Guido Westerwelle i Boris Tadić (Reuters)Beograd je bio iznenađen odlukom suda u Haagu koju je 22. srpnja iznio predsjednik tog suda Hisashi Ovada: „Proglašenje nezavisnosti Kosova od 17. veljače 2008. na krši međunarodno pravo." Trebalo je malo vremena dok se nije našla pogodna interpretacija, a ona glasi: Međunarodni sud u Haagu je za deklaraciju rekao da je u skladu međunarodnim pravom, ali ništa nije rekao o samoj nezavisnosti. Tako su Srbija i Kosovo izveli sasvim suprotne zaključke o mišljenju suda u Haagu. Za Kosovo i većinu zapadnih država to predstavlja kraj debate o kosovskoj nezavisnosti. Srbija je pak odlučila nastaviti borbu za Kosovo.

Vlada Srbije želi na Općoj skupštini UN, početkom rujna predstaviti rezoluciju u kojoj se zahtjeva „rješenje za sve sporne teme prihvatljivo za obje strane". U te teme, po mišljenju Beograda spada i nezavisnost Kosova.

Tko je glavni: New York ili Bruxselles?

Za prihvaćanje Rezolucije dovoljna je jednostavna većina. S obzirom da se suzdržani glasovi ne broje, srpska diplomacija se trenutno energično bori za one koji su još neodlučni. Do sada su Kosovo priznale 62 članice UN - od ukupno 192. To znači da prihvaćanje rezolucije nije isključeno. Pitanje je samo da li bi to bio uspjeh za Srbiju.

Jer New York će biti „glavni" samo jedan dan, a 364 dana u godini je to Bruxselles. A tamo se nerado gleda na to kako Srbija unosi raskol među članicama EU. Beograd ima bliske odnose sa Španjolskom, Grčkom, Ciprom, Slovačkom i Rumunjskom - dakle onim državama koje nisu priznale Kosovo.

Kada Svaziland ili Vanutu priznaju Kosovo, (kao što je to bio slučaj prošlog tjedna) Beograd od toga ne zaboli glava - ali pet članica EU koje i dalje ne priznaju Kosovu - zlata su joj vrijedne. Bez obzira na to što je razlog za takav stav unutrašnjopolitičke prirode u svakoj od tih zemalja.

S obzirom da je cilj Srbije ulazak u Europsku Uniju, postavlja se pitanje ima li smisla surađivati sa 5 članica protiv ostalih 22. Srpski političari u internim razgovorima ističu da im je potrebna ova posljednja bitka pred UN-om, kako bi domaćoj publici mogli reći da su učinili sve kako bi spasili Kosovo. Nakon toga, bez obzira na ishod, mogu se raditi kompromisi i voditi pragmatična politika.

Zapad ne vjeruje Borisu Tadiću

Zapadni diplomati se pitaju može li se vjerovati Tadiću, koji je moćniji nego što je njegov ubijeni prethodnik Đinđić ikada bio. „Tadić ima više manevarskog prostora nego što pokazuje. Međutim on ga ne koristi, iako bi ga opozicija podržala u promjeni smjera" - rečeno je u delegaciji Guida Westerwallea koji je u petak završio trodnevnu turneju po Balkanu, u okviru koje je bio i u Beogradu.

Interesantna je, s tim u vezi, u četvrtak objavljena studija Međunarodne krizne grupe (ICG), koja u svojim izvještajima, često, umjesto da opisuje, pokušava voditi politiku.

Međunarodna krizna grupa u središtu sukoba vidi sjever Kosova. ICG procjenjuje da tamo živi 45.000 Srba koji ne žele imati ništa sa albanskom većinom i Kosovskom državom, baš kao što je to svojevremeno bio slučaj sa Albancima na Kosovu.

Međunarodna krizna grupa navodi više mogućih rješenja za ovaj „zamrznuti sukob". Jedno od njih je da se sjeveru da široka autonomija, sa regionalnim parlamentom, temeljnom policijom, poreznom i carinskom službom. Kosovski Srbi to i onako već imaju.

Preševska dolina za Sjever Kosova?

Druga mogućnost je, a nju je i Međunarodna krizna grupa ranije sistematski odbijala - razmjena teritorija. Preševska dolina Kosovu - Sjever Kosova Srbiji. Vrlo često je ukazivano na opasnost ove ideje. Kako bi na to reagirali Srbi i Hrvati u Bosni, Mađari u Vojvodini, Albanci u Makedoniji, Grci u Albaniji, Turci u Bugarskoj...? U što bi se pretvorio Balkan? Međunarodna krizna grupa smatra da najnovija istraživanja pokazuju kako razloga za strah više nema... Bilo bi lijepo kada bi Međunarodna krizna grupa pojasnila gdje su vršena ta „najnovija istraživanja", ali to nije bilo moguće saznati...

Saznaje se samo da su dužnosnici Beograda i Prištine Međunarodnoj kriznoj grupi potvrdili kako su o razmijeni teritorija - razmišljali. Međutim mnogo realnije zvuči prijedlog da Srbija i Kosovo otvore stalna predstavništva u glavnim gradovima i započnu pregovore o projektima koji se tiču obje zemlje (promet, opskrba električnom energijom...) To će ionako kad-tad morati napraviti kako bi ispunile uvjet dobrosusjedske suradnje za ulazak u Europsku uniju.

Za sada se nastavlja bitka Srbije za Kosovo. Srpski političari kažu da bi radije odustali od Europske unije nego od Kosova.