Dunja Pavliček-Patak, nije znala da Marinov tajno snima njihove razgovoreNacional ima pet audiokazeta što ih je Veselin Marinov, likvidirani agent HIS-a i kriminalističke policije, potajno snimao razgovarajući s nizom najviših pravosudnih dužnosnika: Radovanom Ortynskim, tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Republike Hrvatske, Janjkom Grlićem, zamjenikom županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, i Dunjom Pavliček-Patak, tadašnjom šeficom zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva.

Dunja Pavliček Patak više se puta sastala s Veselinom Marinovim, no nije znala da on tajno snima njihove razgovore Kazete dokazuju, prije svega, da su svi ti pravosudni prvaci – i ne samo oni – pouzdano znali da je Veselin Marinov agent HIS-a i pripadnik specijalne istražiteljske skupine MUP-a pod vodstvom Zdravka Šeničnjaka, zvanog Šeni. Pokazuju također da je pravosudna reprezentacija još u ožujku 2001. imala pouzdane informacije da Marinovu prijeti smrtna opasnost od Vinka Žuljevića, zvanog Klica, razvojačenog zapovjednika specijalne postrojbe HVO-a, koji se nakon hrvatsko-muslimanskog rata doselio u Zagreb i uortačio s Vjekom Sliškom, “kraljem poker-automata”.

Iste audiosnimke svjedoče i da su čelnici Državnog odvjetništva uporno ignorirali Marinovljevu priču o pogrešno identificiranom ubojici Željka Šobota. Štoviše, na kazetama je zabilježen razgovor u kojemu Marinov objašnjava tužiteljici kako su Vjeko Sliško i njegov šurjak Mijo Kovčo od njega osobno naručivali likvidaciju nekih pripadnika knežijskog ganga i poduzetnika Hrvoja Petrača. Konačno, Marinovljeve audiosnimke dokaz su da je, pripremajući optužnicu protiv tzv. zločinačke organizacije s Knežije, Državno odvjetništvo doista sklopilo tajni pakt s njihovom gangsterskom konkurencijom, pod zaštitom HDZ-ove desnice i okupljenom u Sliškovu mafiju.

Ali najvažnije od svega, tih pet audiokazeta svjedoči da je njihov snimatelj, sam Veselin Marinov, bio iznimno dalekovidan kad je u potaji registrirao većinu svojih susreta. Da nije te ostavštine, tko bi danas mogao dokazati da je savršeno točno predvidio vlastitu smrt, da je unaprijed prepoznao svog budućeg egzekutora, pa čak i serijal laži, zataškavanja, mistifikacija i izmišljotina kojima je ispraćen na mirogojsko groblje.

Ukratko, zbilo se točno kako je mjesecima najavljivao svojim moćnim i ravnodušnim sugovornicima: likvidiran je prošloga petka, 31. svibnja; egzekucija je obavljena čim je do Državnog odvjetništva stigla vijest da će Marinov svjedočiti u sve fatalnijem sudskom procesu protiv tzv. zločinačke organizacije. Za mjesto zločina izabran je kafić u “Chromosovu” tornju pod “zaštitom” Sliškove mafije. Nakon što je egzekutor Vinko Žuljević, zvani Klica, u njegovu glavu ispalio pet metaka, predao se policiji tvrdeći kako je ubio u samoobrani.

Mediji i novinari pod kontrolom Dunje Pavliček-Patak spremno su prihvatili priču o novom oružanom sukobu dvaju podjednako zloćudnih kriminalaca, a u Županijskom državnom odvjetništvu već je postojao plan za Žuljevićevo oslobađanje iz pritvora. Na pogrebu likvidiranog Marinova nije bilo ni jednog predstavnika državnih institucija koje su se služile njegovim uslugama. Neki od njegovih šefova čak su ga se javno odrekli.

Ipak, najradikalnije laži izrekla je Dunja Pavliček-Patak.

“Marinov je jednom došao u Odvjetništvo i ponudio da nam bude tajni agent. Hvalio se da ima mnoga saznanja koja bi nama mogla koristiti. Spomenuo je kako ima tajno snimljenog Barača. Kad smo mu rekli da nama ne trebaju tajni agenti ili informatori nego konkretni svjedoci, što smo mu i ponudili da bude ako ima kakvih saznanja, ali da može pomoći na druge načine. Pitala sam poznaje li koga od okrivljenih ili odvjetnika, jer sam imala dojam da ga je netko poslao s ciljem da ostvari kontakte s tužiocima ili čak suradnju, ali ne kako bi pomogao u postupku, nego upravno suprotno, da u interesu obrane pokuša saznati što tužilaštvo radi, postoje li kakvi potencijalni svjedoci i slično. Bio je vrlo uporan i više je puta nazivao i mene i kolege. U tom jedinom razgovoru na tužilaštvu nije spomenuo da išta zna o ubojstvu Željka Šobota. Da jest, svakako bismo tražili da bude svjedokom”, izjavila je u prošlom broju Globusa.

