KLJUČNI ISKAZ Miroslav Vitković detaljno je opisao svoja saznanja o aferi Podravka još 25. rujna prošle godine, a zatim je još tri puta dopunjavao svoje svjedočenje i donosio istražiteljima Uskoka poslovnu dokumentacijuMiroslav Vitković, predsjednik Uprave Podravke, glavni je svjedok suradnik Uskoka u aferi Podravka. On je od otvaranja te afere zasad četiri puta svjedočio protiv svojih bivših kolega iz uprave te moćne prehrambene tvrtke. Vitković je prvi iskaz u tom slučaju pred istražiteljima Uskoka dao 25. rujna 2009., a potom je to svoje svjedočenje još tri puta nadopunjavao i donosio istražiteljima Uskoka raznu poslovnu dokumentaciju iz Podravke. Učinio je to 6. i 8. studenoga, te na kraju 17. prosinca 2009.

Vitković je istražiteljima Uskoka ispričao da su prema svim njegovim prikupljenim saznanjima i spoznajama grupu za preuzimanje Podravke činili Damir Polančec, Darko Marinac, Saša Romac, Zdravko Šestak, Josip Pavlović i Marin Pucar, a da je tu grupu koordinirao i kontrolirao Damir Polančec. U svom drugom iskazu pred istražiteljima Uskoka Vitković je ispričao da je ta grupa započela operaciju preuzimanja Podravke 20. veljače 2006., kada se u Zagrebu odvijala dodjela Zlatne kune. Rekao je da se toga dana održao prvi sastanak koji je Polančec s članovima Uprave Podravke imao na temu privatizacije Podravke.

Vitković je izjavio Uskoku da on za taj sastanak uopće nije znao nego da je to saznao od tadašnjeg predsjednika Uprave Bilokalnika Zdravka Dimača, koji ga je na dodjeli Zlatne kune pitao što on tu radi i čudio se zašto i on nije na sastanku s Polančecom i drugim članovima Uprave Podravke. Također je rekao Uskoku da mu je i tadašnji član Uprave Podravke Goran Markulin potvrdio da se taj sastanak održao, da je tema sastanka bila privatizacija Podravke, te da je sastanak vodio Polančec. Vitković je kazao Uskoku da mu je Markulin rekao kako on nije pozvan na taj sastanak zbog njegovih navodnih nesuglasica s Polančecom. Izvori iz Podravke potvrdili su Nacionalu da su Polančec i Vitković tada doista bili posvađani - zbog nogometa. Izvori iz Podravke Nacionalu su ispričali da je 2005. nogometni klub Hajduk iz Splita bio zainteresiran kupiti od Slaven Belupa jednog njihova igrača, Ivicu Karabogdana. Karabogdan je tijekom te sezone i sezonu prije igrao u Slaven Belupu, a potom mu je karijera krenula laganom silaznom putanjom, pa on nogomet igra i danas, ali ne u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Možda je mogao ostvariti i zapaženiju nogometnu karijeru da se tome nije usprotivio baš Vitković, tvrde izvori iz Podravke. Kada je Hajduk izrazio želju kupiti Karabogdana, Vitković je bio predsjednik Slaven Belupa i usprotivio se da ga klub proda, jer je te godine Slaven Belupo igrao u Intertoto kupu, a ugostio je u trećem kolu i poznatog španjolskog prvoligaša Deportiva iz La Coruñe.
Zbog tih utakmica Vitković nije htio prodavati Karabogdana Hajduku. Čelnici Hajduka nisu odustajali, pa su se obratili tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu da im pomogne. Sanader je, kako tvrde izvori iz Podravke, naredio Polančecu da to proba riješiti s Vitkovićem. Polančec je intervenirao, ali neuspješno. To je Vitkovića i Polančeca trajno posvađalo, jer je Polančec izgubio dio svog kredibiliteta u očima Sanadera. Zbog toga se njih dvojica nisu trpjeli, a Polančec je čak htio smijeniti Vitkovića iz Uprave Podravke. Zato se može lako i logično objasniti zašto Polančec nije htio Vitkovića pozvati na sastanak gdje se razgovaralo o budućnosti Podravke.
DARKO MARINAC Bivšeg šefa Podravke Vitković optužuje da je davao kredite SMS-u po Sanaderovu naloguVitković je ispričao Uskoku kako se nije raspitivao o detaljima što se na tom sastanku događalo, pa se o tome može samo nagađati. Ne zna se ni gdje je sastanak održan. To je najkonkretnija Vitkovićeva optužba iz koje se počela izvlačiti teza da se menadžment Podravke bez njegova znanja dogovarao da preuzme kontrolu nad Podravkom novcem te tvrtke. Vitković je za Uskok dragocjen svjedok jer je od 2003. član Uprave Podravke, pa se podrazumijeva da zna što govori kada priča o zbivanjima unutar Podravke. Poslije je Vitković istražiteljima Uskoka u više navrata dostavljao internu poslovnu dokumentaciju Podravke, a to je znatno pomoglo Uskoku da otvori istragu protiv ljudi koje je Vitković optužio da su novcem Podravke htjeli staviti tu tvrtku pod svoju kontrolu.
