SRETEN JOCIĆ ZVANI Joca Amsterdam (lijevo) smatrao se glavnim organizatorom ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića ali policija sumnja da je Slobodan Đurović (desno) bio stvarni šef mafijaške skupineSlobodan Đurović, zvani Kardinal i General, u najmanju je ruku ravnopravan, a možda čak i nadređen Sretenu Jociću, zvanom Joca Amsterdam, u zločinačkoj organizaciji koja je izvela atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića. To otkrivaju nove informacije i indicije kojima raspolažu mjerodavne hrvatske i srbijanske institucije.

ĐUROVIĆ SE RODIO 18. listopada 1954. u Baru u Crnoj Gori, gdje mu i danas žive roditelji i braća. Sve donedavna mislilo se da je tek desna ruka ozloglašenog Jocića, da mu je Jocić u zločinačkoj hijerarhiji nadređen. Za razliku od Jocića, Đurović sve do uhićenja u svom dosjeu jedva da je imao i prometni prekršaj. O njihovu odnosu znalo se jako malo, tek da su vjenčani kumovi. Član Đurovićeve obitelji za Nacional je svojedobno pokušao objasniti da ni to kumstvo više nema značenje ni približno nekadašnjemu, da su se njih dvojica s godinama udaljili i nisu toliko bliski kako se tvrdi.

Međutim, odnosi Đurovića i Jocića vrlo su kompleksni, a nova saznanja bude sumnju da su njih dvojica u najmanju ruku ravnopravni, ili da je čak Đurović nadređen Jociću. Na to upućuje dokumentacija koja otkriva da je Đurović lagao o podrijetlu misterioznih 780.000 eura koji su se samo tri tjedna prije atentata na Pukanića pojavili na jednom od njegovih bankovnih računa, zatim arhivska građa nizozemske policije, ali i dosad nepoznati iskazi osoba koje su pomagale u istrazi, čiji je identitet još uvijek strogo povjerljiva tajna. Đuroviću je 2. listopada 2008. na njegov privatni devizni račun u Crnogorskoj komercijalnoj banci pristiglo 780.760 eura. Po svemu sudeći, bilo je to pola ukupne dogovorene svote koju su atentatori trebali primiti za naručeni posao. Istražiteljima u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori ta je transakcija odmah bila sumnjiva. Ni do danas nije razjašnjeno tko je zapravo i za što Đuroviću platio 780 tisuća eura. Uspjelo se rekonstruirati da mu je novac poslala nepoznata tvrtka “General Pioneer” s adresom “INC 256 Makaris Ave Eftapanos Court 3105 Limassol, CY 3800200”, koja je preko ciparske banke Bank of Cyprus Public Company Limited novac uplatila njemačkoj Commerz Bank AG iz Frankfurta, koja ga je potom prebacila u Crnogorsku komercijalnu banku u kojoj Đurović ima privatni devizni račun. Kao svrha transakcije u više etapa navedeno je tek “As per mutual relations contract DTD 19.9.2008.”.

NAKON ŠTO MU JE novac sjeo na račun, Đurović je već sutradan, 3. listopada 2008., podignuo 60.000 eura, a 8. listopada još 5000 eura. Hrvatski istražitelji odmah su pokušali od Đurovića dobiti uvjerljivo objašnjenje za tu transakciju, ali njegovi odgovori su, u najmanju ruku, bili vrlo čudni. Prvo je tvrdio da se zbog velikog opsega posla ne može sjetiti svake financijske transakcije svojih tvrtki, a potom da je novac dobio zato što je, kao vlasnik tvrtke “Karizijen”, stanovitoj ciparskoj tvrtki “Glamp” prodao građevinsku parcelu u Novom Beogradu, pokraj trgovačkog centra “Delta City”.

