NIZANJE USPJEHA Unatrag deset mjeseci ispregovarao je rješavanje triju seljačkih prosvjeda, dogovorio nagodbu u slučajevima Liburnija Rivijera i Sunčani Hvar, a prošlog je tjedna uspio spriječiti prosvjede istarskih ribaraTijekom posljednjih desetak mjeseci hrvatska vlada vodi jednostavan krizni menadžement. Bilo da je riječ o prosvjedima nezadovoljnih poljoprivrednika, milijune kuna vijednom sudskom sporu s nekim gospodarstvenikom ili hitnoj izjavi za medije u politički neugodnom trenutku, naredba hrvatske premijerke Jadranke Kosor uvijek je ista: “Neka to Čobi riješi.” Petar Čobanković, 54-godišnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade, tijekom posljednjih mjeseci postao je glavni Vladin pregovarač i svojevrsni čovjek za posebne zadatke, osoba kojoj se povjerava rješavanje najdelikatnijih zadaća i problema - uglavnom onih koje prethodno drugi članovi Vlade ili državne institucije nisu uspjeli riješiti. Takva pozicija u Vladi nije ništa novo, gotovo svaki hrvatski premijer od proglašenja neovisnosti imao je takvog suradnika, no teško se sjetiti nekoga s toliko širokim dijapazonom zaduženja kao što ih danas ima Čobanković.

U VLADI IVICE RAČANA taj se posao dijelio na dvije osobe, Slavka Linića i Gorana Granića, dok je kod Sanadera ta uloga pripala Damiru Polančecu, često s katastrofalnim posljedicama. Kad mu je Sanader naredio da riješi problem s neisplaćenim potraživanjima srpskih radnika u Borovu, Polančec je to učinio tako da je koju godinu kasnije osuđen na godinu i tri mjeseca zatvora. Čobankoviću kazneni progon, barem koliko je zasad poznato, ne prijeti, a tijekom proteklih desetak mjeseci uspio je ispregovarati prekid barem triju seljačkih prosvjeda, nakon višegodišnjeg spora dogovorio je nagodbe u slučajevima Liburnija Rivijera i Sunčani Hvar, gdje se državi prijetilo da na kraju plati odštetu od više stotina milijuna kuna, a prošlog tjedna uspio je i odgovoriti istarske ribare od najavljene blokade jadranskih luka zbog nezadovoljstva oko neprimjenjivanja ZERP-a. Nadoda li se tome i činjenica da je Čobanković početkom ovog tjedna kao predstavnik Vlade sudjelovao na Skupštini dioničara Ine te da će vjerojatno u bliskoj budućnosti voditi glavnu riječ u pregovorima Vlade i mađarskog MOL-a, može se zaključiti da je taj 54-godišnji inženjer agronomije i vinar danas jedan od najmoćnijih političara u državi.