Međutim, ono što je Vitković ispričao Uskoku otkriva da on zapravo nema puno izravnih saznanja o tome je li se i što skrivalo u pozadini kupovine tih spornih 10,64 posto dionica Podravke. U svom je iskazu više puta pričao o nekim događajima iz druge ruke, odnosno prepričavao je ono što je doznao od drugih ljudi. Međutim, on je ipak sudjelovao na brojnim sastancima gdje se pričalo o privatizaciji Podravke, a to se najčešće događalo kada je tvrtka zbog toga već bila upala u probleme.
Vitković je tako Uskoku detaljno prepričao sadržaj svih razgovora koje je on osobno vodio s Polančecom o toj temi na nekim drugim sastancima. Iz sastanaka čiji je sadržaj Vitković prepričavao istražiteljima Uskoka može se naslućivati da je i on morao biti upućen u jedan dio spornih zbivanja oko kupovine 10,64 posto dionica Podravke. Međutim, Vitković je to u svojim iskazima demantirao, ali je detaljno istražiteljima prepričavao sve detalje o spornim aktivnostima svojih kolega. Izgleda kao da je on zapravo svojim svjedočenjima pred istražiteljima Uskoka sebi kupio poštedu od mogućeg kaznenog progona u istoj aferi i tako sebi i HSS-u posredno otvorio put prema preuzimanju čelne pozicije u Podravci unutar političkog rata koji je HSS poveo nedugo nakon naprasne ostavke premijera Ive Sanadera.
Afera oko Podravke otvorena je potkraj ljeta 2009. objavljivanjem informacije da je Darko Marinac kao čelni čovjek Podravke u svom mandatu kreditirao tvrtku SMS Srđana Mladinića s više od 60 milijuna kuna i to se predstavilo kao kriminalnu odluku za koju nitko u tvrtki nije znao. Podravka je kreditirala SMS dijelom zato što je htjela preuzeti brand te tvrtke i unaprijediti svoje poslovanje, ali i kako bi preko SMS-a riješila probleme u koje je upala Fima grupa nakon što je Podravka odlučila iskoristiti Fima grupu za kupovinu 10,64 posto dionica tvrtke, koje su prije nekoliko godina htjeli prodati Franck i PBZ. Vitkovićevi protivnici unutar Podravke tvrde da je Podravka odlučila kupiti te dionice zato što je dobila politički signal od samog vrha Vlade da bi bilo dobro da se to učini, kako bi se spriječilo moguće neprijateljsko preuzimanje tvrtke. Tvrtka se od neprijateljskog preuzimanja zapravo trebala zaštititi prije svega kako utjecaj nad njome ne bi izgubili HDZ i HSS. Vitković u svom svjedočenju izravno optužuje "politiku" za aferu. O spornim kreditima Podravke odobrenim SMS-u istražiteljima Uskoka je otprilike izjavio: "Šestak mi je rekao da je taj novac išao za podmirenje obveza Fime prema Merrill Lynchu, da je on sam zatražio istragu tih transakcija, te da je bio svjestan da je pogriješio što je to učinio. Rekao mi je da je to radio pod pritiskom politike, da je o tome razgovarao s Darkom Marincem, te da mu je Marinac rekao da je nalog za to došao izravno od premijera Sanadera. Kasnije je to Marinac pobijao kada je davao ostavku na mjesto predsjednika Nadzornog odbora Podravke." Ujesen 2009. sumnjiva zbivanja u Podravci počela su se u medijima predstavljati kao model prvorazredne privatizacijske pljačke, koja se trebala realizirati za račun uskog kruga menadžera Podravke, i to novcem Podravke.
Saša RomacTjedni agresivne medijske kampanje, ali ponajprije Vitkovićevo svjedočenje stvorili su potrebne preduvjete da Uskok 22. listopada 2009. izda nalog za provođenje istrage protiv Darka Marinca, Milana Horvata, Zdravka Šestaka, Saše Romca, Josipa Pavlovića i Srđana Mladinića. Sadržaj naloga za provođenje istrage otkriva da je upravo Vitkovićevo svjedočenje Uskoku poslužilo kao znatan oslonac za pritvaranje osumnjičenih. Iz tog naloga vidi se da je Uskok prihvatio Vitkovićevu tezu da su Marinac, Šestak, Romac i Pavlović uz pomoć Milana Horvata iz Fima grupe i Srđana Mladinića iz SMS-a naumili steći većinski paket dionica Podravke, da su sklopili niz nezakonitih ugovornih odnosa i oštetili Podravku. Oni su ubrzo potom pritvoreni, a u rješenju za provođenje istrage navodi se i da su oštetili Podravku za najmanje 265.210.694 kune.
