PODRŠKA IZ EU Odluka Ive Josipovića (na slici s predsjednikom Europske komisije Joséom Manuelom Barrosoom) da lobira među hrvatskim građanima o prednostima ulaska u EU naišla je na dobre reakcije u diplomatskim krugovima u Zagrebu“Ako razne ankete pokazuju da je otprilike pola stanovništva suzdržana ili otvoreno protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, to je podatak koji sve nas u politici mora iznimno zabrinuti. Nedvojbeno ima nekoliko razloga zbog čega je tako puno ljudi skeptično, ali sasvim sigurno je jedan od glavnih to što za učlanjenje u EU agitiraju političari, a političari su na vrhu nepopularnih profesija u Hrvatskoj. Pitanje je, dakle, kako možemo očekivati popularizaciju ‘projekta EU’ kad su njegovi glavni zagovornici ljudi koji iz perspektive hrvatskih građana nisu vjerodostojni i nitko im ne vjeruje. Stoga je došlo vrijeme da se jedini istinski relevantni hrvatski političar, a to je predsjednik Ivo Josipović, prihvati populariziranja Europske unije u ovdašnjoj javnosti”, ispričao je prije nekoliko dana bliski suradnik Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske.

Tako je Josipovićev suradnik najavio drugu fazu međunarodnih aktivnosti predsjednika države. U prvih pola godine svog mandata Ivo Josipović snažno se angažirao u stabilizaciji stanja u regiji, posebno odnosa između Hrvatske i Srbije. Zajedno s Borisom Tadićem uspio je smanjiti napetosti u međudržavnim odnosima koje traju otkako je Hrvatska priznala Kosovo, a očekuje se da predsjednik Srbije uskoro dođe u Vukovar i ispriča se za razaranja toga grada 1991. godine. Osim što je surađivao s Tadićem, Josipović je nekoliko puta posjetio Bosnu i Hercegovinu i eksplicitno potvrdio da Hrvatska priznaje suverenitet te države, a angažirao se i u poboljšanju odnosa sa Slovenijom. Sada počinje druga faza vanjske politike Ive Josipovića, a to je lobiranje za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Posljednjih tjedana prave se rasporedi njegove europske turneje u sklopu koje će početkom 2011. posjetiti Njemačku, a zatim i veći broj članica EU, i od tamošnjih političara zatražiti podršku za završetak pristupnih pregovora. U predsjedničkom uredu procjenjuju da je Josipović u dosadašnjem dijelu mandata pokazao zavidnu snalažljivost u međunarodnoj politici i razumljivo je da u završnici pregovora s EU treba iskoristiti njegov dobar rejting u međunarodnoj politici. No u strateškom pogledu, osnovni zadatak Ive Josipovića u idućih približno godinu dana postaje uvjeravanje hrvatske javnosti da se članstvo u Europskoj uniji isplati.

“Predsjednik je postao svojevrsni brend i trebamo iskoristiti njegovu popularnost. Budimo realni, u ovom trenutku postoji ozbiljna potreba da netko objasni zašto je dobro da Hrvatska postane članica EU i što ćemo svi mi dobiti članstvom, a to je zadatak koji najbolje može obaviti predsjednik Josipović. Njegov kredibilitet nije upitan i zato smo odlučili iskoristiti podršku koju uživa”, objasnio je Nacionalov sugovornik.

GLAVNA PORUKA koju Ivo Josipović želi uputiti hrvatskoj javnosti glasi da će Hrvatska svoje nacionalne interese – od ekonomskih do pitanja identiteta i kulture - najbolje zaštititi tako što će pristupiti Europskoj uniji. Uostalom, većina problema s kojima se Hrvatska suočava, poput korupcije na svim razinama, gospodarske neefikasnosti ili netransparentnog vođenja države, nastala je kao posljedica međunarodne izolacije devedesetih, kad je provedena kriminalna privatizacija, koju pravosuđe, osim nekoliko iznimaka, do danas nije sankcioniralo. Još kao SDP-ov saborski zastupnik Josipović je predložio da se u Ustav unese odredba o nezastarijevanju privatizacijskog kriminala, što mu daje kredibilitet kad tvrdi da će članstvom u Europskoj uniji utjecati na smanjenje kriminala unutar Hrvatske.

