- Kakvo je to pitanje?! Pa radio sam ono za što sam bio plaćen da radim - glava mi je bila debelo zatrpana u pijesku, a guzica, kao što je poznato i svakom pučkoškolcu, nema oči, pa da vidi protok svih tih nezakonitosti! Zbog toga što mi je, kako rekoh, glava bila u pijesku, svaka pitanja koja sugeriraju moju upletenost u neke nečasne radnje unaprijed bivaju deplasirajuća i uvredljiva. Uzgred rečeno, možete me poljubiti u onaj dio tijela koji je cijelo vrijeme lelujao na povjetrini!"

To je - kada se recentne izjave Jadrankinih jurišnika dovedu na 'logički konstrukt' po mjeri izvršne hrvatske vlasti - najkraće rečeno, moralni i intelektualni saldo svih viđenijih vladinih ministara koji se posljednjih nekoliko mjeseci upinju kako bi dokazali da nisu vidjeli a kamoli imali aktivnog udjela u planskoj pljački države i posljedično njezinih kmetova. Ova vesela premisa, što sugerira da je nojevska bolest u međuvremenu uzela danak, pa se brzinom epidemije proširuje na krhke HDZ-ove cvjetove, tamaneći sve preostale dijelove njihovog zdravog razuma, zahvatila je i čulne organe nižerangiranih menadžera i partijskih poslušnika, a ukoliko trend nastavi rasti dosadašnjim tempom, nadležni epidemiolozi strahuju da će država na koncu morati prionuti najradikalnijem mogućem rješenju: ograđivanjem zagrebačkog Markova trga sa bodljikavom žicom, postavljanjem nadzornih kamera i naoružanih čuvara koji će sprječavati bilo kakav kontakt zdravog hrvatskog življa sa zaraženim jedinkama...Ako se slučajno dogodi da zombiji koji tumaraju po hodnicima hrvatske vlade ipak ugrizu pokojega slučajnog prolaznika, onda je tom nesretniku sudbina zapečaćena: postat će aktivni član najveće hrvatske stranke.

Većina pacijenata i dalje na vlasti

Više nema nikakove dvojbe: armija diletanata, neznalica, mutavaca, bog-te-pitaj-ovih bog-te-pitaj-onih, operira po resorima na čijem su čelu, blaženi u svom znanju da ništa ne znaju. Taj sukus elementarnog neznanja postaje dodatno interesantniji, ako je poznat podatak da je jedan dio oboljelih smješten u remetinečkoj karanteni, dok drugi, onaj znatniji dio uglednih državnih dužnosnika, i dalje obnaša kurentne izvršne položaje u ovoj zemlji. Teškoj kliničkoj dijagnozi unatoč.

Darko Milanović, Ivan Šuker i Jadranka Kosor; Trojac koji nije uspio izbjeći ovaj virusni usudKako ističu stručnjaci dobro upoznati s ovom boleštinom, simptomi zloćutnog moralnog poremećaja su radikalni oblik amnezije i nijekanje proste logike, abnormalna savitljivost bolesnika na predjelu kičme, fobija od strogo zaključanih rešetkastih prostora i nedostatak bilo kakve spoznaje o vlastitim postupcima, što će reći trajno razilaženje pacijenta sa mozgom u čijem je vlasništvu navodno nekad bio. Uz to, u očima zaraženih, osim pijeska, vidljivo je i tupilo, dok im iz usta konstantno curi jedan te isti naramak političkih fraza, koje se, mada znatno nerazgovjetne, navodno odnose na 'istrage' 'nadležna tijela' i 'kažnjavanje odgovornih'. Bolest prema svemu sudeći posebno napreduje u trenutku kad dođe u doticaj s medijima. Ilustracije radi, vrijedi saslušati i male djeliće, tek fragmente ovih nesretnih sudbina.

Sanader presudno utjecao na širenje virusa

Ivo Sanader, čovjek koji je prema raspoloživim informacijama praiskonski kliconoša ove opasne napasti (što će reći praktički neizlječivi slučaj) i koji je na kraju krajeva navodnim nečinjenjem i neznanjem presudno utjecao na aktualna oboljenja kod Damira Polančeca, Berislava Rončevića, Ivana Šukera i drugih žrtava tragične slučajnosti (navodno na jednoj zatvorenoj sjednici Predsjedništva HDZ-a), u nekoliko je navrata svoje duševne tegobe dijelio s hrvatskim građanima. Na oproštajnoj konferenciji, sjetit će te se, rekao je slijedeće: 'Nisam bolestan, odlazim zadovoljan', da bi potom, nekoliko mjeseci nakon toga demantirao sam sebe, sugerirajući svojim medijskim istupom da je ova specifična bolest itekako prisutna. 'Nemam nikakve veze s bilo kakvim poslovima vezanim uz Podravku, OTP banku i Mol ili Inu i nisam u vezi s tim sudjelovao ni u kakvim razgovorima niti sam za takve moguće razgovore znao', kazao je tako nedavno bivši hrvatski kancelar, dok mu se iz usta, niz osunčano mediteransko lice, spuštala sluzava tekućina.

