Taj divlji kapitalizam

Prošle godine je objavljena njezina knjiga angažiranih pjesama pod naslovom "Taj divni divlji kapitalizam" u kojoj je ona izrugivala niz hrvatskih političih imena i pojava. Za Hrvatsku tako kaže da je "izvana jasna i časna i trijezna", ali da se u njoj vodi "noći i zanoći život tajni kupoprodajni".

Političare na vlasti naziva "državnim lopovima", njihovi birači su "horde ratnika uličnih, skup trutova lijenih", a ni o veleposlanicima nema bolje mišljenje: "Bili su lupeži i tati. A sad su časni diplomati." Ima komentar i na aferu Index ("Poiskah mentora. On reče: daj stotku!") te riječ simpatije za radnike ("Proleteri ištu da im se objasni zašto je danas sve drukčje nego juče"), no smatra da više nije ostalo ničega za pljačku: "Buduć da je u državi ovoj sve počlo s privatizacijom, zašto da se ne proglasimo, zaboga, malom privatnom nacijom. Ukinimo državu! Skinimo joj glavu, pa ju nataknimo na privatnu enklavu."

Vesna Parun okomila se u ovoj zbirci i na čelnike Društva hrvatskih književnika koje naziva bijednim krokodilima i političkim fosilima. Osobito joj se zamjerio jedan za koga kaže da joj se najprije udvarao pijan sa zahodske školjke, a potom je optuživao da je razvratna nimfomanka, kurtizana, uspaljenica i kurva: "I dok je to sve u knjižurinu ljevicom trpao, kladila bih se da desnicom je drkao".

Nije bolje prošao ni ministar financija Ivan Šuker kojemu je posvetila cijelu pjesmu, nazvanu "Šukerijada", koju objavljujemo u cijelosti.

ŠUKERIJADA

Kad poskupi benzin,
skratit ćemo ceste.
Kad iščezne kerozin,
imamo paštete.
Za dojilje je lako:
bit će ptičjeg mlijeka.
Jeftinija bit će jahta
neg kolijevka


DRŽAVA LUDA OSTALA BEZ MUDA
Neandertalci,
inače nemam
ništ' protiv njih,
pola svog ljudstva
pobacali
u tavu,
ispekli ih,
proždrli,
i napravili
Državu.
Kako im je pošlo to
"za trbuhom", zna se.
To jest: ne zna se.
I nikom ništa.
Sad proračunske
popunjavaju rupe
kruhom.
Vuk sit,
i cijelo je dupe.
Susjedi vele:
ta Država je luda!
A Država im citira
Augustina
i Moniku.
"De civitate Dei",
dakako.
Ali u toj
nezbiljskoj
Božjoj civitadi
nije li - od straha
da ne umre
od gladi -
premijer
nekom Cigi
ukro harmoniku?
I punih hambara
dao gordo se
u trk,
vičući:
htjeli ste
vi mandrili
muškarca,
koji nema
ni muda,
ni brk.
Pa sad ga
nemate.
Eto vam
Kosorčice!
Nema muda,
doduše,
al ima zato
cice
u koje bozi
dvaju vjetrova
pušu.
Pa prakamenu svoju
spašavaj dušu.
I sritno van bilo
pod štitom svetog Duje.
A meni se
od vas
povijesno podriguje.