Objavljeno u Nacionalu br. 767, 2010-07-27

Autor: Robert Bajruši

VUKOVARSKI BRANITELJ I SRBIJANSKI PREDSJEDNIK

'Tadiću sam pričao o srpskim logorašima'

TIJEKOM BORAVKA U BEOGRADU, dok je bio u pratnji predsjednika Josipovića, njegov savjetnik za branitelje Predrag Matić Fred, srbijanskom predsjedniku Tadiću poklonio je svoje ratne memoare

PREDRAG MATIĆ FRED
u Beogradu je razgovarao
s predsjednikom Borisom
Tadićem, premijerom
Mirkom Cvetkovićem
i ministrom unutarnjih
poslova Ivicom DačićemPREDRAG MATIĆ FRED u Beogradu je razgovarao s predsjednikom Borisom Tadićem, premijerom Mirkom Cvetkovićem i ministrom unutarnjih poslova Ivicom DačićemKada je prije nekoliko tjedana dobio poziv iz Ureda predsjednika Republike da posjeti Srbiju kao član delegacije koju predvodi Ivo Josipović, Predrag Matić Fred kaže kako niti približno nije očekivao da će imati priliku ozbiljno razgovarati sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem. Namjeravao je, kaže, Tadiću pokloniti svoju knjigu “Ništa lažno” u kojoj opisuje opsadu Vukovara i kasnija stradanja u logorima u Srbiji, i ako uspije, u nekoliko kurtoaznih rečenica zamoliti da vlasti u Beogradu pomognu u pronalaženju posmrtnih ostataka nestalih hrvatskih branitelja i civila. Ispalo je puno bolje od očekivanog, i Tadić je pokazao velik interes za životnu priču Josipovićeva savjetnika za branitelje, a u ta dva dana Matić je postao svojevrsna zvijezda i u srpskim medijima.

Ipak je to prvi put, da u Beogradu gostuje nekadašnji branitelj koji je u bitci za Vukovar uništio osam tenkova, a potom jedva preživio devetomjesečnu torturu u logorima od Vojvodine do Niša. Unatoč svemu što je prošao Fred Matić danas je zagovornik pomirenja između Hrvata i Srba, a sudeći po sadržaju njegovih razgovora s Tadićem, izgleda kako je ostavio prilično dobar dojam i na predsjednika Srbije, kojeg je pozvao da posjeti Vukovar.


NACIONAL: Kako ste doživjeli susrete s Borisom Tadićem u Beogradu?

- Zapravo i nisam bio na prvom sastanku Josipovića i Tadića jer su sudjelovali samo njihovi najbliži suradnici. Potom su u nekadašnjoj Palati Federacije u Novom Beogradu održali konferenciju za novinare, i u jednom trenutku Josipović me pozvao da im se pridružim. Preskočio sam zaštitnu ogradu, i dok se nisam ni snašao Josipović me predstavio i rekao „Ovo je Fred o kojem sam ti pričao“, a Tadić je uzvratio „Osobita mi je čast da sam vas upoznao“. Ne znam je li u tih pola minute glumio ili je bio iskren, ali vezano za Stajićevo me upitao „Jesu li vas mučili u tim logorima“? Odgovorio sam da jesu, no s obzirom na to kako su loše prošli neki drugi dečki, pričati o meni je bespredmetno. Bilo je premalo vremena za razgovor, ali oba predsjednika su mi dala do znanja da ćemo idućom prilikom ozbiljnije popričati. U Beograd sam ponio četiri primjerka svoje knjige „Ništa lažno“, koje je Joško Klisović nosio u torbi, i imao sam namjeru jedan od tih primjeraka pokloniti predsjedniku Tadiću. Uslijedila je večera na kojoj smo sjedili pomiješani iz obje delegacije, tako da sam se našao uz ministricu pravde Snežanu Malović, s kojom sam lijepo razgovarao i idući dan sam joj poslao jedan primjerak svoje knjige. Bilo mi je žao što te prve večeri nisam ponio jednu knjigu za Borisa Tadića, ali kada smo se kasnije opraštali, dok smo se rukovali, rekao mi je „Fred mi ćemo sutra popričati“.

NACIONAL: Kako je izgledao vaš drugi susret s predsjednikom Tadićem?