Božidar Kalmeta; Njegovo ponašanje ne čudi poznavatelje prilikaDuboko bolujući od istih simptoma, ministar prometa Božidar Kalmeta prošli je tjedan optužio sindikate da njihovim sudbinama upravlja taština, jer su ovi odlučili iskočiti iz Gospodarsko socijalnog vijeća zato što ne žele pristati da se radnicima oduzimaju njihova dosadašnja davanja. Zbog bolesti koja je odveć previše metastazirala po tijelu ovog zgođušnog Arbanasa, jadničak je u potpunosti zaboravio da je upravo njegov kolega po bolesti i stranci (svejedno) Ivan Šuker, prošle godine obećao socijalna davanja koja vlada sada dati ne može. To je, uostalom, svojevrsni politički kredo Ivana Šukera; naime da - podvrgnut višegodišnjoj političkoj lobotomiji - zaboravi na sve odluke i izjave koje je povodom istih davao. Recimo, na izjavu danu u trenutku kad se cijeli svijet, zajedno s našom malom fiskalnom oazom od države, veličanstveno urušavao: "Svi su pohvalili Hrvatsku za vođenje financijske i ekonomske politike." (Ivan Šuker, 30.10.2009..)'

No, vratimo se na trenutak na slučaj ministra prometa. Naime, poznavatelji prilika Kalmetinog oboljenja kažu kako ih ne čudi njegovo prosipanje bolesničkih klica po hrvatskoj medijskoj močvari. On je, podsjećaju, na kraju krajeva, toliko obolio od rečenog sindroma, da se usudi reći kako ništa nije znao o kriminalu u Hrvatskim autocestama, farbanjima tunelskih cijevi, stotinama milijuna kuna teškoj potrazi za Mirjaninim kosturima ili pak o sumnjivim financijama koje su uzrokovale izgradnju dijela autoceste, kolokvijalno i tepački nazvane - 'Kalmetina'.

Nakon što je uhvaćen u strasnom poljudskom zagrljaju s osuđivanim obiteljskim zlostavljačem, ministar zdravstva Darko Milinović branio se nedavno sljedećom konstatacijom: "Može mi se dogoditi da se rukujem i s ubojicom, a da ja to ne znam". Pogađate, zbog strašne bolesti, Darko je Milinović potpuno zaboravio da mu se prije 9 godina 'dogodilo' nešto znatno gore nego da se 'rukovao' s 'ubojicom': on se, u znak prosvjeda zbog glinskog sužanjstva Mirka Norca, masovnog ubojice nedužnih civila, vezao lancima u centru Gospića. Slična amnezija pojavila se prilikom spajanja i potom razdvajanja pojedinih lokalnih bolnica, kao i ukidanja i potom vraćanja u funkciju makarskog rodilišta.

Molim - podjela!

Bolest gdjekad posve iznenadno obuzme zatečeni čopor, pa se zna dogoditi da gnjecava masa vladinih prvoboraca zapjenjeno urliče protiv teze da je Tuđman htio podijeliti Bosnu. Naime, bolest je kriva za činjenicu da su zaboravili na tisuću sto i dvanaest stranica teških transkripata (Feral Tribune, Dani, 2005.) Tuđmanovih razgovora, u kojima njihov Duhovni Otac, na sastanku sa tadašnjim vodstvom Republike Herceg Bosne kaže: "Ja sam rekao: ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim - podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi...(F. Tuđman, 17.9.1991.) " Nije stoga ni čudo da su vrli HDZ-ovi muževi zaboravili na onaj 'deal' s Ratkom Mladićem, na onih tričavih devet milijuna, dvjesto osamdeset i tri tisuće dvjesto sedamdeset i osam njemačkih maraka isporučenih za "naoružanje i usluge", koje su naknadno poslužile za 'obrambene operacije' po Bosni.

Bolest je među ostalim odgovorna i za činjenicu da nad hrvatskom moralnom i socijalnom provalijom ekskluzivno lamentiraju isti oni pripadnici političke elite koji su od sredine 90-ih pa naovamo ulagali sve svoje psiho-fizičke napore kako bi taj krater učinili što nepogodnijim za njegovu eventualnu buduću sanaciju.

Damir Polančec i Ivo Sanader; jedan ima ozbiljne šanse da se oporavi, dok je drugi navodno neizlječiv slučajNaposljetku, bilo je samo pitanje vremena kada će ovaj virusni kobac zahvatiti moždane vijuge hrvatske kancelarke - glavom, bradom i zadnjicom - Jadranke Kosor. Posljedice su, razumije se, bile zastrašujuće. Najprije je počelo s trzanjem jedne ruke. Simptomi su se ubrzo proširili na drugu ruku, potom noge, zatim glavu i u konačnici - bilo je pitanje vremena - i na pojam prosječnog hrvatskog građanina. Naravno, mislimo na njegovo ubijanje. Krenulo je tako s kancelarkinom podrškom nesmiljenoj borbi protiv kriminala & korupcije, gdje je ona imala utjeloviti predvodnika pravičnog križarskog rata protiv lopovluka.