Iako je pred Uskokom svjedočio četiri puta, Miroslav Vitković nije ispričao čime može potkrijepiti tezu da su njegovi bivši kolege htjeli preuzeti kontrolu nad Podravkom novcem Podravke. O tome čak nije čuo ni iz druge ruke, nego je na tu temu izjavio kako se tijekom 2006. ili 2007. u Koprivnici pričalo da nekoliko menadžera želi preuzeti Podravku, pa se pohvalio kako je krajem 2006. gostovao na Radio Koprivnici, gdje mu je postavljeno i to pitanje, a on je na njega odgovorio da bi to bilo loše ako se ne radi transparentno.
Vitković je Uskoku izjavio i da je taj njegov radijski intervju kasnije prenio Glas Podravine, te da ga je nakon toga nazvao Darko Marinac. Rekao je da mu je Marinac tada ispričao da taj projekt postoji, ali da je stopiran.
Vitković je odmah potom o svemu informirao Josipa Friščića, koji mu je rekao da će to probati ispitati. Iz Vitkovićeva svjedočenja najizravnije proizlazi kako je on u Podravci zapravo produžena ruka Friščića i stranačkih interesa HSS-a. Vitković je u svjedočenju opisivao komplicirane transakcije koje su uslijedile nakon što se Podravka odlučila kupiti 10,64 posto svojih dionica. Međutim, moglo bi se čak zaključiti i kako je Vitković u jednom dijelu svog svjedočenja proturječio samome sebi, jer je izjavio kako mu je Zdravko Šestak u jednom od njihovih razgovora o problemima s kupljenim dionicama Podravke rekao da je navodno postojala prijetnja da norveška tvrtka Rieber & Søn neprijateljski preuzme Podravku, pa bi se i na temelju toga dijela Vitkovićeva iskaza moglo zaključiti da se u kupovinu spornih dionica ušlo radi zaštite tvrtke od neprijateljskog preuzimanja. Vitković je izjavio da je norveška tvrtka tijekom 2005. i 2006. kupovala dionice Podravke u vrijednosti od 8 posto. Ta tvrtka nije izravno kupovala dionice, nego je to činila preko dva fonda. Vitković je ispričao kako je od Šestaka doznao da su predstavnici te tvrtke bili tada na razgovorima u Vladi gdje su se interesirali bi li država prodala svoj paket dionica njima, a nakon što su u Vladi dobili negativan odgovor povukli su se.
Menadžment Podravke sklopio je dogovor o kupnji spornih dionica Podravke s Milanom Horvatom i Fima grupom, a to se najprije realiziralo pomoću varaždinske banke Vaba. Da bi ojačala Vabu i pomogla joj financirati tu transakciju, Podravka je 200-tinjak milijuna kuna novčanih depozita položila u Vabu. Polaganje tog depozita Hrvatska narodna banka nije smjela dopustiti, jer je visina depozita umalo dosegla razinu kompletne aktive koju je Vaba tada imala. Upućeni izvor iz financijskih krugova tvrdi da je Hrvatska narodna banka time dopustila da se krši zakon, te da se može tvrditi da je i ona suodgovorna za tu aferu. Kasnije je tu kupovinu kreditom podržao Merrill Lynch. Dio transakcije napravljen je preko Fimine tvrtke na Malti Fima Ami, vjerojatno kako bi se uštedjelo na porezu, što nije neuobičajeno u takvim transakcijama. Fima grupa i Podravka sklopile su i opcijski ugovor koji je Podravki dao pravo prvokupa tih dionica ako ih Fima grupa bude prisiljena prodati zbog nepovoljnih tržišnih uvjeta. Naime, cijena dionica počela je uskoro zbog recesije padati, pa je kreditor transakcije Merrill Lynch počeo izdavati tzv. margin callove, kako bi se dionice Podravke prodale i kako bi vratio kredit.
