Crno-bijela fotografija Juana Guzmána prikazuje Fridu Kahlo kako leži u bolesničkom krevetu i slika pomoću specijalnog štafelaja pričvršćenog za krevetProšlog tjedna otvorena je u bečkom Kunstforumu velika retrospektivna izložba karizmatične meksičke slikarice Fride Kahlo, koja je odmah u medijima proglašena senzacionalnim kulturnim događajem. Na otvorenju se okupilo više od dvije tisuće ljudi, a među njima su bili i austrijski predsjednik te predsjednik austrijskog parlamenta, zatim ministri, veleposlanici i stotine ljubitelja umjetnosti. Budući da je Frida Kahlo, i kao umjetnica i kao žena, veliki magnet za publiku, idućih dana očekuje se velika navala posjetitelja.

Naime, bila je komunistica i važna politička figura Meksika, u umjetnosti je objedinila najsuvremenije umjetničke pokrete i meksičku likovnu tradiciju, u sedamdesetima su je prigrlile i feministice kao svoju ikonu, a nakon biografskog filma “Frida” iz 2002. sa Salmom Hayek i Alfredom Molinom privukla je milijune mlađih obožavatelja širom svijeta postavši njihov idol. Stoga su u muzeju preporučili da se ulaznice rezerviraju online. A Hrvate očekuje iznenađenje: ako najave dolazak, imat će stručno vodstvo na hrvatskom jeziku!

Retrospektivna izložba Fride Kahlo jedna je od najopsežnijih izložbi meksičke umjetnice u Europi na kojoj je pokazano, osim njezinih fascinantnih i iznimno snažnih autoportreta, i nekoliko nikad viđenih ulja i crteža napravljenih u totalno drukčijem stilu, te obiteljskih fotografija iz raznih životnih faza. Pokazano je i nekoliko ulja za koja se vjerovalo da su izgubljena, te neki radovi koje je slikala 1954. godine, prije smrti. To je, primjerice, “Autoportret sa suncokretom”, koji je prvi put izložen u Europi. Ti radovi pokazuju da njezin opus nije samo autobiografski nego sadrži i portrete njezinih prijatelja, liječnika, zubara i nekih važnih ljudi Meksika, te da se u nekim radovima referirala na katoličanstvo i na budizam koristeći princip jin i jang. Također, pokazuje se da je Frida Kahlo na neki način “proizvodila” samu sebe kreirajući novu osobu, primjerice, koristila je novi datum rođenja – 6. lipnja 1910., no ne zato da bi se učinila mlađom tri godine, nego da bi bila bliža Meksičkoj revoluciji.

IZLOŽBA JE REALIZIRANA u suradnji berlinskog muzeja Martin-Gropius- Bau i bečkog Bank Austria Kunstforuma. U Berlinu je privukla više od 250 tisuća posjetitelja i za ulaznice se znalo čekati i do sedam sati. Kako nam je ispričala Evelyn Benesch, zamjenica ravnateljice bečkog Kunstforuma, ne radi se o putujućoj izložbi nego o specijalno pripremljenom postavu, koji dolazi iz dva najveća muzeja Fride Kahlo – Museo Dolores Olmedo Patiño i Jacques and Natasha Gelman Collection of 20th Century Mexican Art, koji su u cijelosti prvi put prezentirani u Europi. Ostali radovi dopremljeni su iz 40-ak muzeja i privatnih kolekcija Meksika i SAD-a. Budući da je riječ o nacionalnom blagu Meksika pripreme su trajale jako dugo jer je trebalo dobiti raznovrsne dozvole. Slike su dopremljene u posebnim kutijama specijalnim avionom, a osiguranje izložbe bilo je “ekstremno visoko”.