Zbog bolesti, Jadranka je Kosor zaboravila da je upravo ona, operirajući Ministarstvom branitelja - gdje se u to vrijeme svaki drugi građanin transformirao u branitelja i vojnog invalida - zapovijednom odgovornošću sukreirala najveći kriminalni pogon moderne hrvatske povijesti, prema kojem se dubiozni poslovi u HEP-u, HAC-u, Podravci i sličnim državnim kompanijama čine kao manji prekršaji sitnog šibicara.

Od toga je prošlo već podosta vremena, pa je virus, izravno pothranjivan premijerkinim istupima u javnosti, u međuvremenu zagospodario svojim domaćinom. Perući ručice oko afere u kojoj se spominje HEP i neka struja prodana TLM-u, i sugerirajući samim time Polančecov krimen, i ničiji drugi - Kosor i suradnici u potpunosti su zaboravili kako je upravo kancelarka potpisala dokument o privatizaciji ove šibenske kompanije.

Opasna metamorfoza

Upućeni u Jadrankin medicinski karton kažu kako je ona, uz sve navedene bolesnike, poseban zdravstveni fenomen. Takove ocijene potkrepljuju činjenicom da rečena gospođa tijekom prijelaza iz dvorske zapisničarke u autoritativnu političku gazdaricu što prezire bivšeg šefa uopće nije bila podvrgnuta nikakvoj psihološkoj međufazi! Taj opasni postupak metamorfoze, naime pretvaranje vladine (odnosno Ivine) sobarice u princezicu sa sedam broševa, lišen bilo kakve pretvorbene prilagodbe, iz današnje perspektive posebno je vidljiv iz slijedećeg citata, kojeg je kancelarka napisala dva tjedna prije Ivine kapitulacije:

"Budući da sam nazočila tisućama velikih i malih skupova, mogu suvereno svjedočiti što su ta dva stupa koja sjedinjuju sve te brojne ljude - mlade i stare. To su prvi predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman i predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader. Na spomen ta dva čovjeka, u svakom selu, u svakom gradu, ljudi staju na noge puni ponosa i radosti. I tu je snaga naše stranke, tu je njezina prošlost, ali i sadašnjost i budućnost".

Kako je to moguće, pitaju se autsajderi promatrači, dok sa strane promatraju kako ih u bolje sutra vodi armija notornih bolesnika? Ima li uopće lijeka?

U tom i jest paradoks, kaže za Nacional.hr jedan upućeni ekspert. "U trenutku kada bi nekoj reprezentativnoj jedinki pokušali ubrizgati spasonosni 'serem' tijekom USKOK-okovog ispitivanja, i to na bilo koji dio tijela, on bi možda bio izlječen od prividnog samoobmanjivanja prema kojem emitira uvjerenje da nije bandit u skupocjenom odijelu. Međutim, problem je što bi im tijelo, podvrgnuto takovoj terapiji, nakon nekoliko mjeseci najvjerojatnije u potpunosti istrunulo. U nekoj od obližnjih kaznionica, primjerice".

Već dio Hrvara također bolesno!

Nadalje, doktor koji iz razumljivih razloga želi ostati anoniman, ekskluzivno otkriva ključne karakteristike ovog kolektivnog oboljenja. "Naša politička elita zapravo se samo pretvara da ne zna da je duboko bolesna! Oni su, naprotiv, uvelike svjesni svojih mentalnih poremećaja! Drugim riječima, političari na vlasti su bolesni s predumišljajem! Jer, to je takva bolest!" Zbog čega pacijenti, uz sve nedaće koje su ih pogodile, boluju i s predumišljajem, to je još jedna od mnogih nerazjašnjenih misterija ove epidemije!

Ipak, isti nam izvor kaže da najveće šanse za kakvim-takvim ozdravljenjem za sada imaju dva pacijenta. Simptomi su kod njih, nastavlja, pravovremeno prepoznati. Nakon toga su postali svojevrsni pokusni kunići u ovoj kazneno-pravnoj terapiji, pa bi se B.R. (Berislav Rončević) i D.P. (Dežurni Pedro), na koncu ipak mogli 'izvući'. Da li će isto spasenje ugledati i tucet članova i predsjednika nekoliko smijenjenih uprava, koji dijele istu terapijsku sudbinu Rončevića i Polančeca, ovaj..., Pedra, to tek ostaje za vidjeti.

Međutim, sva su ova saznanja postala igrarije za djecu nakon otkrića koji je potom došao od istog izvora: "Hrvatski građani, njih oko 50 i nešto posto, posljednjih je 20 godina u akutnom stadiju sličnog oboljenja! Ipak, treba napomenuti kako je glavna razlika između bolesti natpolovične većine Hrvata i bolesti koja je zahvatila veći dio individua iz visoke politike - zapravo vremensko razdoblje u kojem se virus 'reaktivira'. Frapantna podudarnost - za koju znanost još nema racionalno objašnjenje - jest činjenica da se hrvatskom narodu, simptomi amnezije, neodgovornosti, lakovjernosti i, uopće, gluposti, u pravilu vraćaju svake četiri godine, baš negdje u vrijeme održavanja lokalnih i nacionalnih izbora".