Ulaskom u EU Hrvatska će morati poboljšati svoju državnu upravu, a to znači da će vrlo brzo građani uvidjeti poboljšanje u radu institucija koje se brinu o njihovim svakodnevnim potrebama. Upravo takve naizgled sitne prednosti koje donosi članstvo u Uniji bit će važan dio Josipovićeva proeuropskg nastupa u idućim mjesecima. Ivo Josipović pokušat će uvjeriti ovdašnju javnost i da će, iako spada u male države, Hrvatska biti sposobna utjecati na donošenje važnih političkih odluka u Europskoj komisiji. Uostalom, i EU ima interes primiti Hrvatsku u članstvo te tako ostalim balkanskim državama pokazati da i one imaju perspektivu, pod uvjetom da se europeiziraju. Premda je ta inicijativa još uvijek neformalna, Josipovićeva namjera da lobira unutar Hrvatske očekivano je naišla na vrlo dobre reakcije u diplomatskim krugovima u Zagrebu. Hrvatski predsjednik zna kako će se vjerojatno suočiti s padom popularnosti jer će tražiti prihvaćanje uvjeta na koje ovdašnja javnost nije spremna. Procjenjuje se da dio hrvatskih tvrtki ne zadovoljava kriterije Europske unije i teško će se oduprijeti stranoj konkurenciji.

Josipović će morati pokušati objasniti zašto treba ukinuti subvencije, što će u brodogradilištima dovesti do otpuštanja nekoliko tisuća radnika, a sindikati prijete štrajkovima i socijalnim nemirima. Općenito gledano, velik dio hrvatskih građana nije spreman odreći se relativno udobnog života i socijalnih prava naslijeđenih iz prošlosti, a upravo su to neki od uvjeta prilikom pristupanja Europskoj uniji. Lakoću kojom se stvara protueuropsko raspoloženje pokazao je nedavni, u biti opravdan zahtjev da se zagrebačkim kumicama zbog nehigijenskih uvjeta zabrani prodaja sira i vrhnja. Umjesto da političari istupe i javno objasne kako je riječ o posve legitimnom pokušaju zaštite kupaca, svi su se povukli pred prijetnjama nekolicine prodavačica koje su zaprijetile da će bacati jaja na zgradu Vlade. Usporedo je u optjecaj puštena informacija da je za sve kriv Bruxelles i od pitanja prodaje sira i vrhnja u nehigijenskim uvjetima ispalo je kako problema ne bi bilo da političari ne inzistiraju na ulasku u EU.

KAD POČNE OBJAŠNJAVATI prednosti članstva u Europskoj uniji, Josipović će morati računati na to da dio stanovništva više neće uvažavati njegove argumente. Ipak, i predsjednikovi suradnici, ali i on sam, svoj optimizam temelje na rezultatima ispitivanja javnog mnijenja koji su pokazali da je Ivo Josipović uvjerljivo na prvom mjestu među političarima u Republici Hrvatskoj. Tako je početkom rujna Nova TV objavila istraživanje prema kojem je Josipović najpopularniji hrvatski političar. Njegova popularnost porasla je na 82 posto, što je bilo otprilike dvostruko više od podrške koju je imao predsjednik SDP-a Zoran Milanović, a podrška premijerki Jadranki Kosor bila je još manja i iznosila je 38 posto. Zanimanje je izazvao podatak da je među biračima HDZa Ivo Josipović uživao popularnost 84 posto ispitanika, dok je podrška Jadranki Kosor za 10 posto manja. Slična je situacija bila i među biračima SDP-a, gdje je podrška Josipoviću 89 posto, a Zoran Milanović imao je podršku 75 posto ispitanika koji su birači te stranke. Međutim, to da građani smatraju kako se Hrvatska nalazi u lošoj situaciji pokazao je podatak po kojem 75 posto ispitanika vjeruje da zemlja ide u pogrešnom smjeru.