ĐUROVIĆ NA SUĐENJU u Zagrebu gdje su istražitelji dokazali da je lagao o podrijetlu 780 tisuća eura koji su se tri tjedna prije atentata pojavili na njegovu privatnom računuISTRAŽITELJI SU I PREMA toj priči odmah bili sumnjičavi jer se Đurović nije mogao sjetiti ni točne adrese, ni oznake parcele, ni točnog iznosa, a ni osobe ili predstavnika ciparske tvrtke s kojima je, navodno, dogovorio kupoprodaju nekretnine i potpisao ugovor. Dodatnu sumnju pobudila je i nelogičnost u Đurovićevu iskazu, jer da je njegova tvrtka stranoj tvrtki uistinu i prodala parcelu, novac bi bio transferiran na račun tvrtke, a ne na Đurovićev privatni devizni račun, i to preko tri banke, što upućuje na prikrivanje tijeka novca. Iz upućenih pravosudnih izvora Nacional je doznao da su Đurovićevi odvjetnici tu njegovu priču pokušali učiniti uvjerljivom točno navodeći o kojoj se parceli u Beogradu radi, te da je Đurović taj honorar zaradio tako što je za investitora uspio ishoditi puno veće pravo građenja na kupljenoj parceli. Đurovićevi odvjetnici u sudski su spis priložili ugovor između Đurovića i tvrtke General Pioneer, u kojem piše da je Đurović za tu tvrtku trebao povećati pravo građenja na kupljenoj parceli sa 3 na 11 tisuća četvornih metara. Potom su mjerodavne institucije u Hrvatskoj i Srbiji uspjele rekonstruirati da Đurović nije trebao uložiti nikakav napor da se na toj parceli poveća pravo građenja, jer ga je u željenom opsegu ionako dopuštao urbanistički plan. Đurović je jedino od beogradske gradske vlasti na standardiziranom formularu zatražio da mu se izda dokument koji bi mu objasnio kakva urbanistička pravila vrijede na toj parceli. To je srbijanskim istražiteljima potvrdila lokalna beogradska vlast i ta su saznanja odnedavno u sudskom spisu. Kad bismo povjerovali Đuroviću, ispalo bi da je za jedan posjet beogradskoj gradskoj upravi dobio gotovo 800 tisuća eura. Na temelju toga mjerodavne hrvatske institucije zaključile su da je ta priča pokriće za pranje novca koji je Đuroviću plaćen za nešto drugo. Kako se u tim kompliciranim transakcijama nigdje nije pojavljivao Jocić, to je upućivalo na zaključak da je Đurović u strukturi te zločinačke organizacije bio zadužen za gotovo sve kompliciranije i strateški bitne poteze, što pobuđuje sumnju da bi on mogao biti čak i nadređen Jociću.

NA TAKAV ĐUROVIĆEVEV položaj unutar zločinačke grupe upućuju i dokumenti nizozemske policije, koji su odnedavno također unutar sudskog spisa nastalog na suđenju atentatorima na Pukanića. Dokumenti nizozemske policije otkrivaju tijesnu vezu Đurovića i Jocića, kao i to kako su njih dvojica komunicirali dok je Jocić ondje bio u zatvoru. Oni potvrđuju i iskaz krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića koji teško tereti sve optužene u postupku i otkrivaju zašto su Marjanović i Robert Matanić švercali oružje Đuroviću u Nizozemsku, što je Marjanović izjavio na suđenju.

ĐUROVIĆA JE nizozemska policija pratila na temelju zakonitog naloga tamošnjeg suda i snimila 2003. kad je od doušnika dobila dojavu da Jocića planiraju osloboditi iz zatvora u Wughtu. Đurović je u to vrijeme imao nadimak Mick ili Nick, a pojavio se nekoliko puta ispred tog zatvora. Jociću je u posjet dovezao njegove dvije supruge, bivšu Babette i sadašnju Veru Milosavljević. Policija je utvrdila da su Đurović i Jocić komunicirali upravo preko Jocićevih supruga, te da je glavni strateg za organizaciju Jocićeva oslobađanja bio upravo Đurović. Marjanović, krunski svjedok na suđenju atentatorima na Pukanića i Franjića, izjavio je da su on i Robert Matanić već tada radili za Đurovića i da su mu u Nizozemsku vlakom krijumčarili oružje. Analizirajući sve te činjenice policija je zaključila da je to oružje trebalo poslužiti za oslobađanje Jocića. Tajno snimljene fotografije Đurovića ispred zatvora gdje je tada boravio Jocić potvrđuju istinitost Marjanovićeva svjedočenja u Zagrebu, jer je Đurović u to vrijeme doista bio u Nizozemskoj. Marjanović bi to svjedočenje uskoro trebao ponoviti i u Beogradu, gdje se u odvojenom postupku za isti zločin sudi Jociću, Željku Milovanoviću i Milenku Kuzmanoviću. Marjanović je trenutačno u pritvoru, gdje služi kaznu od 13 mjeseci zatvora zato što se namjerno zabio u vozilo policije koja se brinula o njegovoj sigurnosti.

