu. Njihova majka Jacqueline tada je preuzela odgovornost i brigu za djecu, a pomagao joj je Robert Kennedy, brat ubijenog supruga. No pet godina poslije, u ljeto 1968., i Robert Kennedy pao je u Los Angelesu kao žrtva atentata. Nakon toga majka Jacqueline Kennedy napravila je neočekivani korak, zbog kojeg su je mnogi kritizirali, a na koji se odlučila - tvrdili su kasnije njeni prijatelji - zbog interesa djece. Udala se za jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, grčkog brodovlasnika Aristotlea Onassisa, i to zato da bi ponovo stvorila obitelj svojoj djeci, ali ujedno stvorila sebi i djeci ekonomsku sigurnost. Caroline i John pohađali su otmjene privatne škole u newyorškoj četvrti Upper East Side, te provodili ljeta na Onassisovu privatnom otoku Skorpiosu i na njegovoj jahti. Jacqueline Kennedy Onassis svoju je djecu žestoko štitila od novinara. Kao majka ih je poticala da uspiju u školi, te u vlastitim profesionalnim karijerama. Onassis je umro 1975., ostavivši svojoj supruzi dovoljan imetak da je bila osigurana do kraja života. Caroline Kennedy diplomirala je pravo na Harvardu, jednom od najboljih sveučilišta na svijetu. Potom je završila i poslijediplomski studij na pravnom fakultetu newyorškog sveučilišta Columbia. Još dok je bila na studiju zaljubila se i udala. Njen izabranik bio je arhitekt Edwin Schlossberg, četrnaest godina od nje stariji stručnjak za izgradnju i opremanje muzeja. On je još 1977. osnovao vrlo uspješnu arhitektonsku tvrtku, koja je s vremenom, osim muzeja, počela graditi i zabavne parkove, zoološke vrtove, javne zgrade, dječje centre itd. Njihovo vjenčanje 4. kolovoza 1986. bilo je iznimka u njenom povučenom privatnom životu, jer je ono ipak pretvoreno u društveni događaj. Dvije godine kasnije rodila se njihova prva kći Rose, koja je dobila ime po njenoj baki, a potom su dobili još dvoje djece, kćer Tatianu i sina Johna, koji je dobio ime po njenom ocu Johnu Kennedyju, ali i nadimak po njemu, pa ga svi zovu Jack.

Iako je ona smatrala da joj je glavni zadatak da podiže djecu, počela se baviti i svojom strukom - pravom. S kolegicom sa studija Ellen Alderman 1989. napisala je knjigu “In Our Defence: The Bill of Rights in Action”, koja se bavila ljudskim pravima u SAD-u. Te je godine bila suosnivač nagrade koja se prema jednoj knjizi njenog oca zove “Profile in Courage Awards”, a koja se dodjeljuje hrabrim političarima.Godine 1994. umrla joj je majka Jacqueline Kennedy, pa je ona postala najstarijom osobom u obitelji. Preuzela je položaj svoje majke kao počasna predsjednica baletne grupe American Ballet Theatre, te kao predsjednica odbora koji upravlja knjižnicom posvećenom proučavanju djelovanja njenog oca. Godine 1999. doživjela je novu tragediju, kada je njen brat John Kennedy Jr. poginuo u avionskoj nesreći. Tako je ostala jedinom preživjelom od obitelji koja je početkom šezdesetih bila u Bijeloj kući.
