Quentin Tarantino, predsjednik žirijaAko postoji filmska kladionica onda nikako nemojte ulagati novac na sutrašnjeg osvajača Zlatnog lava u Veneciji jer je to apsolutno nemoguće predvidjeti. Niti jedan film nije u potpunosti osvojio publiku i kritiku, što ne znači da nije bilo jako dobrih filmova.

Jedan od takvih je „Barney's Version“ odlična gorko-slatka komedija redatelja Richarda J. Lewisa (proslavio se na televiziji godinama režirajući „CSI: Las Vegas“) s Paulom Giamattijem u ulozi naoko običnog producenta uspješne televizijske serije čiji je život sve samo ne običan. Prvi brak mu je propao jer mu se supruga ubila, a prije toga ga je nemilice varala, pa i zatrudnjela s drugim. Druga supruga (glumi je Minnie Driver) bila je poželjna udavača zbog bogatog oca ali već na svadbi se zaljubio u treću, ljubav njegovog života (jednako dobra Rosamund Pike) s kojom se uspio vjenčati ali je nastavio sa starim stilom života, alkohol, utakmice hokeja, i noći provedene u barovima. Film se stvarao 12 godina prema knjizi Mordecaia Richlera (koji je u međuvremenu umro) jer se nije mogao naći scenarist koji bi tako kompleksnu knjigu pretvorio u dvosatni film. Na kraju su ga našli, glumci su bili oduševljeni prijamom filma u Veneciji što su jasno pokazali kada sam ih u četvrtak intervjuirao za Nacional.

Giamatti je genijalno duhovit i opušten, a Rosamund Pike se podsjetila kako je prije tri godine glumila s Radom Šerbedžijom u filmu „Fugitive Pieces“ te je Rade otada zove svakog ljeta na Brijune ali ona nikako da dođe. Puno snima čime valjda nadoknađuje tugu ljubavnog života. Prekrasna Rosamund do prošle je godine bila u četverogodišnjoj vezi s britanskim redateljem Joeom Wrightom (The Atonement) ali ju je on ostavio neposredno pred vjenčanje, pozivnice su bile tiskane, a ona je isplakala sve suze ovog svijeta.

Nije to ništa, prije toga je bila dvije godine u vezi s tipom koji je raskinuo vezu tako što joj je rekao „draga, shvatio sam da sam homoseksualac“. Nešto slično dogodilo se u filmu „Tri“ poznatiog njemačkog redatelja Toma Tykwera koji se nakon tri međunarodna projekta (posljednji je bio „The International“ sa Clieom Owenom i Naomi Watts) vratio u Njemačku i napravio priču o ljubavnom paru koji je 20 godina u vezi, nemaju djecu, i počinju jedan drugog varati s istim muškarcem. Problem filma je u tome što ne iznenađuje, ne šokira, Tykwer je želio poručiti kako se moramo naviknuti da je to nešto normalno. A ako je normalno, gdje je tu uzbuđenje zbog kojeg treba snimiti film.

Sumnjam da će se ova dva filma dopasti predsjedniku žirija Quentinu Tarantinu koji je sigurno uživao u filmu „13 ubojica“ japanskog redatelja Takashija Miikea. Povijesna drama o sukobu dobrih i zlih pretvara se u svom drugom satu u koljačinu neslućenih razmjera, toliko mrtvih odavno niste vidjeli, a sve je savršeno režirano. Ne bi bilo čudno da Tarantino „potegne“ za ovaj film. Osim Zlatnog lava u Veneciji se dodjeljuje i nagrada za najbolji film u 3D tehnici, a u izbor ulaze svi 3D filmovi prikazani u posljednjih godinu dana u talijanskim kinima. Nagradu dodjeljuje Persol, poznati brand naočala, kako onih sunčanih, tako i za vid. Nagrada se prvi puta dodjeljivala prošle godine, a kako je 3D u nevjerojatnoj ekspaniziji tako su ljudi iz Persola doista imali dobar nos kada su odlučili uvesti i ovu nagradu.