Ivica Račan i Vesna PusićPredsjednici stranaka vladajuće koalicije postigli su u petak, 15. ožujka, najsramotniji dogovor od kada su preuzeli vlast: odlučiti su sakriti od javnosti detalje programskih načela svoje buduće koalicijske suradnje. Time su izazvali nevjerojatan skandal: iskazali su neviđeni prezir prema građanima Hrvatske, posebice prema biračima koji su ih svojim glasovima doveli na vlast, a uz to su pokazali da uopće ne razumiju bit demokracije pa i načela koalicijske suradnje. U svijetu, naime, nije poznat slučaj da je koalicija više stranaka pokušala tajiti načela po kojima će djelovati: takvu skandaloznu odluku nije se usudila donijeti ni jedna demokratska stranka jer zna da bi to bio njen kraj. No u Hrvatskoj je sve moguće pa i to da Ivica Račan, Dražen Budiša, Zlatko Tomčić, Vesna Pusić i Zlatko Kramarić povuku tako skandalozan potez i da ih zbog toga nitko ne pozove na odgovornost. Lideri vladajuće koalicije dužni su objasniti građanima zašto pred njima taje, primjerice, kakav će biti odnos Vlade prema Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, MMF-u, EU i NATO paktu, koji će biti njeni gospodarski prioriteti, kakve će odnose graditi sa susjedima. Riječ je o presudnim političkim pitanjima koja će izravno odrediti budućnost i kvalitetu života svakoga građanina, a ne o super tajnim obavještajnim podacima koji ne smiju doprijeti do javnosti. Može postojati samo jedan razlog zbog kojega lideri vladajuće koalicije žele sakriti od javnosti ono što su dogovorili: strah da članovi njihovih stranaka i birači neće biti zadovoljni svim detaljima koalicijskog sporazuma. Znaju vjerojatno da oni nisu sukladni njihovim očekivanjima. Možda Draženu Budiši ne odgovara da njegovi suradnici u HSLS-u saznaju sve detalje dogovora o suradnji s Haaškim sudom, vjerojatno Zlatko Tomčić ne želi da se sazna za nove restrikcije koje će obuhvatiti i poljoprivredu, a Ivici Račanu ne paše da se otkriju planovi o daljnjim restrikcijama u socijalnim pravima i radnom zakonodavstvu. Ništa mudrija nije bila ni njihova odluka da ne potpišu dogovoreno: to znači da nisu bili iskreni kada su dogovarali nastavak koalicijske suradnje. Bez obzira na to koji su razlozi nagnali predsjednike stranaka vladajuće koalicije da donesu takve sramotne odluke, njihovo ponašanje još više produbljuje sumnje u njihovu spremnost i sposobnost da ostanu u koaliciji do kraja mandata.

Predsjednica HNS-a Vesna Pusić, koju su predsjednici stranaka petorke zadužili da za odlučujuće pregovore što su održani 15. ožujka pripremi programska načela suradnje vladajuće koalicije, pokušala je unaprijed smanjiti međusobne tenzije tako da je najdelikatniji članak, onaj što se odnosio na suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, “sakrila” u sredini svog popisa, na peto mjesto. Rasprava što se potom povela o načelima na kojima će se zasnivati suradnja s Haaškim sudom pokazala je međutim da Vesna Pusić nije uspjela umanjiti politički i psihološki značaj tog pitanja i svih pitanja presudnih za opstanak vladajuće koalicije. Pogotovo stoga što su izvori iz vrha HSLS-a prije posljednjeg sastanka najavljivali da će Dražen Budiša načelno podržati suradnju sa sudom u Haagu, ali da će zatražiti da se pokrene postupak za promjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom te Statuta Međunarodnog kaznenog suda. Nacionalu je također rečeno da Dražen Budiša neće pristati da ga zatrpaju hipotetskim pitanjima poput onih što učiniti ako iz Haaga stignu novi zahtjevi za izručenje pojedinih visokih državnih ili vojnih dužnosnika ili pak treba li Vlada poduzeti sve da se general Ante Gotovina uhiti i izruči tribunalu. Na ta pitanja, rečeno je Nacionalu, Dražen Budiša neće odgovarati. Na opće iznenađenje, po informacijama do kojih je došao Nacional nakon sastanka petorke, Dražen Budiša ponašao se upravo suprotno od onoga kako su najavljivali pojedinci iz vrha HSLS-a: složio se da Hrvatska uredno ispuni svoje stare obveze, dakle izruči generala Gotovinu, ali i eventualne buduće zahtjeve Međunarodnog suda u Haagu, kako je propisano Ustavnim zakonom. I to nije sve. Dražen Budiša nije ustrajao na zahtjevu, kako je bilo najavljivano, da se promijeni Ustavni zakon o suradnji s haškim sudom, a nije spominjao ni Statut Međunarodnog kaznenog suda, premda se tvrdilo da će predsjednik HSLS-a inzistirati i na njegovoj modifikaciji.

