Abu Halima Sabah leži u bolnici u Gazi s vrlo dubokim opeklinama zadobivenim od izraelske fosforne bombeOd samog početka svoje akcije u Gazi Izrael se suočavao s međunarodnim kritikama da u toj operaciji protiv palestinske organizacije Hamas koristi neproporcionalnu silu, da gađajući ciljeve Hamasa ne pazi na sigurnost civila, a i da koristi oružja koja se ne bi smjela koristiti u gusto naseljenim područjima. Izrael je na te kritike odgovarao da on pažljivo bira Hamasove ciljeve, ali da je Hamas kriv za civilne žrtve jer je svoje centre i skladišta oružja smjestio u naseljena područja, da on samo odgovara na Hamasovo raketiranje izraelskih gradova i da koristi oružje koje je dopušteno međunarodnim konvencijama. Tijekom dvadesetodnevne operacije bilo je još oštrih kritika na izraelsko ponašanje i zbog drugih razloga. Posebno je svjetska javnost bila šokirana zbog velikog broja žrtava, među kojima je bilo i dosta djece, a posljednjih dana operacije kritike su se usredotočile na jednu konkretnu praksu izraelske vojske, a to je bila upotreba fosfornih bombi.

Iz bolnica u Gazi počele su stizati sve brojnije informacije kako tamo stižu ranjenici s neobičnim opekotinama, koje su jako duboke, teško se saniraju te izazivaju veću smrtnost nego kod uobičajenih povreda od vatre. Ranjenici su umirali sa samo 15 posto opečene kože, što inače pacijenti u normalnim uvjetima najčešće prežive. Objavljene su i neke snimke s bojišta na kojima se vidi veliki bijeli dim, pa su neki vojni stručnjaci zaključili i objavili da Izrael na bojištu koristi fosforne bombe, što nije uobičajeno. Izrael je to na početku nijekao, a kada su se pojavili vrlo čvrsti dokazi da su bombe upotrijebljene, to je i priznao.

Za Izrael je bilo jako nezgodno kada su pripadnici Ujedinjenih naroda u Gazi dokazali da je jedno njihovo veliko skladište zapaljeno fosfornim bombama, a taj fosfor je tako brzo proširio požar da ga nije bilo moguće gasiti i ogroman dio uskladištene hrane i drugih potrepština namijenjenih stanovnicima Gaze je propao. Za Izrael je bilo vrlo nezgodno i kada su neki od stranih liječnika, zaposleni u bolnicama u Gazi, potvrdili da su povrede na ranjenicima nastali od fosfornih bombi. Posebno je šokirala javnost priča o jednoj obitelji iz Gaze, čiji su članovi ispričali kako je jedna bomba bačena u njihovu kuću izazvala tako intenzivnu vatru da je nekoliko djece bilo potpuno spaljeno.

Zbog svih tih dokaza i svjedočanstava Izrael je priznao da je njegova vojska koristila fosforne bombe, ali su predstavnici izraelske vojske to pravdali tvrdnjom kako ratne konvencije dopuštaju upotrebu tih bombi kao sredstva za stvaranje dimne zavjese na bojištu, kako neprijatelj ne bi vidio kretanje izraelskih vojnika. Službeni glasnogovornici su tvrdili da izraelska vojska nije koristila te bombe u naseljenim područjima gdje ima civila, što je zabranjeno. Izraelska vojska je obećala da će provesti istragu o korištenju tih bombi, a već nakon nekoliko dana je obznanjeno da preliminarna vojna istraga pokazuje kako, navodno, nije bilo korištenja tih bombi na nepravilan način u urbanim područjima.

To što je izraelska vojska objavila nije, naravno, ublažila ogorčenje izazvano otkrićima o teškim povredama koje su te bombe izazvale kod ranjenika dovezenih u palestinske bolnice. Naravno, teško je procijeniti koje je oružje namijenjeno za ubijanje ljudi humano, a koje je nehumano, no ipak je posljednjih desetljeća s bojišta isključen značajan broj ranije korištenih oružja jer su bila nehumana, primjerice bojni otrovi, klasterske bombe, nagazne mine i fosforne bombe. Te su bombe posebno opasne ne samo zato jer izazivaju posebno teške opekotine, nego i zbog toga što mogu imati i dugotrajne posljedice opasne po zdravlje žrtve, čak i ako ona preživi. Fosfor izaziva teške opekotine zato jer se on zapali u dodiru s kisikom i stvara vrlo visoku temperaturu, gori sve dok ima dodira s kisikom, a takav plamen brzo i drastično uništava tkivo i stvara duboku ranu sve do kosti, za razliku od uobičajenih opekotina koje su najčešće samo površinske i uništavaju samo kožu. Uz to, fosfor iz bombe može ostati u tkivu, a on je vrlo otrovan te uništava pojedine organe, tako da osoba koja preživi opekotine može umrijeti zbog toga.

Kritičari izraelskog postupanja tijekom operacije u Gazi tvrde da je izraelska tvrdnja kako fosforne bombe nisu korištene tamo gdje su bili civili apsurdna, pogotovo jer su se borbe u posljednjoj fazi vodile upravo u naseljenim područjima. Predstavnici Ujedinjenih naroda tvrde da su izraelski vojnici intenzivno bombardirali naseljena područja, čemu su oni bili neposredni svjedoci jer je i njihovo sjedište bilo pod vatrom, iako se tamo sklonilo 700 palestinskih civila iz okolnih zgrada, a upravo je to skladište bilo pogođeno fosfornim bombama, srećom bez ljudskih žrtava. Uostalom, i sudbina spomenute palestinske obitelji Sabah, koja je izgubila oca obitelji i četvoro od devetoro djece, također je dokaz da su izraelski vojnici koristili te bombe u naseljenom području. U njihovoj kući je pronađen i dokaz koji indirektno pokazuje da su i izraelski vojnici bili toga svjesni i da im je zbog toga bilo žao. Na zidu jedne sobe u stanu obitelji Sabah izraelski vojnici su na arapskom jeziku napisali: "Od izraelskih obrambenih snaga: Žao nam je."

Izrael tvrdi da je u spomenutoj operaciji u Gazi postigao svoje vojne ciljeve, da je operacija bila uspješna i da je njome zaustavljeno ono što je Izraelu bilo najvažnije, a to je bilo Hamasovo raketiranja izraelskih gradova. Ipak, Izrael je u jednoj stvari ipak doživio poraz, i to u medijima. Loše je prošao u općoj percepciji međunarodne javnosti onoga što se u Gazi događalo. Izrael je ponovno pokazao da se ponaša nasilnički, bezobzirno, okrutno i bezdušno prema civilima, a to nije prvi put.