Caroline Kennedy je i dalje proučavala pravo, posebno u sferi zaštite ljudskih prava običnih građana, pa je 1999., ponovo s Ellen Alderman, objavila još jednu knjigu “The Right to Privacy” - “Pravo na privatnost”. Knjiga je izazvala jako mnogo zanimanja u SAD-u i u pravnim krugovima, ali i kod široke publike, pa je bilo i dosta recenzija knjiga u novinama, i to ne samo zbog poznatog prezimena jedne od suautorica. Knjiga se bavila problemom koji je u SAD-u sve izraženiji, za koji je Caroline Kennedy bila posebno zainteresirana, a to je kako zaštititi privatnost običnih ljudi ne samo kada je riječ o medijima, nego i o državi. U skladu s time se i Caroline Kennedy sljedećih godina ponašala, vodeći povučen i krajnje privatan život. Stoga je izazvala veliko iznenađenje početkom ove godine kada se uključila u predsjedničku predizbornu kampanju snažno - zajedno sa stricem, senatorom Edwardom Kennedyjem - podržavši demokratskog predsjedničkog kandidata Baracka Obamu, rekavši da je on nadahnjuje svojim idejama kao što je njen otac John Kennedy nadahnjivao svoju generaciju.

Njena otvorena želja da bude imenovana u Senat izazvala je brojne reakcije, mahom pozitivne, ali i negativne. Javili su se neki politički operativci rekavši da ona nema političkog iskustva potrebnog za položaj senatora. Iako ima dosta veliku podršku medija i javnosti, vidljivo je da nema veću podršku u političkom establishmentu savezne države New York. Guverner Paterson i senator Charles Schumer dali su u prvi trenutak do znanja da nju smatraju samo jednim od 12 ravnopravnih kandidata. No sada bi se to moglo i promijeniti. Naime, iza inicijative da Caroline Kennedy bude imenovana u američki Senat stoji značajna grupa političara, koji smatraju kako bi uz pomoć nje Demokratska stranka u američkoj državi New York mogla ostvariti značajne političke ciljeve. Zato je Caroline Kennedy već ovog tjedna počela kampanju kako bi tu želju ostvarila. Posjetila je guvernera Davida Patersona u njegovu uredu u glavnom gradu te savezne države Syracuseu kako bi mu osobno prenijela tu želju, te imala još nekoliko sastanaka u obližnjim gradovima kako bi pokazala da ona želi biti ne samo predstavnica velegrada New Yorka, nego i cijele savezne države. Sastala se u Harlemu i s vodećim crnačkim političarom New Yorka, radikalnim svećenikom Alom Sharptonom. Sastanak s Patersonom bio je posebno važan jer je njena politička sudbina isključivo u njegovim rukama, pa mu je ona objasnila zašto bi Paterson baš nju trebao imenovati.

Ona želi naslijediti u Senatu Hillary Clinton, koja odlazi na položaj ministrice vanjskih poslova. U takvim slučajevima, kada jedan senator ode na drugu dužnost, umre ili ne može nastaviti svoj rad u Senatu iz nekog drugog razloga, guverner savezne države, koju taj senator predstavlja, određuje sam osobu koja će biti u Senatu do kraja mandata tog senatora. Senatori imaju mandat od šest godina, a nema ograničenja u broju mandata na koje mogu biti birani. Hillary Clinton je prvi put izabrana u Senat 2000., tamo je bila jedan mandat, a 2006. ponovo je pobijedila na izborima te tada započela drugi mandat. To znači da osoba koju Paterson odredi da naslijedi Hillary Clinton treba odraditi četiri godine ostatka njenog mandata, s tim da se 2012. može osobno kandidirati da nastavi raditi u Senatu kao predstavnik savezne države New York. Dosadašnje iskustvo pokazuje da osobe koje tako dobiju priliku da nastave nečiji mandat obično budu veliki favoriti na sljedećim senatskim izborima jer se mogu već iskazati na senatorskim zadacima, a Caroline Kennedy, ako bude imenovana, za to će imati priliku čak četiri godine.