Kako je saznao Nacional, početak odlučujućih pregovora predsjednika stranaka vladajuće petorke 15. ožujka bio je ponovno krajnje neizvjestan i dramatičan i nije davao pretjerane nade u pozitivan rasplet: Ivici Račanu, Draženu Budiši, Zlatku Tomčiću i Vesni Pusić trebalo je nekoliko sati i više prekida pregovora dok nisu počeli raspravljati o biti spora, odnosno o programskim načelima buduće koalicijske suradnje. Ivica Račan želio je prije toga svojim partnerima dati do znanja da je ispunjenjem kadrovskih zahtjeva HSLS-a povučena crta ispod koje on i SDP neće ići te da nema daljnjih popuštanja i nagodbi. Posebice ne vezano uz ključna pitanja suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, modalitete ugovora s MMF-om te gospodarske i socijalne reforme i prioritete koalicijske vlade. To je razlog zbog čega je rasprava o programskim načelima buduće suradnje te ciljevima koalicijske vlade bila relativno kratka, sadržajnija te bez sukoba i sporova negoli se očekivalo. Odmah nakon što je Ivica Račan pristao da Dražen Budiša, kao njegov zamjenik, preuzme koordinaciju unutarnjom i vanjskom politikom te najavio da će uvažiti ostavke Goranka Fižulića i Alojza Tušeka, predsjednik HSLS-a benevolentno je prihvatio plan rada koalicije do kraja ove godine, odnosno mandata. Da to nije učinio, javnost bi Budišu definitivno označila glavnim krivcem za slom koalicije.

Vesna Pusić je precizno definirala sve dvojbe oko suradnje s Haaškim sudom tako da nije ostalo prostora za nejasnoće i nedorečenosti. Tako se, među ostalim, svaki predsjednik morao decidirano izjasniti kako će se njegova stranka ponašati ako iz Haaga dođu novi zahtjevi za izručenjem te hoće li podržati zahtjev Vlade da se general Ante Gotovina uhiti i preda haaškim istražiteljima. Ni za koga, pa ni Dražena Budišu, nije bilo dvojbe: moraju se poštovati Ustavni zakon o suradnji sa sudom u Haagu i međunarodne preuzete obveze.

Prije toga Vesna Pusić navela je osnovna stajališta Vlade od 7. prosinca 2000. u kojima stoji da Hrvatska ne pristaje na izjednačavanje krivnje za rat, amnestiranje agresora ili kriminaliziranje cijelih ratnih operacija, nego da traži da se procesuiraju konkretni ratni zločini. Tako formulirana načela suradnje s Haaškim sudom, kažu u vodstvima stranaka vladajuće koalicije, Dražen Budiša jednostavno nije mogao, a ni imao razloga odbiti.

