Ivan Jakovčić je s dogovorom sa SDP-om osigurao svojoj stranci izlazak iz regionalnih okviraNapokon su dvije ozbiljne političke stranke uspjele postići dogovor o zajedničkom izbornom nastupu. Pošlo je to za rukom Socijaldemokratskoj partiji i Istarskom demokratskom saboru koji su nedavno, doznao je Nacional, na obostrano zadovoljstvo privele kraju pregovore o stvaranju predizborne koalicije. Uskoro se očekuje, najvjerojatnije kad predsjednik SDP-a Ivica Račan posjeti Istru, potpisivanje sporazuma o zajedničkom izbornom nastupu na nacionalnoj razini. Riješena su, tvrdi se, i najosjetljivija pitanja nositelja lista i raspodjele mjesta na izbornim listama, što je dosad najčešće dovodilo do kraha koalicijskih pregovora.

Račan je uvjeren da će ta koalicija dobiti više glasova od HDZ-a te da će mu osigurati dominantan položaj u odnosu na HNS i HSS Dvije stranke već su se dogovorile i o raspodjeli mjesta na izbornim listama pa će u riječko-primorskoj županiji broj jedan biti Damir Kajin a ne Slavko Linić Najzanimljiviji dogovor postignut je u Primorsko-goranskoj županiji: zajedničku listu SDP-a i IDS-a u Rijeci neće predvoditi dugogodišnji gradonačelnik Rijeke i potpredsjednik Vlade Slavko Linić nego predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić ili saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin. Odluku o tome donijet će vodstvo IDS-a kad procijeni hoće li veći broj glasača Rijeke privući dugogodišnji predsjednik IDS-a Jakovčić ili po svim istraživanjima javnog mijenja najpopularniji istarski političar Kajin.

Postignuti sporazum iznimno je važan za obje stranke, ali i za cijelu političku scenu: IDS je napokon dobio priliku da ozbiljno iskorači izvan Istre i da se u koaliciji s SDP-om vrati na nacionalnu scenu. Za SDP je pak taj dogovor značajan jer nakon 13 godina Slavko Linić, nekoć jedan od najpopularnijih političara SDP-a, neće biti na prvome mjestu izborne liste u Rijeci. No zauzvrat IDS će pomoći SDP-u da poboljša svoj položaj među biračima ljevice i Istre. SDP-u sporazum s IDS-om jamči glasove dijela ljevice koja inače, razočarana dosadašnjom Račanovom politikom, ne bi glasovala za SDP.

Jakovčić se odlučio za sporazum s Račanom iz još jednog razloga: IDS nipošto ne želi povratak HDZ-a na vlast. Stoga je, premda je svjestan svih SDP-ovih slabosti, pristao na koaliciju. Račan pak želi sačuvati premijersku funkciju i uvjeren je da će mu u tome Jakovčić pomoći.

Najveću pozornost javnosti privući će Račanova odluka da Linić, njegov najbliži suradnik u Vladi, ne predvodi izbornu listu SDP-a u Rijeci gdje je godinama, kao član opozicije, pobjeđivao HDZ-ove favorite i ostale konkurente. Za Linića je to vrlo neugodan politički poraz. No to je udarac i za cijeli SDP. Ako se SDP ne usudi poslati na izbornu provjeru jednog od svojih vodećih političara i glavnih kreatora gospodarske politike, to je najbolji dokaz što o gospodarskoj politici Vlade misle građani, pa i simpatizeri i glasači SDP-a. Za to je najodgovorniji sam Linić. Nije sporno da se zbog posla koji je obavljao morao mnogima zamjeriti, radnicima, poslodavcima, bankarima, investitorima. No da se uspio kontrolirati, da nije grubo vrijeđao ljude, zacijelo bi danas ipak mogao javno provjeriti svoj rejting. Jer Linića na kraju mandata, kao ni cijelu Račanovu vladu, neće jednostrano ocjenjivati. Linić je donio niz hrabrih i dobrih odluka, nesmiljeno se obračunavao s nesposobnima i neradnicima, podmetnuo je leđa pod ispravne odluke o stečajevima i likvidacijama neperspektivnih tvrtki. Nitko Liniću ne osporava ni veliku marljivost, upornost i entuzijazam, uvjerenost da je ono što radi dugoročno korisno za hrvatsko gospodarstvo. Čak i njegovi najžešći kritičari slažu se da je Linić jedan od najučinkovitijih članova Vlade, nitko mu ne osporava stručnost i dobro poznavanje gospodarstva. No kao kreator gospodarske strategije nije se iskazao: zajedno s ministrom financija Matom Crkvencem preuzeo je hadezeovske gospodarske recepte koje je samo donekle prilagodio novim okolnostima. Linić će, međutim, biti zapamćen po nizu teških političkih gafova: donio je nekoliko dvojbenih privatizacijskih odluka, poput one o prodaji Večernjeg lista ispod cijene, protežirao je neke pojedince i tvrtke na neprihvatljiv način, poput Tvornice duhana Rovinj, okružio se ljudima dvojbenih sposobnosti i morala koji su pustili pipke na sve strane te utjecali na donošenje sumnjivih odluka. Zbog toga su čak i članovi vodstva SDP-a koji su bili spremni staviti ruku u vatru da je Linić pošten morali ustuknuti: za neke pripadnike njegova lobija to nipošto nisu mogli jamčiti. Linić se ponašao kao i dio bivših socijalista i komunista iz nekadašnjih socijalističkih država: u želji da se što prije predstavi kao nepokolebljivi zastupnik slobodnog tržišta, u drugi je plan gurnuo radnike i njihova prava, nekritički braneći interese kapitala i poslodavaca. A dok je on nesmiljeno slamao slabije, morao je ustuknuti pred moćnijima, bankarskim i poduzetničkim lobijima.