DJETINJSTVO S PREDSJEDNIKOM S ocem Johnom F. Kennedyjem, majkom Jacqueline Kennedy i bratom Johnom Kennedyjem Juniorom kao šestogodišnja djevojčica 1963.u Palm BeachuOdmah nakon njene objave pojavili su se neki operativci Demokratske stranke iz New Yorka te neki drugi pretendenti za to senatorsko mjesto, koji su počeli tvrditi kako ona nema političke kvalifikacije niti potrebno iskustvo za taj položaj. Oni upozoravaju da se ona nikada nije bavila aktivnom politikom, nikada nije bila ni na kakvom položaju, nije sudjelovala ni u kakvim izborima. Neki su mediji čak objavili podatak da ona ni kao birač nije redovito sudjelovala na izborima. Tvrde da ona ne može predstavljati u pravom smislu cijelu saveznu državu jer se do sada kretala isključivo u urbanim, intelektualnim krugovima New Yorka, ali ne i po zabačenim ruralnim područjima na sjeveru te savezne države, gdje žive ljudi s čijim životima ona uopće ne korespondira. To je razlog - tvrde ti njeni oponenti - da se nju ne bi trebalo odrediti za senatoricu.No javili su se i mnogi koji smatraju da je odlična ideja da se ona izabere za senatoricu. Ima tu, naravno, nostalgičara iz vremena njenog oca koji politički mitologiziraju Johna Kennedyja i njegovu obitelj, te žele da i sljedeća generacija Kennedyjevih dobije nekog snažnog predstavnika u Senatu. Jer Caroline Kennedy će formalno možda naslijediti Hillary Clinton, ali bi u Senatu zapravo bila na neki način nasljednica svojeg strica Edwarda Kennedyja, senatskog veterana koji je u Senatu od 1962., dakle 46, godina, vođe liberalnog krila Demokratske stranke u Senatu, koji se razbolio od raka na mozgu, te stoga značajno smanjio političku aktivnost, a moguće je da trajno napusti Senat. Uz to, preuzet će senatsko mjesto koje je imao njen drugi stric Robert Kennedy kada je i on ubijen 1968.

Nju je javno podržao i vođa demokratske većine u Senatu, senator iz Nevade Harry Reid, koji je javno pozvao Patersona da imenuje Caroline Kennedy u Senat.Vodeći američki dnevni list New York Times objasnio je u nekoliko članaka posljednjih dana zašto u političkim poslovima naoko neiskusna Caroline Kennedy ima toliku političku podršku za imenovanje. Stvar je u prvom redu u novcu. Danas je u američkoj politici ključno koliko koji političar, odnosno koliko koja stranka ima uspjeha u skupljanju donacija, jer se tim donacijama financiraju političke kampanje, a količina novca za kampanje može biti odlučna za rezultat izbora. Malo tko zna da je Caroline Kennedy iskusna u skupljanju donacija, jer je to često uspješno radila za razne humanitarne akcije, a posebno uspješno kada je riječ bila o financiranju javnih škola u državi New York. Uz to, opće je uvjerenje da bi ona sa svojim imenom, političkom pozadinom i utjecajnim krugom oko sebe mogla uspješno prikupljati velik novac za donacije i u politici. I to ne samo kada će riječ biti o eventualnim senatskim izborima 2012., na koje bi ona mogla izići, nego i o izborima koji će se održati već 2010. za Kongres. Na njima ona osobno ne bi sudjelovala kao kandidat, ali tada će na izbore izići svi kongresmeni iz Sjedinjenih Država, pa tako i kongresmeni u državi New York. Za svake izbore snažno se angažiraju svi najmoćniji ljudi stranke da skupljaju donacije za stranačke kandidate, a posebno se mnogo očekuje da se jako angažiraju senatori iz pojedine savezne države, jer su oni vrlo često najutjecajniji političari te države. Oni nisu samo predstavnici te savezne države u Senatu, nego i važni lokalni operativci, koji osluškuju politički puls u svojoj saveznoj državi, prate razne poslovne i društvene interese i zahtjeve, te se i prema tome politički određuju, pri čemu procjenjuju i što im je za vlastitu stranku politički oportuno ne samo kada je riječ o podršci birača, nego i kada je riječ o donacijama. Prema nekim procjenama jedan senator u državi New York trebao bi donijeti barem 50 milijuna dolara donacija za izbore 2010., a ima naznaka da bi taj novac Caroline Kennedy mogla osigurati. Upravo to mogao bi biti ključan kriterij po kojem će Paterson donijeti odluku o nasljedniku Hillary Clinton.