NA KAVI  PREDSJEDNIKOM
Nakon posjeta knjižari,
Predrag Matić je u društvu
dvojice predsjednika sjeo u
jedan beogradski kafićNA KAVI PREDSJEDNIKOM Nakon posjeta knjižari, Predrag Matić je u društvu dvojice predsjednika sjeo u jedan beogradski kafić- Idućeg su dana predsjednici i njihovi najbliži suradnici razgovarali o rješavanju problema izbjeglica. Sa sobom sam ponio knjige, ali morao sam čekati priliku da se sretnem s Tadićem. Na ručku državnih delegacija razgovarao sam sa srpskim premijerom Mirkom Cvetkovićem i ministrom unutarnjih poslova Ivicom Dačićem, i obojici poklonio primjerke „Ništa lažno“. U Zagrebu bi za Cvetkovića rekli da je “fini gospon”, on je jedan smiren tip koji govori prilično tiho. Priznao mi je da jako malo zna o logorima u Srbiji u kojima smo se nalazili poslije pada Vukovara i o ratnim zločinima koji su se desili, ali ionako sam znao da je za tu temu u operativnom smislu nadležan Dačić. Dačić je bio vrlo druželjubiv, a zamolio sam ga i da pomogne umjetnici Anici Zubović, koja u Hrvatskoj preživljava s mizernom mirovinom. Ona je u Srbiji zaslužna umjetnica i ako bi dobila srpsko državljanstvo, imala bi pravo na njihovu zaslužnu mirovinu koja iznosi oko 500 eura. Dačić je rekao da pripremim njezine dokumente i da će rado pomoći.

NACIONAL: Zatim je uslijedilo druženje s Tadićem u Knez Mihajlovoj ulici?

- Kada smo stigli u Knez Mihajlovu, rekao sam predsjedniku Josipoviću kako knjigu imam kod sebe, i neka odluči kada je najbolji trenutak da ju predam Tadiću. Njih dvojica su otišli u knjižaru, i zatim sjeli ispred jednog kafića. Josipović me pozvao da sjednem, i tada sam Tadiću počeo pričati o logorima i što se unutra dešavalo. Rekao sam mu da u knjizi obrati pažnju na sve što se dešavalo tijekom prva dva tjedna u logoru u Stajićevu. „Znam da u Srbiji gotovo dvadeset godina govorite o sabirnim centrima, međutim, u tim mjestima se ubijalo zarobljenike“. Tadić me zapitao „Zar je bilo ubojstava?“ na što sam odgovorio da se pred sudom za ratne zločine vode postupci radi trinaest likvidacija, iako ih je vjerojatno bilo i više. Onda sam rekao kako bi bilo dobro da dođe u Vukovar i na Ovčaru, i predložio da to bude krajem listopada. Tada bi trebao stići trajekt, dar nizozemske vlade, koji će voziti na relaciji Vukovar-Bač. Vukovarci koji žele prijeći Dunav moraju ići u 30-ak kilometara daleki Ilok ili Erdut, a ovaj trajekt će voziti direktno. Rekao sam kako bi bilo lijepo da naš predsjednik tim trajektom dođe u Bač, gdje bi se ukrcao i Tadić, i onda da obojica dođu u Vukovar. Tadiću sam sugerirao da odu na Ovčaru, ali i da primi predstavnike udruga nestalih, koji su najzainteresiraniji da se sadašnja situacija konačno riješi. Još sam ga nešto zamolio i rekao da bi na taj način pridobio sve Vukovarce, ali i ostale Hrvate. Radi se o kupalištu na Vukovarskoj adi, koja će najvjerojatnije ostati u Srbiji. Prije dvije godine Tadić je omogućio da Vukovarci mogu i bez dokumenata odlaziti na kupanje na Adu, a ja sam sugerirao da u Vukovaru da izjavu „Ma kako da završe pregovori oko granica naših država, Ada će pripasti Vukovarcima“. NACIONAL: Što vam je odgovorio Tadić? - Rekao je kako mora vidjeti dozvoljavaju li mu ustav i zakoni takav istup. Ipak se tu radi o teritoriju Srbije. Volio bih da predsjednik Tadić pročita barem dio u kojem opisujem Stajićevo.

NACIONAL: Kakav je vaš dojam o predsjedniku Srbije?

ŠETNJA BEOGRADOM
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović u Beogradu,
gdje je bio u posjetu Borisu Tadiću, nailazio je na
pozitivne reakcije prolaznikaŠETNJA BEOGRADOM Hrvatski predsjednik Ivo Josipović u Beogradu, gdje je bio u posjetu Borisu Tadiću, nailazio je na pozitivne reakcije prolaznika- Vrlo pozitivan. Vjerojatno su u Hrvatskoj očekivanja ogromna, ali treba razumjeti da je Boris Tadić u prvom redu predsjednik Srbije. On mora brinuti o interesima Srbije, a ipak je rekao da će kada završe godišnji odmori primiti i saslušati nas koji želimo obilježiti stradanja u srpskim logorima. Uz knjigu sam mu dao i svojh govor predviđen za čitanje u Stajićevu i rekao „Gospodine predsjedniče, ovaj govor bez jednog izmijenjenog slova će biti pročitan danas, sutra, za pet ili petnaest godina“. Tadić ga je letimično pročitao, ali nije ništa rekao. Ivo Josipović je rekao da će ići s nama u Stajićevo, što znači da ga kao predsjednika tamo treba dočekati njegov kolega Boris Tadić, a to cijeloj priči daje drugu dimenziju.

