Vojnici ne moraju uvijek imati puške, ponekad su dovoljne i tipkovniceDok nam pred očima ili ekranima televizora eksplodiraju bombe, dok tisuće vojnika odlazi u Afganistan - najmasovniji ratovi se zapravo vode računalima. Vode ih ljudi koji su za to plaćeni i posebno obučeni.

„Kratko rečeno - ekonomsko blagostanje SAD u 21. stoljeću zavisiti će od cyber-sigurnosti", rekao je Barack Obama. On je prvi američki predsednik koji je cijeo govor, 9. svibnja prošle godine, posvetio cyber-sigurnosti.

Obama je ukazao na zavisnost od računalnih mreža koje reguliraju dostavu nafte, plina, struje i vode, pomoću kojih se upravlja prometom i kontroliraju letovi zrakoplova. „U današnjem svijetu terorističke akcije ne moraju biti samo dijelo ekstremista koji koriste eksploziv. Terorizam je moguć i kombinacijom nekoliko tipaka na računalnoj tipkovnici - i to je oružje za masovno uništenje."

Šef Nacionalne agencije za sigurnost, NSA, general Kit Alexender imenovan je prošlog mjeseca i za zapovjednika novog cyber-zapovjedništva. NSA je najmoćnija i najveća američka tajna služba i najveći je svjetski poslodavac za matematičare. Iz njenog sjedišta u Fort Meadu prate se elektronske komunikacije u cijelom svijetu, dešifriraju i ocjenjuju.

U prvom govoru kao šef cyber-zapovjedništva general Alexender je početkom lipnja rekao da se svakog dana šest milijuna puta nedozvoljeno ulazi u računalni sustav Pentagona. „Blagostanje i snaga čine SAD ciljem napada u cyber-prostoru. I jedan od osnovnih stupova naše snage, vojska, možda je još više ugrožena. Ona zavisi od računalnih mreža u zapovjedništvu i kontroli, komunikacijama, operacijama tajnih službi i logistici. Mi u Ministarstvu obrane moramo zaštititi sedam milijuna računala koji su povezani u 15 tisuća mreža", rekao je general.

A šta je sa napadom?

Još prošle godine ministar odbrane Robert Gates najavio je da će za četiri puta biti povećan broj stručnjaka za računalnu sigurnost. Pri tom nije riječ samo o zaštiti vojnih sistema. Naime, američki znanstvenik Herbert Lin zahtjeva da se napokon otvoreno progovori i o stvarnim mogućnostima za napad:

„Brojne države razvijaju u cyber-prostoru kako mogućnosti za napad, tako i mogućnosti obrane. Javna rasprava vodi se samo o obrani. Mali broj ljudi spominje napadalačku dimenziju, ali to je temeljni aspekt u razumevanju cyber-sigurnosti."

Stuttgartski filozof koji se bavi tehnikom Sando Geiken kaže da 140 zemalja ima ratne cyber-programe. Već grupa od desetak sposobnih hakera može nanijeti ozbiljnu štetu, upozorava Geiken: „Velike vojske troše značajne iznose na obuku i usavršavanje hakera. U američkoj vojsci ima ih između 10 i 15 tisuća, u kineskoj se ne zna, možda 20 do 25 tisuća. U tim timovima su i psiholozi i inženjeri i drugi stručnjaci iz svih mogućih područja. Oni proučavaju različite sustave kako bi bili u stanju da ih izvana uključe ili isključe, manipuliraju i sabotiraju."

Bruce Schneier iz britanskog tjednika „Economist" kritizira militarizaciju cyber-prostora:

„Cyber rat je velika industrija. U SAD-u se izdvaja mnogo novca za takav rat. U rukama vojske u Washingtonu je koncentrirana velika moć i mnogo ljudi profitira od priče o cyber ratu".

Traže se nindže!

I u industriji naoružanja namirisali su unosan posao. Kompanije u softveru za obranu podataka i računalnih mreža, odnosno napade na njih, vide novo polje djelatnosti. Nedavno je, tako, primjećen zanimljiv oglas kompanije Reightion koja ima oko 75 tisuća zaposlenih i promet od 20 milijardi eura.

„Kompanija je dala oglas u kome nudi posao cyber-nindžama. Na neki način time su pokazali smisao za humor, ali sasvim jasno stavili do znanja da traže ljude koji mogu raditi na strategiji za napad", rekao je stručnjak za računala Samuel Liles.

I na kraju, poslednji prijedlog na tom tragu dolazi od senatora i predsjednika senatskog Odbora za zaštitu domovine Joea Libermana. On je predložio zakon kojim bi se Internet proglasio nacionalnom imovinom Sjedinjenih Američkih Država, a predsjedniku dalo pravo da ga u slučaju izvanrednog stanja jednostavno - isključi.