Nakon gotovo četiri godine otkako je SDP došao na vlast, Linić je prvi visoki dužnosnik te stranke koji mora ispaštati zbog poslova koje je u ime Račana i stranke obavljao u Vladi. Premijer Račan često je znao reći da je svjestan Linićeva lošeg imidža, ali ga je objašnjavao time što je za njega i Vladu morao obavljati i prljave poslove. Zbog toga nikada nije prihvaćao Linićeve ostavke. No na kraju mandata Račan je očito procijenio da se Linić potrošio te da će biti preteško breme za njega i cijelu stranku. Stoga je prihvatio njegov prijedlog da bude izostavljen s izbornih lista. Od toga će najviše koristi imati Račan: time jasno poručuje javnosti tko je ponajviše kriv za Vladine promašaje, a sebe amnestira. Mnogi će i u SDP-u odahnuti: uvjereni su da bi ostanak Linića i Crkvenca na vrhu izbornih lista ugrozio izborne šanse SDP-a. Vodeći političari vladajuće koalicije ne kriju da u slučaju da ostanu na vlasti, Linić i Crkvenac više ne bi mogli ostati na svojim dužnostima. Štoviše, za HSS to je i jedan od glavnih preduvjeta buduće suradnje s SDP-om. Tako se Račan, otpisujući Linića, riješio kamena spoticanja u novom koalicijskom prestrojavanju.

Sporazum SDP-a i IDS-a postavit će nove standarde u predizbornoj kampanji. Mnoge stranke bit će prisiljene još jednom razmotriti je li bolje da i one pokušaju sklopiti koalicijski sporazum s nekom od srodnih stranaka ili je pametnije da same idu na izbore. To više što se u političkim kuloarima već dugo nagađa da će i Libra Joze Radoša potpisati koalicijski sporazum s SDP-om. I doista, interesi SDP-a i Libre nalažu da je to sljedeći, logičan Račanov potez. Za Libru je zajednički izlazak na izbore s SDP-om zapravo jedino rješenje: bez suradnje sa socijaldemokratima vodeći političari Libre, Radoš, Goran Granić, Ante Vlahušić, Ronald Žuvanić, Mladen Godek, ne mogu ući u Sabor. Za SDP je pak koalicija s Librom svojevrstan nadomjestak za nekadašnju suradnju s HSLS-om. To će sigurno donijeti SDP-u nekoliko postotaka glasova liberalnog centra. Ako Račan dogovorima s IDS-om i Librom uspije osigurati lijevi i desni bok SDP-a, socijaldemokrati će u izbornu kampanju ući znatno ojačani. Koalicija SDP-a, IDS-a i Libre ugrozit će položaj HDZ-a kao stranke s najvećom podrškom birača. A ujedno će umanjiti šanse HSS-a i HNS-a da nakon sljedećih izbora bitno ojačaju svoj utjecaj unutar vladajuće koalicije. SDP će pak, zahvaljujući pomoći IDS-a i Libre, vjerojatno sačuvati svoj neupitan položaj u odnosu na HSS i HNS. IDS bi se mogao na velika vrata vratiti u Vladu, a Libra sačuvati dio ministarskih funkcija.

Koalicija SDP-a, IDS-a i Libre dovest će u vrlo neugodnu situaciju LS. Stranka Ive Banca, bez suradnje s jakim koalicijskim partnerom, ne može prijeći izborni prag, osim u Osijeku gdje će Zlatko Kramarić najvjerojatnije izboriti mjesto u Saboru. Stoga je za LS sklapanje predizbornog koalicijskog sporazuma, kao i za Libru, jedini način da politički preživi. No Bančevim prijedlogom da LS i Libra sklope koalicijski sporazum te da on bude nositelj zajedničkih lista u svih deset izbornih jedinica šanse LS-a da pronađe koalicijske partnere svedene su praktički na nulu. U Libri su s indignacijom odbacili takav prijedlog, a to je sada i krunski argument HNS-a zašto ne želi pregovarati s LS-om o predizbornoj suradnji. Pogotovo stoga što su u HNS-u uvjereni da se sami mogu izboriti za treće ili četvrto mjesto u državi. Nema nikakvih šansi da Banac privoli Vesnu Pusić na suradnju. I Bancu preostaje samo koalicija s SDP-om, ali ona je malo vjerojatna jer SDP, nakon sporazuma s IDS-om i Librom, jednostavno ima dovoljno koalicijskih partnera.

Koalicija SDP-a, IDS-a i Libre oslabit će i položaj HNS-a. Ne baš zanemariv broj glasača SDP-a koji su, razočarani Račanovom politikom, odlučili svoj glas dati Vesni Pusić, nakon koalicijskog sporazuma SDP-a i IDS-a svakako će još jednom razmisliti vrijedi li okrenuti leđa SDP-u, to više što je dio birača uvjeren da bi to moglo otvoriti put pobjedi HDZ-a ili pak jačanju položaja HSS-a.