FRIDA KAHLO JE rođena u obitelji Guillerma Kahla, podrijetlom mađarskog Židova rođenog u Njemačkoj, i Matilde Calderon y Gonzales, podrijetlom meksičke Indijanke, što je dolazilo do izražaja u markantnoj slikaričinoj fizionomiji. Kao šestogodišnja djevojčica preboljela je dječju paralizu zbog čega joj se desna noga stanjila, a stopalo deformiralo. To je prikrivala noseći hlače i duge suknje, koje su krojem i uzorcima podsjećale na meksičku narodnu nošnju. I svoju Plavu kuću ukrasila je figurama iz indijanske prošlosti Meksika. Neke od njezinih suknji, bluza i korzeta, koje je nosila u zadnjoj fazi života, također su na izložbi. Kad je imala 18 godina, doživjela je tešku prometnu nesreću – sudarili su se tramvaj i autobus – u kojoj joj je željezna šipka oštetila kralježnicu i maternicu tako da nije mogla roditi, a imala je nekoliko spontanih pobačaja. Tijekom dugog oporavka i nesnosne boli koju je trpjela, počela je slikati. Bila je prirodni talent i prvo je bilježila svoj fizički bol, a kad je prohodala, počela je slikati kolege, ubrzo i autoportrete. U početku su na nju utjecali umjetnici iz avangardnog pokreta Estridentists, no ubrzo je pronašla vlastiti osebujni likovni izraz. Cijelog života oslikavala je svoje ključne životne traume, od nesreće, brojnih operacija, pobačaja i nemogućnosti materinstva do bračnih teškoća. To se pak kosi sa stajalištem nadrealista i njezina prijatelja Andréa Bretona, koji ju je u uvodu za njezinu prvu američku izložbu u New Yorku svrstao u nadrealiste. Ona se nije s time složila. Za nju je njezino slikarstvo bilo “konfrontacija s osobnim problemima”.

AUTOPORTRETI ČINE najpoznatiji dio njezina opusa. Od sveukupno 145 radova, predstavljenih na izložbi u Beču, čak je 60 autoportreta. Jedan od njezinih prvih autoportreta je “Autoportret u baršunastoj haljini”, nastao 1926., a slijede ostali na kojima se predstavljala i kao svetica, liječnica, profesorica, božica Parvati i drugo. Diega Riveru, meksičkog muralista, komunista i pobornika nezavisnog Meksika, koji je bio od nje stariji 21 godinu, upoznala je dok je kao slabo poznati umjetnik radio mural na zidu njezine škole. To je bila najveća i najkompliciranija ljubav njezina života. Zanimljiv je i ciklus “Naturaleza muerta”, nastao početkom pedesetih, u vrijeme kada joj se zdravlje počelo rapidno pogoršavati. Na tim uljima slikala je voće, ali uvijek s tipičnim meksičkim životinjama kao što su majmuni, papige i kolibri, te s mayanskim ili aztečkim figurama pasa čime je htjela naglasiti svoju pripadnost Meksiku i njegovoj prošlosti. Salomon Grimberg, psihijatrijski stručnjak za slikarstvo Fride Kahlo, izjavio je kako pretpostavlja da je te motive slikala zato što je njima pred kraj života lakše izražavala svoje emocije. Posebno je bizarna priča vezana uz portret njezina zubara dr. Fastlichta, čuvenog meksičkog stručnjaka za reparaciju zuba na kosturima Maya i Azteka. Frida Kahlo je bila strastvena pušačica i imala je loše zube, pogotovo potkraj života. Jednom mu je iz bolnice poslala zubni most na popravak. Naslikala mu je portret jer mu se htjela odužiti za sve što joj je učinio.