Za neočekivanu kooperativnost Dražena Budiše, tvrdi se, najzaslužniji su Ivica Račan i Goran Granić koji su, na zaprepaštenje dijela vodećih političara HSLS-a, ali i SDP-a, pokleknuli i bez pravog otpora prihvatili sve kadrovske zahtjeve Dražena Budiše. Čak su pristali da Dražen Budiša izigra dogovor s petoricom ministara HSLS-a na kojemu je utvrđeno da on postane politički zamjenik, a Goran Granić izvršni potpredsjednik Vlade. Po ocjenama jednog istaknutog političara iz vrha HSLS-a koje je iznio za Nacional u nedjelju, 17. ožujka, Ivica Račan previše je olako prepustio Budiši da preuzme najvažniju funkciju koordinatora za unutarnju i vanjsku politiku i to je svakako prevelika cijena za ustupke koji je učinio Budiša.

“Premda je najavljivao suprotno, Račan je ipak odlučio pružiti Draženu Budiši još jednu priliku. Želi se uvjeriti, kako je objasnio, mogu li njih dvojica surađivati i može li Budiša postati konstruktivan i kooperativan član Vlade. Račan se očito nada da je to moguće, a moje se procjene bitno razlikuju od njegovih, no trebat će vremena da se vidi tko je od nas bio u pravu. Ostalo je previše nejasnoća. Ne znam kako će dio članova Malog vijeća koji su do sada napadali Vladu i grubo vrijeđali ministre odjednom promijeniti mišljenje. Joško Kontić, Ante Grabovac, Željko Glavan i Mario Kovač nisu željeli da HSLS ostane u Vladi, oni su sve poduzimali da HSLS izađe iz koalicije, pa mi nije jasno kako će sada odjednom promijeniti retoriku i odnos prema Vladi. No sve što se događalo posljednjih mjeseci potvrdilo je da je Budiši bilo najvažnije ući u Vladu, a ne ustrajati na svojim političkim zahtjevima od kojih je odmah odustao”, zaključio je Nacionalov sugovornik iz vrha HSLS-a.

Nije Ivica Račan tako naivan da bi povjerovao kako su Budišinom potporom načelima koalicijske suradnje otklonjeni uzroci dosadašnjih problema. Račan je popustio jer drugog izbora nije ni imao: znao je kako nema nikakva uporišta da spriječi legalno vodstvo HSLS-a da zamijeni ministre iz svoje kvote, a za to nije dobio ni potporu ostalih predsjednika stranaka. Osim toga Zlatko Tomčić, Vesna Pusić i Zlatko Kramarić podržali su zahtjeve Dražena Budiše da se redefiniraju odnosi, način rada i odlučivanja u koaliciji, pa ni na tom pitanju Račan nije mogao tjerati inat. Preostalo mu je samo natezanje oko Goranka Fižulića, ali ne zbog toga što ga je želio zadržati na mjestu ministra gospodarstva, nego da bi trgovinom sačuvao mjesto Gorana Granića u Vladi. Čim je u tomu uspio, Račan je digao ruke od Fižulića.

Kada se potkraj prošloga ljeta rasplamsavao sukob između njega i Dražena Budiše, premijer Račan priznao je da se pogriješilo što Budiša nije postao član Vlade. Premda ga je Budiša u to doba žestoko napadao, Račan nije odgovarao istom mjerom, imao je čak i razumijevanja za njega, štoviše više je puta u off the records razgovorima za Nacional ponovio kako je siguran da bi se Budiša ponašao puno odgovornije da je u Vladi i da je svjestan svih dimenzija pojedinog problema, posebice odnosa prema sudu u Haagu.

Usvajanjem zajedničkih programskih načela i pristajanjem na nastavak suradnje sa Sudom u Haagu, Dražen Budiša potvrdio je Račanove ocjene. No nekolicina saborskih zastupnika iz HSLS-a upozorila je Nacional da nije riječ ni o kakvom Budišinu osvještenju, nego o pomno isplaniranoj taktici kojoj je cilj srušiti Vladu.

