Dalmatinci ne žele da im nuklearka otjera turisteHrvatska je prije nešto više od dvije godine prihvatila novu Energetsku strategiju kojomse do 2020. predviđa izgradnja nekoliko termoelektrana i barem jedne nuklearne elektrane.

Da je Hrvatskoj potreban novi izvor električne energije nije nikakva tajna. O izgradnji nuklearne elektrane, kao dugoročno najisplativijem izvoru, govorilo se još prije dvadesetak godina. No, raspad Jugoslavije i rat, a potom i nezavidan financijskih položaj Hrvatske te su planove odgodili.

Sada, s aktualizacijom poskupljenja električne energije iz ladica se ponovno izvlače stari papiri s popisom potencijalnih lokacija za nuklearnu elektranu. Činjenica je, i tu se svi slažu, da je Hrvatska prokockala svoju šansu da sudjeluje u gradnji drugog reaktora u slovenskoj elektrani Krško. Iako na slovenskoj strani još tvrde kako ima šanse da se Hrvatska pridruži, ipak je jasno da bi im bilo draže da partnera nađu u Italiji ili Francuskoj.

Stoga se traži lokacija u Hrvatskoj. Osim lokacije u Baranji, koja se čini sve manje mogućom, spominjalo se i nekoliko lokacija na Jadranu. Kako je Hrvatska turistička zemlja, jasno je da niti jedna zajednica na obali neće s oduševljenjem prihvatiti izgradnju nuklearke tamo gdje bi mogao niknuti hotel i privući turiste koji su puno sigurniji od nuklearke.

Kako piše Slobodna Dalmacija, u igri su lokacija na Viru, Tribunju i Rogoznici. Lokacija na Viru već je gotovo izgubljena zbog "divlje gradnje", dok se stanovništvo Tribunja i Rogoznice sve glasnije bori da se iz njihovih prostornih planova izbace bilo kakve ideje o elektranama, pogotovo nuklearnim.

No, predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva, Damir Subašić, smatra da je upravo Dalmacija pogodno područje za gradnuu nuklearne elektrane.

"U sviejtu danas radi 410 nuklearni elektrana, a one su danas toliko unaprijeđene da nove nuklearke mogu raditi i 80 godina. Gravitacijsko-inertna sigurnost je stopostotna i ne ovisi o tome hoće lise pokvariti neka pumpa ili ne", ističe Subašić za Slobodnu. Dodaje i kako bi svaku potencijalnu lokaciju trebalo pažljivo proučiti jer lokacija za nuklearku mora biti seizmički sigurna, udaljena od naselja i imati pristup vodi.

Iako nas protokol iz Kyota tjera da razmišljamo o okolišu prihvatljivim načinima proizvodnje električne energije, a rastuće potrebe da gradimo nove elektrane, gospodarska kriza usporila je sve planove. Za gradnju nuklearke koja bi pokrila sve potrebe Hrvatske trebali bi milijuni eura koje Hrvatska nema. Dugoročno gledano, nuklearka se isplati i stanovništvu jer bi ono dobilo jeftiniju električnu energiju.

Uostalom, posljednjih 25 godina nuklearna elektrana Krško uredno radi svega četrdesetak kilometara od Zagreba. Lokalno stanovništvo naviknulo se na vizure svoga kraja koji krase dva rashladna tornja i ističu kako nemaju ništa protiv novog reaktora, koji bi i tako trebao biti sigurniji od ovog starog. Možda bi i Dalmatinci trebali porazgovarati s njima.