SLIKARICA KAO MODEL Na izložbi u bečkom Kunstforumu među najdojmljivije radove ubrajaju se sjajne fotografije u boji Fride Kahlo koje je snimio pionir kolor fotografije Nickolas MurayPOSEBNU POZORNOST plijene brojne crno-bijele i fotografije u boji Fride Kahlo – njezini portreti te fotografije sa suprugom Diegom Riverom, Lavom Trockim, te sestrama, roditeljima i prijateljima, koje su slavni fotografi tog doba, kao što su Nickolas Muray, Imogen Cunningham, Gisèle Freund, Lola Alvarez Bravo, Edward Weston i drugi, snimali u Meksiku i Americi. Kuratorica tog dijela izložbe je Cristina Kahlo, njezina pranećakinja, živahna žena koja je i sama fotografkinja. Njezinom zaslugom izložene su i neke fotografije meksičke slikarice, nikad viđene u Europi, poput njezina portreta u invalidskim kolicima nakon amputacije noge. No najsnažnije fotografije su njezini crno-bijeli portreti Juana Guzmána koji je prikazuje u bolesničkoj sobi kako slika u ležećem položaju na specijalnom štafelaju pričvršćenom na krevet, dok joj je tijelo zategnuto gipsanim korzetom. Dojmljiv je i fotoportret na kojem slika na vlastitom korzetu pomoću ogledala otkrivajući tom metodom svoj nepokolebljiv duh. Frida Kahlo je uz oca fotografa naučila sve tajne poziranja. Fotografi su je voljeli fotografirati, a možda najviše ugledni Nickolas Muray, pionir kolor fotografije i suradnik berlinskog Harpers’s Baazara, koji ju je prvi fotografirao u boji stvorivši seriju iznimno ekspresivnih portreta umjetnice. Muray je Fridu Kahlo upoznao početkom tridesetih godina i njihovo se poznanstvo pretvorilo u intimnu vezu, koja je potrajala desetak godina, unatoč tome što se on tijekom tog vremena tri puta ženio, a ona se udala pa razvela, a zatim ponovo udala za Diega Riveru. Čak joj je u jednoj fazi ponudio brak, no ona ga je odbila jer je željela slobodnu vezu. Kad se Murray oženio i četvrti put, ostali su prijatelji do kraja njezina života.

EVELYN BENESCH nam je ispričala kako je Frida Kahlo, po riječima njezine pranećakinje Cristine Kahlo, bila vrlo snažna i živopisna žena modernih nazora, koji su u mnogim slučajevima bili daleko ispred njezina vremena. S Diegom Riverom je imala iznimno komplicirani odnos i stravično je patila zbog njegovih čestih nevjera, što se vidi iz njezinih slika na kojima je oslikavala svoju bol. Najdublju krizu u svom emocionalnom životu doživjela je u vrijeme kada ju je Rivera htio ostaviti zbog strastvene veze s glumicom Marijom Felix. Tada je nastao ciklus neobičnih i prvi put izloženih crteža “Las Emociones”, koje je njezina psihologinja Olga Campos definirala kao odraz velike duševne patnje i suicidalnih misli. No ni Frida Kahlo nije bila svetica i imala je brojne afere. Osim veze s fotografom Murayem, imala je avanturu s ruskim komunistom Lavom Trockim, zatim Alejandrom Gómezom Ariasom i Joseom Bartolijem, a često se upuštala i u lezbijske veze.

PORTRET LUTHERA BURBANKA, čuvenog biologa, nastao 1931. godine, pokazuje radikalni zaokret u koncipiranju portretaIZLOŽBU ZAOKRUŽUJE njezin dnevnik od 171 stranice, koji je pisala tijekom progresije bolesti zadnjih desetak godina života, te dokumentarni film o njezinu opusu i životu. Dnevnik je završila riječima: “Nadam se da kraj života donosi užitak i da se više nikada neću vratiti”.

DANAS JE FRIDA KAHLO ikona Meksika. Likovi Fride Kahlo i Diega Rivere tiskani su na meksičkim novčanicama od 500 pezosa u povodu 200. godišnjice nezavisnosti Meksika i 100. godišnjice Meksičke revolucije. Njeno ime nosi i čuvena meksička tekila. Prije nekoliko godina njezini rođaci osnovali su i tvrtku Frida Kahlo Corporation, koja je brandirala njezinim imenom nekoliko proizvoda – sunčane naočale, donje rublje, tenisice Converse i drugo. Prema tvrdnjama obitelji Kahlo to su učinili zato što žele da se ona ne spominje u javnosti samo kao slikarica nego “da podsjeća ljude i na njezin socijalni rad te pomaganje samohranim majkama”.