ROBERT MATANIĆ švercao je oružje u Nizozemsku za Đurovića, čiji odvjetnici planiraju za svjedoka predložiti osobu koja bi odgovornost za organizaciju ubojstva pokušala prebaciti na hrvatsku SOA-uJOŠ NEKOLIKO POJEDINOSTI otkriva da bi Đurović mogao biti prva spona te zločinačke organizacije prema naručiteljima atentata na Pukanića. Upućeni izvori iz krugova bliskih Mataniću i ostalim članovima te bande tvrde da je Đurović dobio nadimak Kardinal jer se prije svakog atentata koji je ta banda obavljala čekao Đurovićev blagoslov. “Nije se išlo ni u jednu akciju dok to nije blagoslovio osobno Đurović, pa su ga zato i nazvali Kardinal”, izjavio je za Nacional izvor iz hrvatskog podzemlja. Da je Đurović mogao biti najvažnija karika u toj zločinačkoj grupi, otkrivaju i neki planovi njegovih odvjetnika. Iz krugova bliskih odvjetnicima optuženih Nacional je doznao da oni prije okončanja postupka planiraju za svjedoka predložiti osobu blisku Mataniću, koja bi odgovornost za naručivanje i organizaciju Pukanićeva ubojstva na sudu trebala pokušati prebaciti na hrvatsku Središnju obavještajnu agenciju. Od tog se svjedoka očekuje da ispriča kako je Matanić sa suradnicima sve to trebao obaviti uz pokroviteljstvo SOAe, ali i kako Đurović s tim ubojstvom nije imao nikakve veze. Te je teze taj potencijalni svjedok preko posrednika već počeo plasirati prema Nacionalu, s naglaskom na Đurovićevu nevinost. Ako sud prihvati prijedlog Đurovićevih odvjetnika da ta osoba bude saslušana u svojstvu svjedoka, taj bi iskaz trebao pokušati olakšati ne samo Đurovićevu procesnu poziciju, nego i zaštititi krajnje naručitelje atentata.

SOA JE SVAKAKO odgovorna što nije registrirala višemjesečne pripreme atentata na jednog od najutjecajnijih hrvatskih izdavača. Da je to bio posao SOA-e, potvrđuju i nedavna otkrića u vezi s pokušajem podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u korist Branimira Glavaša. Upravo je SOA otkrila prve pokušaje pritisaka na suce Vrhovnog suda da se Glavašu smanji kazna, a tek je poslije slučaj preuzela policija. Tako je trebalo biti i u vezi s pripremama atentata na Pukanića, ali to se nije dogodilo. Zato postoje čak i neki teoretičari koji tvrde da je to učinjeno namjerno, ali to se zasad ne može potkrijepiti nikakvim ozbiljnijim dokazima.

SOA JE NAKON uhićenja atentatora također bila uključena u aktivnosti koje bi mogle pomoći da se pronađu naručitelji atentata. Agenti SOA-e osiguravali su osobu koja je prije nekog vremena stigla iz inozemstva i nekoliko dana boravila u Zagrebu kako bi pomogla rekonstruirati pozadinu atentata. Riječ je o izvrsnom poznavatelju srbijanskog i crnogorskog podzemlja, koji je dao iskaz. Ta je osoba o Đuroviću izjavila: “Taj je čovjek monstrum. On nikada ne smije izići iz zatvora. Nemate pojma koga ste uhitili.” Uzme li se u obzir tko je to izgovorio, i to pobuđuje sumnje da bi Đurović mogao biti na vrhu organizacijske piramide atentatora na Pukanića