“Budiša je namjerno maksimalizirao svoje zahtjeve u odnosu na Sud u Hagu, kako bi onda lakše od njih odustao i ostvario svoj glavni cilj, ulazak u Vladu. No sve je to u funkciji kupovanja vremena. Budiša ne može iznevjeriti političare koji su najzaslužniji za njegov povratak na čelo HSLS-a i koji svoju politiku grade upravo na suprotstavljanju suradnji s Haaškim tribunalom. Stoga će Budiša, čim stignu novi zahtjevi, ponovno otvoriti pitanje suradnje s Haagom i to će mu biti povod za nove sukobe, pa i izlazak iz Vlade. To će izvesti tako da u javnosti ostavi dojam kako jedino on iskreno brani vrijednosti Domovinskog rata i dio javnosti, na čiju glasačku potporu računa Budiša, zacijelo će to pozdraviti kao domoljubni čin. Budiši će to biti povod da izađe iz Vlade i odskočna daska da se nametne kao neupitni vođa desnice u Hrvatskoj. Budiši je ovo prijelazno razdoblje potrebno samo da pripremi stranku za sljedeće izbore, a ne da spašava Račanovu vladu. U to će se brzo svi uvjeriti, zaključili su Nacionalovi sugovornici iz vrha HSLS-a.

U svom prijedlogu od deset točaka, koji su ostali predsjednici u raspravi nadopunili nizom amandmana, Vesna Pusić na domaćem je planu izdvojila četiri projekta: mjere za smanjenje broja nezaposlenih, cestogradnju, stanogradnju, ulaganja u turizam i malo poduzetništvo. Predsjednici stranaka vladajuće koalicije složili su se da prioritet do kraja mandata bude gradnja cestovnih pravaca prema Splitu te dovršenje autocesta prema Rijeci i Varaždinu. Uz turističku i političku važnost tih prometnica jednako je važan i gospodarski učinak: na gradnji će se angažirati domaća građevinska operativa i industrije koje ju opslužuju, što će bitno utjecati na rast privrednih aktivnosti u zemlji. Predsjednici stranaka petorke podržali su napore da Vlada raznim mjerama i olakšicama ubrza projekt poticane stanogradnje, ulaganja u turizam i malo poduzetništvo jer je to jedan od preduvjeta za oživljavanje gospodarskih aktivnosti i otvaranje novih radnih mjesta. Naknadno je na inicijativu premijera Račana tom popisu dodano i nekoliko novih velikih projekata, ali je odlučeno da se javnost obavijesti o njima tek kada se završe pripremni radovi.

Bezrezervno su podržani novi zakonski prijedlozi o privatizaciji “Ine” i HEP-a te prodaji Croatia osiguranja. Zaključeno je da je to jedni način da se zakrpaju rupe u državnom proračunu, ali i namaknu svježa sredstva za realizaciju ključnih razvojnih programa. Od Vlade je zatraženo da nastavi stvarati administrativne uvjete za što lakši ulazak stranog kapitala te da posebnu pozornost posveti odnosima sa susjedima i otklanjanju neriješenih pitanja sa Slovenijom, BiH te Srbijom i Crnom Gorom. I naravno, da se pojačaju napori za ulazak Hrvatske u EU i NATO pakt.

Po ocjenama više uglednih HSLS-ovaca ulaskom Dražena Budiše u Vladu nije završena kriza, nego je počela predizborna kampanja koja će zaustaviti i ono malo započetih promjena.

“Goranko Fižulić trebao je ovih dana potpisati odluku o poskupljenju struje i plina u rasponu od 10 do 30 posto. Vlada se, naime, već prije složila da je nužna drastičnija promjena cijena energenata procjenjujući da je to jedini način da se nastavi s reformama energetskog sustava. Ta odluka trebala bi stupiti na snagu 1. travnja, no malo je vjerojatno da će se to dogoditi jer se još ne zna tko će biti novi ministar. Osim toga, ako bude i imenovan, teško da će pristati da odmah na početku mandata preuzme takvu odgovornost. Kako se već počela zahuktavati predizborna kampanja, niti jedan pojedinac, a ni stranka, neće htjeti podmetnuti leđa pod takve odluke jer će građani sigurno biti ogorčeni takvim potezom. A svako odgađanje da se donese odluka o poskupljenju usporit će ili čak odgoditi nužne promjene u energentskom sustavu.