Istina je suprotna: bilo je više sastanaka koji su ugovoreni i na njezinu inicijativu, a Marinov je Dunji Pavliček-Patak čak dva puta ispričao da je Šobot žrtva policijskog doušnika i narkodilera Damira Džebe. Njihova intenzivna komunikacija počela je potkraj ožujka 2001., nakon Sliškova ubojstva na Cvjetnom trgu. Prestala je otprilike tri mjeseca poslije, jer je Marinov zaključio kako je kontakt postao potpuno besmislen. Dok je tužiteljici iznosio informacije o Sliškovoj bandi, o kriminalnim aktivnostima Vinka Žuljevića Klice, o švercu oružja i droge, o mafijaškim zaštitnicima među HDZ-ovim desničarima, Dunja Pavliček-Patak od njega je tražila da špijunira policiju, SZUP i Nacionalovu redakciju, jedine novine koje su u tom trenutku bile kritične prema tužiteljskoj strategiji u slučaju tzv. zločinačke organizacije. Kako je sam postao svjestan, Marinov je trebao poslužiti u njezinu ratu protiv MUP-ovih čelnika, koji su se svim silama odupirali savezništvu Dunje Pavliček-Patak s Vjekom Sliškom, predvodnikom konkurentskog ganga. Kazete pokazuju da se županijska državna odvjetnica više oslanjala na tzv. privatne istrage Sliškovih plaćenika iz podzemlja i svojih izabranih policijskih miljenika nego na MUP-ove kriminalističke nalaze.

Utoliko nije slučajno da je prvi susret Veselina Marinova i Dunje Pavliček-Patak aranžirao kriminalac i osuđeni ubojica Zdravko Šiškić, pripadnik Sliškove mafije, kojeg je bivša županijska državna odvjetnica i tužiteljica tzv. zločinačke organizacije izvukla iz Lepoglave, promovirala u zaštićenog svjedoka i svog osobnog mentora. “Masu stvari, masu pitanja i saznanja je meni Šiškić neformalno govorio, pa sam ja tražila spise. To je pomoglo da otkrijem jedan spis. Policija je potpuno zatajila”, objašnjava Marinovu već na prvom sastanku Dunja Pavliček Patak.

Taj inicijalni susret, iz ožujka 2001., održan je nekoliko dana nakon gangsterskog obračuna na Cvjetnom trgu. Prvi čin odvijao se utroje: osim Veselina Marinova i Dunje Pavliček-Patak u razgovoru je sudjelovao Janjko Grlić, danas tužitelj u postupku protiv Sliškovih ubojica. Doduše, on je tek povremeno uskakao u njihov dijalog, s ponekim pitanjem ili kratkim primjedbama. Malo prije svog odlaska održao je pak podulji monolog o sudbonosnom značaju najavljenog USKOK-a.

Nakon što se Marinov uz nekoliko komplimenata upoznaje s Dunjom Pavliček-Patak – kaže da je “uživo” mnogo ljepša i šarmantnija nego na televiziji – razgovor je otvoren “barakudom” koja je nakon HDZ-ova izbornog sloma postala poznata u obavještajno-policijskim krugovima. “Barakuda” je naziv za HIS-ovu operaciju iz 1997. i 1998.u kojoj je Marinov – za javnost tjelohranitelj Mladena Naletilića zvanog Tuta, u potaji prikriveni agent “mornar” – prikupio obilje dokaza o postojanju čvrsto organizirane mafije u strukturama HVO-a i HDZ-ove političko-obavještajne grupacije: od Vinka Žuljevića Klice do Markice Rebića, tadašnjeg predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost. Zbirka njegovih izvješća, audiokazeta i videokazeta na kojima su zabilježeni dogovori o švercu oružja i likvidacijama “poslovnih” i političkih protivnika, već je 1998. proglašena državnom tajnom. Kad se u tadašnjem HDZ-ovu obavještajno-policijskom vrhu doznalo da je Naletilićev tjelohranitelj zapravo HIS-ov tajni agent, Marinova se pokušalo eliminirati na razne načine: kad je izbjegao likvidaciju, zaredali su montirani sudski procesi u kojima je optužen za silovanje, pa organiziranu prostituciju, pa trgovinu drogom. Posljednjih mjeseci HDZ-ove vlasti, Ivan Penić, tadašnji ministar unutarnjih poslova, oduzeo mu je hrvatsko državljanstvo kako bi bio izručen matičnoj državi, Bugarskoj, iz koje je, zbog sličnog obavještajno-mafijaškog rata, morao pobjeći 1990.

Oznaka tajnosti s HIS-ova dosjea “barakuda” nije skinuta ni nakon izbornih promjena u siječnju 2001., što je provociralo radoznalost i Janjka Grlića i Dunje Pavliček-Patak. Doduše, najviše ih je zanimalo je li Marinov za sebe sačuvao kopije materijala što ih je dostavljao HIS-u.

Potom je razgovor usmjeren na upravo likvidiranog Vjeku Sliška i njegova ubojicu Jamesa Martyja Cappiaua, Belgijanca koji je stigao u Hrvatsku početkom Domovinskog rata kao štićenik legionarske ekipe Ante Rose. Dok Marinov svojim sugovornicima pokušava predočiti milje u kojem se Cappiau kretao, spominjući još trojicu stranih plaćenika u Prvom gardijskom zdrugu koji su u Hrvatskoj i Hercegovini zajedno obavljali egzekucije, Dunja Pavliček.Patak inzistira na tome da je Belgijanca angažirao i platio netko iz tzv. zločinačke organizacije. Ona je, kako kaže, dobila informaciju da je jedan od njih, Tvrtko Tomičić, izjavio “da stiže netko i da će se preokrenuti situacija”.

“Je li istina da je Sliško vama bio čest gost?”, iznenada pita Marinov.

“On je oštećenik. Svi koji su oštećeni mogu kontaktirati s tužiocem. S obzirom na to da je on – on, nismo htjeli da tu prečesto dolazi”, pravda se njegova sugovornica, zadivljena time što je Marinov tako dobro informiran o zbivanjima u njezinoj kući.

“Moja zadnja informacija je da vam je Sliško nudio posao”, nastavlja Marinov.

“Posao? Jesam li ja prihvatila? Što kažu doušnici?”, uzvraća Dunja Pavliček-Patak, uz nervozni smijeh. No, kad se nešto kasnije vrate na istu temu, priznat će da je bila silno polaskana poslovnom ponudom “kralja poker-automata”.”Točno, on je meni ponudio posao”, kaže. “Pitao me da li ću ići u advokaturu. Ja pitam: zašto. On kaže: ja bih vas odmah angažirao. Ako bih išla u advokaturu, to sigurno ne bi bilo u Zagrebu, već bih išla u Istru. On je isto tako reagirao, kao vi, kao muškarac kad me vidio prvi put, prokomentirao vamte-tamte. A moja procjena je bila da je on tamo nešto sa svojom sekretaricom… Meni nikad u životu, koliko sam tužilac, četrnaest godina, nikad mi nitko nije ponudio posao.”

“Ja čovjeka znam, čovjek je naručio likvidaciju nekih ljudi u Zagrebu”, upozorava Marinov.

“Sliško?”, čudi se tužiteljica.”I tko je njemu smetao?”

“Dosta ljudi mu je smetalo. Bio je naručio Krojfa da se likvidira, Hrvoja da se likvidira, Ivicu Petrovića da se likvidira.”, nabraja Marinov. No, kako Dunja Pavliček-Patak ne pokazuje da je osobito impresionirana njegovom pričom, razgovor opet dobiva drugi smjer.

U svakom slučaju, Marinov je zgodu opisao i Nacionalovim novinarima koji su za Sliškove zločinačke planove pokazali mnogo veći interes od hrvatskog pravosuđa. Uvjereni da je Marinov kiler Mladena Naletilića, njihova političko-poslovnog saveznika sa Širokoga Brijega, Sliško i njegov šurjak Kovčo zakazali su sastanak u restoranu “Gušti”. Nakon Sliškova uvjeravanja da mu Hrvoje Petrač i pripadnici knežijskog ganga rade o glavi, Marinovu je ponuđeno 200.000 DEM za njihovo smaknuće. Dokazi o tom sastanku danas postoje i u HIS-ovoj arhivi.

Prva runda sastanka završava žalopojkama Dunje Pavliček-Patak o njezinim nevoljama s novinarima: tuži se Marinovu da je proglašena “Sliškovom igračicom” jer je rekla policajcima da ne rade pretres njegova stana. A zapravo je htjela da se policijski istražitelji koncentriraju na njegove ubojice.

Uzgred rečeno, kad je Nacional objavio informaciju da je Dunja Pavliček-Patak nastojala spriječiti policijsku premetačinu Sliškova stana, tužiteljica je objavila gnjevni demanti.

Druga runda razgovora odvijala se bez Janjka Grlića. Kad se Grlić s njima oprostio, Dunja Pavliček predložila je Marinovu da se presele u njezinu sobu. Kako su se Veselin Marinov i Dunja Pavliček-Patak u međuvremenu već počeli oslovljavati s “ti”, njihov dijalog “u četiri oka” zvuči vrlo prisno. Prema istim audiosnimkama može se zaključiti da je Marinov nakratko otišao u zahod da kazetu preokrene na drugu stranu.

Ostavši nasamo, najviše vremena posvetili su Željku Dolačkom, omiljenom policajcu Dunje Pavliček-Patak, Anti Nobilu, njezinu omrznutom odvjetniku, i Nacionalovu tekstu o Radovanu Buvaču zvanom Beba, zaštićenom svjedoku optužbe u remetinečkom suđenju, dakako, pripadniku Sliškova ganga.

Marinov je sugovornicu nastojao upozoriti da je Dolački odveć “deformiran” da bi doista bio vrhunski policajac, kako se njoj čini. Zatim se tužiteljica Marinovu pohvalila kako joj se Nobilo svojedobno udvarao, tvrdeći pak da je postao prljavi plaćenik Hrvoja Petrača koji vodi cijeli braniteljski tim optuženog knežijskog ganga. “Optuži ga”, kaže joj Marinov na jednom mjestu. “Nemam dovoljno za postupak, ali imam dovoljno da znam”, odgovara, navodno, vrhunska pravnica i tužiteljica u razvikanom “suđenju desetljeća”.

Nacionalovim tekstom o Radovanu Buvaču Bebi – kako svjedoče i neke druge kazete – Dunja Pavliček-Patak bavit će se također tijekom svojih budućih susreta s Veselinom Marinovom.

U prosincu 2000. u Nacionalu je objavljen članak u kojem piše da Sliškovi sljedbenici, kao zaštićeni svjedoci Dunje Pavliček-Patak, nisu prekinuli svoje kriminalne aktivnosti. U tekstu se, među ostalim, tvrdilo da policijski tim Radovana Ortynskoga i Dunje Pavliček-Patak raspolaže audiokazetom iz koje se jasno vidi da njihov zaštićeni svjedok nije prestao ucjenjivati i reketariti izvjesne zagrebačke poduzetnike. Ipak, zbog Buvačeva statusa krunskog svjedoka protiv tzv. zločinačke organizacije pravosuđe tolerira njegove zločinačke pothvate.

”Što je bilo s Bebom?”, pita Dunja Pavliček-Patak nakon što je Marinov ispričao da je Radovan Buvač Beba njemu osobno priznao da naplaćuje reket. Buvačevo priznanje sam je snimio na audiovrpcu koja je predana policajcu Zdravku Šeničnjaku.

“Najveći problem su ti svjedoci. Oni se i sada aktivno bave kriminalom. Širi se priča da je Državno odvjetništvo u dealu s kriminalcima”, ponavlja Marinov.

”Što da radim, ne mogu ih birati”, pravda se tužiteljica, pa ga pita može li joj pomoći u prikupljanju novih dokaza protiv optužene knežijske skupine.

“Ja na tome nisam radio. Ali vidim da u ovom sudskom procesu ima stvari koje nisu točne. Nije točno ono što se tiče Šobota. Šobota je ubio Boro Konj, a vozio je Damir Džeba. Damir Džeba je nakon likvidacije došao k meni i rekao: ‘Čuj, napravili smo neki pizdariju. I policija je to vidjela. Hoćeš mi dati alibi?’”, objašnjava Marinov.

No tužiteljica nije zainteresirana. Podjednako je ravnodušna i prema njegovim upozorenjima da je Vinko Žuljević “drugi čovjek” Sliškove mafije, da mu je brat bivši ministar Herceg Bosne i da zbog toga uživa zaštitu HDZ-ove vojne, policijske i obavještajne strukture koja je preživjela političke promjene.

Rastali su se nakon jednog sata, razmjenjujući privatne brojeve mobitela.

Na drugoj kazeti koju posjeduje Nacionala snimljen je njihov sastanak mjesec dana poslije, uoči prvosvibanjskih praznika 2001. Razgovor se opet odvijao u uredu Dunje Pavliček-Patak koja je i nadalje opsjednuta Nacionalovom pričom o Radovanu Buvaču Bebi i odvjetnikom Antom Nobilom. Tužiteljica tzv. zločinačke organizacije Marinovu pokazuje anonimno pismo u kojem se raspreda o ljubavnim životu Franje Tureka, šefa SZUP-a, s kojim je ona, kako priznaje, u otvorenom ratu.

“Ja sam te optužila za silovanje”, kaže na jednom mjestu, pravdajući se što je sudjelovala u jednom od njegovih montiranih sudskih procesa.

“Znam. Napisala si roman”, odgovara Marinov dobroćudno.

“Ja nisam bila u istrazi, ja nisam vidjela te cure pa da ocijenim da li mi netko laže ili ne laže. Nego sam dobila spis… Meni je sudac Kos – mi smo inače dobri – rekao: ‘Dunja, tu nešto smrdi’. Ja kažem: ‘Slušaj, Damire, ja te djevojke nisam ni vidjela. Kad dođem na glavnu raspravu, ja mogu odustati’”, nastavlja Dunja Pavliček-Patak.

“U inkriminirano vrijeme, kada navode da sam ja to učinio, ja sam bio sa šefom osiguranja OESS-a ovdje u Zagrebu. To je čovjek kojeg ja znam iz KGB-a, kad sam bio na postdiplomskom u Moskvi. On je bio predavač u školi”, kaže Marinov.

I doista, Nacional raspolaže rukom pisanim svjedočanstvom Olega Streljnikova da je u vrijeme tobožnjeg silovanja, u popodnevnim satima 15. studenoga 1998., Veselin Marinov zajedno sa svojom suprugom Brankom bio njegov uzvanik na ručku u restoranu “A. G. Matoš”.

Kako se može zaključiti po škripi vrata i ljudskom žamoru, sastanak završava na hodniku gdje Marinov kaže da bi uz pomoć Nevena Barača, bivšeg predsjednika Uprave Dubrovačke banke, i Marka Marčinka, vlasnika Glumina banke, mogli spasiti optužnicu protiv Miroslava Kutle i otkriti njegove račune u švicarskim bankama.

Ujedno to je jedina sekvenca u kojoj se spominje Barač, što znači da je nakon smrti Veselina Marinova tzv. antimafijaška tužiteljica lagala čak i u tom nebitnom detalju njihove komunikacije: nikad joj nije rečeno da Marinov posjeduje tajno snimljene Baračeve razgovore, nikad joj se Marinov nije sam ponudio za državnoodvjetničkog špijuna i nikada ona nije odbila takvu ponudu.

Uostalom, najmanje dva puta Marinov se zatekao s Nacionalovim novinarima kad ga je Dunja Pavliček-Patak samoinicijativno pozvala u Županijsko državno odvjetništvo.

Marinovljeve kazete ne mogu poslužiti kao sudski dokazni materijal o zakulisnim igrama tužiteljice “procesa desetljeća” i njezinim komplotima sa Sliškovom mafijom. Jer snimljena građa, ma kako šokantna bila, nije nastala po službenom sudskom nalogu. Ipak, u svakoj drugoj zemlji njezina bi karijera time bila dokrajčena. Ako ni zbog čega drugoga – a ono stoga što je nakon njegova ubojstva izrekla sve same laži koje same po sebi pokazuju da je itekako svjesna vlastitih prljavština.

Kaseta 1

Kraj ožujka 2001.

Zanimljiviji fragmenti razgovora Veselina Marinova s Janjkom Grlićem i Dunjom Pavliček Patak
1. strana kazete

Marinov: Sudjelovanje Belgijanca(1), ja nisam počeo uopće ništa raditi. Jedina saznanja koja imam su da je Belgijanac bio povezan sa širim krugom ljudi koji su bili u strukturama Zdruga i Zbora. Ima jedna osoba koja mu je bila od izuzetnog povjerenja i s kojom je odrađivao neke poslove. Ta se osoba nalazi ovdje u Zagrebu i moje je mišljenje da je bio stalno u kontaktu s njim i kada se desilo ovo što se desilo… Dao sam ja ime Šeniju(2).

Patak: Hoćete nama dati?

Marinov: Gerard… On je bio vani, on je pola Hrvat, pola Belgijanac.

Patak: To je ekipa sve iz Legije stranaca, je li? Ti Rosini?

Marinov: Tu ima ljudi koji su iz Legije stranaca, ima i ljudi koji su se jednostavno u ratu upoznali,. Belgijanac je jedna osoba koja je zarađivala za kruh i on je dosta toga odradio za vrijeme rata i poslije rata. Koliko imam informacija, on je suradnik francuske tajne službe. On je surađivao s muslimanima dosta. On je dole naručio ubojstvo Tute(3), pa mi smo to detektirali, pa smo ga uhvatili.

(Nerazumljiv dijalog između Grlića i Marinova)

Marinov: Je li istina što ja čujem, da je Sliško(4) vama
bio česti gost?

Patak: Jednom je k meni došao dati neke informacije, da provjerimo. On je bio oštećenik. Svi koji su oštećeni mogu kontaktirati s tužiocem. S obzirom na to da je on – on, nismo htjeli da prečesto dolazi.

(Nerazumljivo)

Marinov: Imam ja podatke iz više izvora.

Patak: Ono što Nacional piše…

Marinov: Ne, ne, nemam ja informacije iz Nacionala, nego crpim informacije iz vaše kuće. Ja otvoreno govorim, ja vama neću reći koji su izvori informacija.

Patak: Šteta.

Marinov: Pa ne mogu vama reći, to je princip, ja to nikad neću reći. I u zatvoru kad sam bio, kada su mi prijetili, nisam rekao koji su mi izvori informacija. Zbog toga sam preživio. Moja zadnja informacija je da vam je Sliško nudio posao.

Patak (smijeh): Jesam li prihvatila? Što kažu doušnici?
(Nerazumljivo)
Marinov: Je li ja govorim nešto što nije istina?

Patak: Ne, ne, ali to mi je šokantno da imate doušnika u Odvjetništvu.

Marinov: Što sam vam rekao, to je točno, je li tako?

Patak: Točno je. On je meni ponudio, pitao me da li ću ići u advokaturu. Ja pitam zašto. On kaže, ja bih vas odmah angažirao. Ako bih išla u advokaturu, to sigurno ne bi bilo u Zagrebu, nego bih otišla u Istru. Poslije sam si ja razmišljala… On je isto ovako reagirao, kao vi, kao muškarac, kad me vidio prvi put, prokomentirao vamte-tamte. A moja procjena je bila da on nešto tamo sa svojom sekretaricom…

Marinov: Vi koristite TKTR (5), ja ne mogu koristiti TKTR.

Patak: Muškarci, na žalost, tako funkcioniraju.

Marinov: Ma, dobro, nije sve u tome. Intelektualka, žena, jako fina dama, vrijeđa me kvalifikacija o muškarcima, ja znam da bi se i Janjko složio da nisu svi muškarci isti. Valjda ste čitali Freuda. Ja recimo uživam u jednoj platonskoj vezi, ako je to varanje moje žene, onda je varam.

Patak: Meni nikad u životu , koliko sam tužilac, četrnaest godina, nikad mi nitko nije ponudio posao. Što je to njemu značilo, iz kojih razloga, da li je on htio mene u nekoj fazi spriječiti da ja ne krenem na tu ekipu. Pa ako nisam tužilac, onda to neće netko drugi.

Marinov: Pogrešno je vas procijenio najvjerojatnije. Ja čovjeka znam, čovjek je od mene naručio likvidaciju nekih ljudi.

Patak: Sliško?

Marinov: Sliško, on i Kovčo(6)

(Nerazumljivo)

Marinov: Ja Gerarda nisam vidio, od kada sam u zatvoru, znači godinu i sedam mjeseci. On je imao bradicu, to ne znači da je nije mogao obrijati, šlank, mršav tip, visok metar sedamdeset pet, metar osamdeset, kratko ošišan. Stil oblačenja, na mogu vam reći, jer stil oblačenja ovisi o situaciji. Gerard je jedna linija po kojoj se može krenuti, druga linija je Robret Golf. To je jedan Amerikanac koji je bio stalno u vezi s Gerardom. I treća linija po kojoj se može krenuti je Rudolfo Argentinac. Ako se ima želje.

Grlić: To nije želja, to se radi.

Patak: Ima li policija njihove evidencije, znate li o tome?

Marinov: Ako imaju osobne iskaznice, moraju imati slike. Mora postojati. Ali hoće li policija biti voljna to napraviti?

(Nerazumljivo)

Marinov: Ja sam rekao jučer Šeniju, neću te učiti kriminalistici, ti si kriminalist, ali ubojstvo se rješava prvih 48 sati, dok su vrući tragovi. Oni jučer nisu mogli identificirati Gerarda i kako da ga pronađu. Pa jebem mu mater, ja ću ga pronaći! Kako ne može Policijska uprava pronaći Gerarda!

Patak: Ja sam se šokirala, pa ja im kažem, koji je to način da vi idete žrtvi u pretres stana, pa provjerite radiovezu, tražite drugoga.

Marinov: Bilo ih je više.

Patak: Ne, njih to ne zanima, oni su išli k Sliškovu bratu.

Marinov: Jesu li pronašli nešto?

Patak: Navodno je Sliško u džepu imao dugove nekakve.

Marinov: Svaka organizirana država sluša što kaže državni odvjetnik. Kad im državni odvjetnik kaže da nešto rade, oni moraju raditi.

Patak: Bit će revanša…

Marinov: Pa bit će, ja mislim da će biti . Meni se ne sviđa ova komunikacija koju imate sa Šiškićem(7). Ja njega znam dosta dugo. Šiškić je dvostruka igra. Ona će s vama napraviti što je morao napraviti, ali informacije koje ima idu dalje. A poslije dolaze na red Klicini(8) ljudi i od ljudi Vjeke Čuljka(9) ljudi koji će odraditi daljnji dio. Danas sam dobio informaciju da će se definitivno ići u osvetu.

Kazete 2

Na konferenciji za tisak, održanoj u ponedjeljak, 10. svibnja 2002., Dunja Pavliček-Patak izjavila je, među ostalim, da je Veselina Marinova doživljavala kao kriminalca, jer ga je 1999.osobno optužila za silovanje. Na jednoj od kazeta ostao je zabilježen razgovor Dunje Pavliček-Patak i Veselina Marinova iz travnja 2001. koji se odnosi na istu temu.

Patak: Ja nisam bila u istrazi, ja nisam vidjela te cure pa da ocijenim da li mi netko laže ili ne laže. Nego sam ja dobila spis, a tužioci ne moraju ići u istragu. Uglavnom ja te cure nisam ni vidjela. Prema tome nemoj misliti, ja te cure nisam ni upoznala… Nemoj misliti da je mene netko natjerao. Meni je sudac Kos, mi smo inače dobri, odmah rekao:”Dunja, tu meni smrdi.” Ja kažem: “Slušaj, Damire, ja te djevojke nisam vidjela. Kada dođem na glavnu raspravu, ja mogu i odustati.”

Marinov: Kos je jedan od pametnih sudaca. Da ti kažem. U inkriminirano vrijeme koje oni navode da sam ja to učinio, ja sam bio sa šefom osiguranja OESS-a ovdje u Zagrebu. On to može posvjedočiti, on je sad prebačen u Beč. To je čovjek kojeg ja znam iz KGB-a kada sam bio na postdiplomskom u Moskvi. On je bio predavač na školi. S mojom i njegovom ženom bili smo u “A. G. Matošu.” Iskoristili su policiju, podmetnuli tužiteljstvu , a ono je poduzelo korake.

Patak: Što ne znači da na glavnoj raspravi ne mogu odustati. Ja sam tužilac koji je često odustajao. Ja kad na glavnoj raspravi vidim da netko laže, ja odustanem…

bilješke

1/ Belgijancem nazivaju Jamesa Cappiaua, belgijskog plaćenika u HV-u i HVO-u koji je likvidirao Vjeku Sliška, “kralja poker-automata”
2/ Zdravko Šeničnjak, šef policijsko-istražiteljske ekipe koju je MUP stavio na raspolaganje Radovanu Ortynskom, bivšem glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske
3/ Mladen Naletilić Tuta, danas haaški optuženik, bivši emigrant, s kojim je Marinov, operativac bugarske tajne službe, stigao u Hrvatsku 1990. i osnovao Kažnjeničku bojnu
4/Vjeko Sliško, navodno, uspješni poslovni čovjek bez ijednog sudskog procesa, faktički jedan od šefova zagrebačkog podzemlja likvidiran u ožujku 2001.
5/ TKTR – u policijskom žargonu kratica za tajno snimanje telefonskih i mobitelskih razgovora
6/ Mijo Kovčo, bivši kamatar iz zagrebačkog Fortuna-kluba, za javnost ugostitelj, šurjak Vjeke Sliška, čije “reketaške” žrtve posljednjih deset godina uzalud podnose kaznene prijave
7/ Zdravko Šiškić, osuđeni ubojica, pripadnik ganga Vjeke Sliška sa statusom zaštićenog svjedoka optužbe u sudskom procesu protiv tzv. zločinačke organizacije u Remetincu
8/ Vinko Žuljević Klica, bivši zapovjednik specijalne postrojbe HVO-a Garavi – također bez kaznene prijave – koji je, prema Marinovljevim tvrdnjama, organizirao više ubojstva u Hrvatskoj i BiH; prošloga tjedna likvidirao je samog Marinova
9/ Vjeko Čuljak, bivši vukovarski branitelj, Vinkovčanin, vlasnik zaštitarske tvrtke koja osigurava niz zagrebačkih kladionica; čini ogranak Sliškove organizacije
10/ Juraj Dodić, zvani Đoko, pripadnik Sliškova ganga i svjedok optužbe u procesu protiv tzv. zločinačke organizacije
11/ Radovan Buvač Beba, pripadnik Sliškova ganga i svjedok optužbe u suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji
12/ Ivan Andabak, general HVO-a, nominalni zapovjednik Kažnjeničke bojne, optužen u Sarajevu za politički atentat, a u Hrvatskoj za šverc 600 kilograma kokaina; pušten na slobodu zahvaljujući manevru Državnog odvjetništva
13/ Damir Džeba, narkodiler i policijski doušnik koji je, podmetanjem droge, sudjelovao u jednom od “napakiranih” procesa protiv Veselina Marinova.
14/ Željko Pul, načelnik Odjela za organizirani kriminal u PUZ-u u doba HDZ-ove vlasti
15/ Mladen Topčić, vojni policajac i tajni vlasnik bordela “Intim-bar” u kojem je Marinov , kao tajni agent HIS-a, “glumio” šefa osiguranja
16/ Željko Dolački, pripadnik specijalnog istražiteljskog tima Radovana Ortynskog, miljenik Dunje Pavliček-Patak
17/ čelnici MUP-a u doba HDZ-ove vlasti
18/ savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Tuđmana
19/ Miroslav Šeparović, ravnatelj HIS-a 1998. u doba kad je Marinov sudjelovao u akciji “barakuda”
20/ Davor Zečević, optužen je za Šobotovo ubojstvo jer je na mjestu zločina, navodno, pronađena njegova rukavica
21/ u ekstradicijskom pritvoru

POSLUŠAJTE U MP3 FORMATU

marinov 0-30min .mp3 Razgovor pokojnog Marinova i Dunje Pavliček Patak

marinov 30-60min .mp3
Razgovor pokojnog Marinova i Dunje Pavliček Patak

marinov 60-90min .mp3
Razgovor pokojnog Marinova i Dunje Pavliček Patak

marinov 90-116min .mp3
Razgovor pokojnog Marinova i Dunje Pavliček Patak

NOVO*NOVONOVO***NOVO

Na Nacionalovim web stranicama imate mogućnost poslušati i još tri tajno snimljena razgovora ubijenog tajnog agenta Veselina Marinova.

Riječ je o razgovorima koje je vodio s tadašnjim ministrom pravosuđa Stjepanom Ivaniševićem, bivšim državnim odvjetnikom Radovanom Ortynskim te o još jednom razgovoru s Dunjom Pavliček-Patak.

Nacional će nastaviti seriju uzbudljivih razgovora koji dokazuju umiješanost hrvatskog pravosuđa i institucija u mutne mafijaške poslove.

Prvi dio razgovora Veselina Marinova i Stjepana Ivaniševića

(0-30 min)

Drugi dio razgovora Veselina Marinova i Stjepana Ivaniševića

(30-60 min)

Razgovor Veselina Marinova i Radovana Ortynskog
(0-37 min)

Prvi dio razgovora Veselina Marinova i Dunje Pavliček-Patak
(0-30 min)

Drugi dio razgovora Veselina Marinova i Dunje Pavliček-Patak
(30-60 min)

Treći dio razgovora Veselina Marinova i Dunje Pavliček-Patak
(60-87 min)

Tu su i članci iz Nacionala vezani uz istu temu

Autor: Jasna Babić, Rubrika: Politika, Slučaj Marinov
Transkripti koji dokazuju da se Račan preplašio mafije
BROJ 344

Autor: Jasna Babić, Rubrika: Politika, Slučaj Marinov
Državno odvjetništvo štitilo je mafiju
BROJ 343

Autor: Jasna Babić, Rubrika: Politika, Slučaj Marinov
Mafija zadala novi udarac državi
BROJ 342