Damir Polančec zavadio se s Vitkovićem 2005. jer ovaj nije htio prodati nogometaša Slaven Belupa Ivicu Karabogdana Hajduku, što je zahtijevao SanaderČelništvo Podravke tada je odlučilo spriječiti takav scenarij, te su položili novac u banku kako bi se spriječila prodaja dionica. To se napravilo pomoću tvrtke SMS. Novac je iz Podravke prebačen u SMS, a otamo u banku kao jamstvo da se spriječi prodaja dionica. Miroslav Vitković vrlo je detaljno prepričavao neke od tih sastanaka na kojima se pokušavala riješiti problematična situacija. Primjerice, Vitković je sudjelovao i na brojnim sastancima na kojima se Milan Horvat žalio da više ne može plaćati obaveze koje su se počele pojavljivati prema Merill Lynchu zbog pada cijena dionica Podravke zbog recesije. Vitković je istražiteljima Uskoka ispričao da je poslije jednog takvog sastanka s Horvatom odmah o svemu otišao informirati Josipa Friščića. Horvat je tada ponudio da Podravka sama otkupi svoje dionice od Fima grupe, a Vitković je ispričao Uskoku da je Friščiću prenio svoja razmišljanja da nema smisla da Podravka od Fima grupe svoje dionice tada kupuje po cijeni od 470 kuna, kada ih na tržištu može kupiti i po 300 kuna. Vitković je ispričao Uskoku da ga je Friščić tada pitao zašto se vodstvu Podravke toliko žuri da se te dionice kupe u trezor Podravke. On je Friščiću odgovorio da misli da je u tim operacijama izgubljeno puno novca, te da bi to bila jedna od varijanti da se sve vrati na početnu poziciju.
Kako su se s vremenom problemi s otplatom duga Fima grupe prema Merill Lynchu produbljivali, nastavljala se i agonija menadžmenta Podravke. Vitković je ispričao Uskoku kako je Šestaku dao do znanja da je shvatio da je Podravka kreditirala Fima grupu i tvrtku SMS radi plaćanja kredita Merill Lynchu za kupnju spornih dionica Podravke. Tada mu je Šestak rekao da je SMS-u odobreno više od 136 milijuna kuna kratkoročnih kredita, te da je taj novac bio za Fima grupu.
Vitković je ispričao Uskoku kako mu je Šestak rekao da su se te pozajmice plasirale u više navrata, te da su Šestak i Marinac te ugovore potpisivali samostalno bez odluke Uprave. Vitković je rekao Uskoku da mu je 24. rujna 2009. na sastanku u Ministarstvu gospodarstva i Damir Polančec priznao da je Podravka kreditirala SMS s oko 130 milijuna kuna, te da je taj novac preko SMS-a išao Fima grupi za dionice. Vitković je ispričao Uskoku da mu je Polančec na tom sastanku rekao da je taj kredit vraćen, te da postoji još jedan kredit od 44 milijuna kuna koji je Podravka odobrila Fima grupi, te da će se on založiti da se i taj kredit vrati. Na tom su sastanku bili Polančec, Šestak, Friščić i Ksenija Horvat, predstavnica radnika u Nadzornom odboru Podravke. Vitković je kazao Uskoku da je tada rekao Polančecu da se osjeća prevarenim, te da netko zato mora odgovarati. Ispričao je i da mu je Polančec tada rekao da u tom slučaju probleme uz njega samoga mogu očekivati Marinac, Šestak, Romac i Pavlović. Vitković je Uskoku izjavio da je Friščić na kraju tog sastanka komentirao da sve to treba napraviti tako da za Podravku bude najmanja šteta, a da državna tijela rade svoj posao. U tim brojnim poslovnim akrobacijama bilo je i kršenja poslovne procedure, a zbog recesije se i dodatno gubio novac Podravke. Zato će menadžment Podravke najvjerojatnije dobiti primjerene kazne. Međutim, bit će zanimljivo vidjeti kako će Uskok obrazložiti optužnicu u kojoj bi se tvrdilo da je šteta napravljena kako bi se nekoliko menadžera domoglo kontrole nad Podravkom i njenim novcem. S druge strane, ne bi trebalo čuditi ako se netko od prozvanih sudionika ove afere počne braniti tvrdnjama da je šteta u Podravci prije svega nastala kako bi se spriječilo da Podravka prijeđe u privatne ruke, od čega korist izvlači HSS.
U okvirima međusobnih stranačkih dogovora unutar vladajuće koalicije nije nelegitimno to što HSS ima političke ambicije ostvariti ključnu dominaciju u Podravci kao član Vlade koja ima znatan vlasnički paket Podravke. Sličnih primjera u političkoj trgovini ima napretek. Međutim, moglo bi se pokazati upitnim to što se HSS predstavlja kao borac za dobrobit Podravke, ako se naknadno pokaže da je većina štete nastale zbog sporne kupovine dionica nastala u prvom redu kako bi se Podravka ostavila pod dominantnim političkim utjecajem HSS-a.