I nedavno istraživanje CRO-Demoskopa potvrdilo je kako je predsjednik Josipović najpozitivniji političar u Hrvatskoj. Takvim ga smatra 45,5 posto građana, a ukupno čak 85 posto ocijenilo ga je pozitivnim političarom (nasuprot samo 7,6 posto koji misle da je negativan). Zanimljivo je da je na drugom mjestu s 11,4 posto guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, koji uopće nije političar. Na trećem je Zoran Milanović sa 7,5 posto, a na četvrtom aktualna premijerka Jadranka Kosor, koja je u tom istraživanju najpozitivnija političarka za 5,6 posto ispitanika. Prema istraživanju CRO-Demoskopa objavljenom početkom listopada, drugi mjesec zaredom nastavio se pad potpore članstvu Hrvatske u Europskoj uniji. Iako je potpora članstvu i dalje natpolovična, ona je niska, i za članstvo u EU izjasnilo se samo 50,5 posto ispitanika, a protiv 39,4 posto, uz 10,1 posto neodlučnih. Drugim riječima, u situaciji kad Hrvatska ulazi u posljednju, ali i vrlo osjetljivu fazu pregovora s Bruxellesom, tek otprilike pola stanovnika podržava ulazak u EU. Iako u vlasti još nema panike oko toga hoće li na referendumu natpolovična većina podržati priključenje Uniji, očito je da u javnosti postoji značajna doza euroskepticizma, koji nije uspjela umanjiti ni jedna vlada koja je vodila Hrvatsku poslije 2000. godine. Jer i Ivica Račan i Ivo Sanader i Jadranka Kosor, kao i bivši predsjednik Stipe Mesić eksplicitno su zagovarali ulazak Hrvatske u EU, a i sve relevantne stranke također podržavaju pristupanje euroatlantskim integracijama. Unatoč svojevrsnom konsenzusu koji o tom pitanju vlada na političkoj sceni, gotovo svaki drugi građanin Hrvatske misli da pristupanje Europskoj uniji nije u njegovu interesu. Čak i uspješan referendum bio bi u psihološkom pogledu doveden u pitanje ako bi, primjerice, za ulazak u EU glasovalo 52 ili 53 posto stanovništva. Očito je kako na političkoj sceni nema nikoga tko može podignuti povjerenje hrvatskih građana u Europsku uniju.

NI U UREDU PREDSJEDNIKA Republike nisu sigurni da znaju odgovor na pitanje zašto je toliko euroskeptika među Hrvatima. U neformalnim razgovorima operira se varijantama kao što je strah od nepoznatoga, kažnjavanje vlade koja podržava ulazak u EU, a spominje se čak i “hrvatski inat”. Ono što je sigurno jest to da netko u državi mora postati predvodnik borbe protiv raširenog euroskepticizma, a to je zadatak koji na sebe preuzima predsjednik Josipović. Takvo negativno raspoloženje osnovni je motiv Josipovićeve odluke o lobiranju u korist članstva u EU. Iako se to ne govori naglas, u Uredu predsjednika prevladava mišljenje da pregovori traju predugo, a pravi problemi tek dolaze na dnevni red. Pregovori jesu u završnici, ali daleko od toga da Hrvatska iz perspektive Europske unije djeluje kao stabilna zemlja. To potvrđuje i Josipovićev savjetnik koji je u jednoj jedinoj rečenici opisao kako situaciju u Hrvatskoj vide u Bruxellesu: “Jako smrdi kada čujete da su za korupciju osumnjičeni i bivši potpredsjednik Vlade, i šef carine, i blagajnik stranke na vlasti, a sve vodi prema nekadašnjem premijeru. Paradoks je u tome što, poslije svega što smo u međuvremenu doznali, možemo sumnjati u poštenje Ive Sanadera, ali i on je zagovarao Hrvatsku u Europskoj uniji.” U takvim okolnostima, Ivu Josipovića čeka dvostruki lobistički zadatak: kako dužnosnike Europske unije uvjeriti da se današnja Hrvatska istinski čisti od korupcije, a u isto vrijeme domaćim nastupima pokušati izgraditi reprezentativnu većinu koja je spremna pristati na kratkotrajno odricanje kao ulog za ulazak Hrvatske u EU.