NACIONAL: Jeste li bili u dilemi oko odlaska u Beograd?

- Ni najmanje, iako su me to pitali i u Uredu predsjednika. Ionako sam već tri puta bio u Stajićevu, a privatno sam posjetio Bačku Palanku i Novi Sad. Da u meni postoji trunka sumnje, nikada ne bih prešao granicu, ali u ratnom dijelu sam čist kao suza.

NACIONAL: Što sada, poslije devetnaest godina osjećate kada se sjetite svega što ste prošli u logorima?

- Najčudniji osjećaj u Beogradu sam imao prilikom susreta hrvatskih i srpskih umjetnika. Atmosfera je bila jako ugodna, pjevalo se, a onda sam u jednom trenutku zastao i pomislio kako danas pjevam, a prije 19 godina sam pokraj tog istog mjesta kao zarobljenik išao u logor. Kada sam vidio da prolaznici u Knez Mihajlovoj plješću hrvatskom predsjedniku, shvatio sam da je to-to. Zbog svega što se dešavalo možda ponekad treba progutati žabe, ali ako želimo napredak sa Srbijom moramo ići ljudski, a ne nekakvom silom ili arogancijom. Predsjednik Stipe Mesić je imao malo drugačiji stil i vjerojatno nije imao pravi osjećaj za takvu politiku, i zato me raduje jer su Josipović i Tadić uspostavili dobre odnose. Ako narod vidi da su njih dvojica prijatelji, onda to mogu postati i obični ljudi. Žao mi je što braniteljske udruge ne shvaćaju da se financiraju iz proračuna, koji se puni iz turizma. Ako od srpskog turista očekujem da potroši tisuću eura, suludo je izudarati ga, kao što se to desilo u Vodicama.

NACIONAL: Što mislite o Srbima?

- Nemam ništa protiv njih. Tijekom posljednjih tisuću godina, Francuzi, Englezi i Nijemci su svakih pedeset godina ratovali, a sada su saveznici, dobri susjedi i surađuju na ekonomskom planu, i ne vidim zašto tako ne bi mogli Srbi i Hrvati. Predsjednik Josipović me tražio da Tadiću ispričam svoju intimnu životnu priču, i ovaj se oduševio i kazao kako je i njegova slična jer mu je prva žena bila Osječanka. Sada očekujem da Tanja Torbarina opet komentira moj intimni život i za koga sam se oženio. Šalim se, valjda neće.

NACIONAL: Sasvim sigurno nije ugodno kada vas pokušavaju difamirati jer vam je supruga srpske nacionalnosti?

- I Tadiću sam rekao ono što uvijek govorim, a to je da sam oženio osobu, a ne naciju. Kao što među Hrvatima ima dobrih i loših ljudi, tako ih vjerojatno ima i među Srbima, a i drugdje.

NACIONAL: Kritizirali ste događaj koji se desio u Vodicama. Kako biste reagirali da negdje u Hrvatskoj naiđete na nekog od čuvara koji su vas mučili dok ste bili u logorima?

- Prošlo je mnogo vremena i promijenio sam se. U knjizi sam napisao da ću, kada vidim autobus Niš ekspres, ući unutra i sve zapaliti. Slučajno ili ne, uvijek kada idem u Vukovar naletim na taj crveni autobus Niš ekspresa i sjetim se svoje priče i počnem se smijati. Naravno da bih bio idiot kada bi ušao u autobus i počeo razbijati, ali čovjek svašta kaže u afektu, a ja u knjizi govorim o svojim ondašnjim razmišljanjima. Srpskim novinarima sam ispričao ratnu priču iz Vukovara. Za vrijeme jednog napada JNA, pogodio sam tenk iz kojeg je poslije nekoliko minuta iskočio vojnik. Držao sam ga na nišanu automata i suborci su govorili da pucam, ali nisam mogao jer je bio nenaoružan i izgubljen. Stao je na dvadesetak metara od mene, bio je u tenkovskom kombinezonu, mlad i obrijane glave ili ćelav, i nakon par sekundi se okrenuo i pobjegao. Novinarima sam predložio da otkriju tko je taj vojnik i je li još uvijek živ. Ako jest, jako rado bih ga susreo.

Vezane vijesti

Nikolić susretom s Tadićem nastavio konzultacije

Nikolić susretom s Tadićem nastavio konzultacije

Konzultacije srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića s parlamentarnim strankama o formiranju nove srbijanske vlade nastavljene su u srijedu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika