820 MILIJUNA KUNA Najveća ulaganja predviđena su u splitskoj regiji: za Split - Ploče 600 mil. kn, 140 mil. za Plano - Split i Stobreč - Dugi Rat - Omiš te još 80 mil. kn za Solin - KlisUnutar vladajuće koalicije prošlog tjedna započeli su razgovori vezani za mogućnost davanja nekih od postojećih hrvatskih autocesta u koncesiju. Kako doznaje Nacional, upravo je to bila jedna od glavnih tema sastanka šefova stranaka vladajuće koalicije, a glavni zagovornik takve ideje bio je čelni čovjek Hrvatske seljačke stranke Josip Friščić. Na sastanku je navodno predstavljen i okvirni proračun takvog financijskog aranžmana, prema kojem bi država u koncesiju izdala dvije najprometnije domaće autoceste A1 (Zagreb - Bosiljevo - Split - Ploče) i A3 (Bregana - Zagreb - Lipovac). Na taj način koncesionar bi preuzeo i otplatu kredita za gradnju autocesta čije su rate dosegnule razinu od 2,5 milijardi kuna godišnje i pokazuju se kao sve veće opterećenje za državni proračun, a državi bi ostala i znatna količina novca koju bi mogla iskoristiti za druge investicije. Neslužbeno se spominje iznos od milijardu kuna. Zagovornici ovakvog modela unutar vladajuće koalicije smatraju kako je to trenutačno jedini način da se javne financije oslobode pritiska golemih kreidta kojima je financirana velika kampanja cestogradnje tijekom proteklih desetak godina, te da se na taj način stvori mogućnost za zaduživanje za financiranje novih investicija.

TAKOĐER, SMATRA se i kako bi privatni koncesionar bio znatno uspješniji i racionalniji u upravljanju autocestama nego što je to država. Hrvatske autoceste, kao središnje javno poduzeće za upravljanje aucosetama u Hrvatskoj, tijekom posljednjih godina bilo je povezivano s nizom korupcijskih afera, a te afere izazvale su značajnu političku štetu vladajućoj koaliciji. Upravo zbog toga, u HSS-u navodno smatraju kako bi pozitivan efekt davanja autocesta na upravljanje koncesionarima bilo i to što bi se smanjio prostor za nelegalnosti unutar javnih poduzeća, pa bi na kraju cijeli aranžman imao i antikorupcijsko djelovanje. S druge strane, takvom aranžmanu zasad su neskloni u najvećoj stranci vladajuće koalicije – HDZu. Čelnici HDZ-a navodno smatraju kako bi davanje autocesta u koncesiju u izbornoj godini moglo biti iznimno politički štetno, te da bi reakcije javnosti mogle biti slične onima zbog kojih je Vlada nedavno povukla prijedlog novog Zakona o vodama, koji je u javnosti protumačen kao uvod u privatizaciju Hrvatskih voda. Protiv tog zakona protestirala je i Katolička crkva, pa je moguće da bi i davanje autocesta u koncesiju moglo biti protumačeno kao prodaja ključnih nacionalnih dobara. Takav scenarij u HDZ-u žele izbjeći po svaku cijenu, pa je izvjesnije da će čak ako se i odluče na taj potez, ići u realizaciju nakon izbora ukoliko ostanu na vlasti. Naime, bez obzira na iznimno loše stanje javnih financija, Vlada je uspjela prikupiti dovoljno novca za značajna ulaganja u cestogradnju tijekom ove godine, ukupno nešto više od 3,2 milijarde kuna, od čega 2 milijarde otpadaju na autoceste. Tako bi prema planu usvojenom na Vladinoj prošlotjednoj sjednici trebala biti na gradnji autocesta Zagrebsnije najveća pojedinačna ulaganja Zagreb-Sisak i dionice A1 od Splita do Ploča, od kojih svako iznosi 600 milijuna kuna. Značajno ulaganje od 320 milijuna kuna predviđeno je i u Slavoniji na gradnji dijela cestovnog koridora VC, od Osijeka do bosansko-hercegovačke granice, a ta cesta trebala bi se financirati kreditima Europske banke za obnovu i razvoj, te Europske investicijske banke.

U DALMACIJI će se 140 milijuna kuna potrošiti na gradnju cesta Plano - Split i Stobreč - Dugi600 MILIJUNA KUNA Vlada je na sjednici prošlog tjedna predvidjela izgradnju autoceste Zagreb-Sisak Rat - Omiš, inače dio planirane brze ceste Trogir - Omiš, te još 80 milijuna kuna na dionicu Solin – Klis, a zanimljivo je da je u plan ulaganja uvršteno i ulaganje od tristotinjak milijuna kuna za gradnju dijelova Podravskog ipsilona kod Koprivnice i Bjelovara, navodno na inzistiranje HSS-a kojem je taj dio Hrvatske ključna politička baza. Također, zanimljivo je da bi uskoro trrebao biti raspisan natječaj za gradnju preostalih 3,8 kilometara autoceste Zagreb - Macelj. Inače, radi se o najkompleksnijoj dionici autoceste u Hrvatskoj, s nizom skupih objekata, tunela i vijadukata, procijenjenom na 50 milijuna eura. Upravo zbog tako visoke cijene ta dionica bila je izdvojena iz glavnog projekta gradnje te autoceste, no kako su se u međuvremenu aktualizirali pregovori sa susjednim državama o dovršetku autocesta na tom cestovnom koridoru, u Vladi su odlučili krenuti u projekt.

OVI BROJNI PROJEKTI argument su čelnicima HDZ-a da nema potrebe za žurbom u eventualnom procesu davanja autocesta u koncesiju, no među pojedinim članovima HDZ-a, s kojima je razgovarao Nacional, postoji mišljenje kako je takav potez dugoročno neizbježan s obzirom na stanje u kojem se nalaze Hrvatske autoceste. Tako je nedavno u medijima objavljeno kako bi tijekom idućih šest godina zbog nagomilanih kredita investicijska aktivnost u HACu trebala biti smanjena na minimum. Izdaci za materijalne troškove i plaće u tvrtki su toliki da će za njhovo podmirivanje tijekom sljedećih godina trošiti svih 1,2 milijarde kuna koje godišnje prikupi od cestarine. Kako preostali prihodi, oko 1,3 milijarde kuna od specijalnog poreza na naftne derivate, neće biti dovoljno za podmirivanje kredita, tvrtka će se svake godine morati zaduživati za daljnjih 600 do 900 milijuna kuna. S obzirom na to da ukupno zaduženje tvrtke iznosi gotovo 20 milijardi kuna, jasno je kako HAC-u dugoročno prijeti dužnička spirala i krah, naročito ako kriza potraje, pa tvrtka ne dobije mogućnost jeftinijeg zaduživanja. Utoliko je jasno kako će Vlada, bilo aktualna ili buduća, morati pronaći način kako da restrukturira tvrtku. Postoji više modela kako se to može napraviti, od davanja autocesta u koncesiju, preko promjene modela naplate, do opcije po kojoj bi država preuzela otplatu dijela HAC-ovih kredita. Problem je u tome što svaki od tih modela ima značajne nedostatke. Primjerice, uz postojeću visoku razinu državnog duga, moguće je da bi preuzimanje HAC-ovih kredita rezultiralo padom kreditnog rejtinga Hrvatske. S druge strane, koncesija je u načelu za državu najbezbolniji način rješavanja krize u HAC-u, no na taj način se dugoročno smanjuju i prihodi HAC-a, a samim time i investicijska sposobnost tog poduzeća. Naime, potencijalni koncesionari najvjerojatnije bi bili zainteresirani samo za profitabilne pravce, a takvih u Hrvatskoj nema mnogo. Dapače, na autocesti A3 HAC ostvaruje oko 65 posto ukupnih prihoda, pa je jasno da bi davanje te autoceste u koncesiju predstavljalo jak udarac prihodima tog poduzeća. Upravo zato, postoji mogćnost da se na kraju u Vladi odluče za mješovito rješenje. Primjerice, država bi mogla preuzeti otplatu manjeg dijela HAC-ovih kredita, ali istovremeno i izdati koncesiju za neke specifične usluge vezane za autoceste, kao što su održavanje ili naplata.

300 MILIJUNA KN HSS je inzistirao da se u plan izgradnje uvrsti i podravski ipsilon kod Koprivnice i Bjelovara jer HSS ondje očekuje i najviše glasova na izborimaTAKAV MODEL već u nekim dijelovima Hrvatske funkcionira kod održavanja cesta, jer su pojedina županijska poduzeća za održavanje cesta privatizirana. Slično se može organizirati i s naplatom. U tom sustavu trenutno je u HACu zaposleno više od 600 ljudi i njihove plaće sve su veće opterećenje za financiranje kompanije. Davanjem te usluge u koncesiju, HAC bi plaćao određeni iznos privatnoj tvrtki, koja bi potom brinula o naplati, te bi na taj način bile postignute određene uštede. Ipak, bude li uopće unutar vladajuće koalicije i postignuta politička odluka o tome, vjerojatno bi za analize, proračune i pripremu potrebne dokumentacije trebali mjeseci. Kako su izvori u Ministarstvu mora, prometa i veza za Nacional potvrdili da takve analize još uopće nisu u planu, realnijom se čini opcija da cijela priča bude odgođena nakon izbora, na odluku novoj vladi.