ZA TAJ STATUS Čobanković se u većoj mjeri izborio upravo zahvaljujući svojim iznimnim pregovaračkim sposobnostima. Otkad je 2004. godine imenovan na poziciju ministra poljoprivrede, Čobanković je kroz pregovore riješio više desetaka napetih situacija, bilo da se radilo o uobičajenim prosvjedima seljaka ili problemima u poljoprivrednim poduzećima kao što je bila kriza u PPK Valpovu 2006. godine, no među onima koji ga poznaju, kao najveći tadašnji Čobankovićev pregovarački uspjeh spominju se pregovori s Europskom unijom oko izvoznih kvota za šećer, zato što je o uspjehu tih pregovora izravno ovisila budućnost jedne od hrvatskih šećerana, a sukladno tome i više stotina radnih mjesta. Pregovori su kroz više faza trajali mjesecima, a zadnja runda održana je u Zagrebu 2006. Kako se prisjeća jedan od članova hrvatskog pregovaračkog tima, Čobanković je bio nepopustljiv: “Znao je kolike nam kvote trebaju da bi opstale sve tri šećerane i nije htio od toga odstupiti satima. Na čelu delegacije EU bio je jedan Španjolac koji je satima pokušavao ministra uvjeriti da su njegovi zahtjevi nerealni i da bi kvote koje traži bile neproporcionalne veličini Hrvatske, no na svaki njegov argument Čobanković je imao spreman odgovor. Razgovori su trajali osam sati bez prestanka, a onda su dogovorili desetominutnu stanku. Izašli smo van zapaliti, no ubrzo se pored nas pojavio Španjolac i zamolio za cigaretu. Dao sam mu je, a on mi se počeo ispričavati rekavši: “Oprostite, jako mi je neugodno tražiti vas cigaretu, no postoji dobar razlog zašto ih nemam. Prestao sam pušiti prije 8 godina.” Popušili smo, vratili se u dvoranu i za pola sata pristali su na naše zahtjeve. Španjolac je izgledao potpuno iscrpljeno, dok je Čobanković bio svjež kao i osam sati ranije kad smo sjeli za stol.” Iako njegovi poznanici vole isticati da je Čobanković bio vješt pregovarač davno prije nego što je ušao u politiku, pa tako navode da je kao šef kriznog stožera u Iloku vodio pregovore s JNA za vrijeme Domovinskog rata, za vjerovati je da je on te vještine u značajnoj mjeri stekao kroz uobičajene pregovore o prekidu seljačkih blokada cesta, kakvih se u Hrvatskoj svake godine dogodi barem desetak.

U TIM PREGOVORIMA, po mišljenju većine neovisnih pratitelja događaja u hrvatskoj poljoprivredi, Čobanković se pokazao znatno uspješnijim od svojih prethodnika, no različita su mišljenja koji je razlog tome. Ministrovi suradnici tvrde da je Čobanković uspješan jer iznimno dobro poznaje materiju i financijske parametre o kojima pregovara, dok seljaci obično tvrde da se on služi uobičajenom metodom “podijeli pa vladaj”. Istina je vjerojatno i jedno i drugo. Činjenica je da je Čobanković u pregovorima s više seljačkih udruga često znao favorizirati samo jedne i na taj način ovim drugima stvarati nezadovoljstvo među članstvom, no isto tako valja zabilježiti da su te iste seljačke udruge 2009. godine izričito tražile da se njega uključi u pregovore oko cijene pšenice, iako je tada bio ministar za regionalni razvoj i vodno gospodarstvo. Vrlo brzo nakon toga vratio se na poziciju ministra poljoprivrede, a jedna od osoba koje su najbolje osjetile obje strane Čobankovićeve strategije pregovaranja bio je Tomislav Pokrovac, seljački vođa iz Vukovarsko-srijemske županije. On je svoj status izgradio uvelike zahvaljujući Čobankoviću koji ga je tijekom prosvjeda favorizirao i na taj način slabio utjecaj nekih drugih vođa seljačkih udruga. Ipak, kad je Pokrovac previše porastao i počeo samostalno, a neki kažu i uz podršku HDSSB-a, organizirati prosvjede, Čobanković ga je uništio. Prvo se tjedan dana odbijao uopće sastati s njim, da bi na kraju došao u selo Retkovce gdje su prosvjednici bili smješteni, i to samo da bi odbio sve njihove zahtjeve. Pokrovac i njegovi suradnici prijetili svim mogućim akcijama, od blokade autocesta do toga da će traktorima doći na Markov trg, samo da bi Čobanković bez promjene izraza na licu njhove zahtjeve odbijao i da bi im na kraju doslovce rekao što da kažu svojim sljedbenicima kako ne bi ispalo da nisu dobili ništa. Ipak, epilog za Pokrovca je bio katastrofalan. Potpuno je izgubio kredibilitet, pa je tako početkom svibnja najavljivao masovni dolazak seljaka na prosvjed u Zagrebu, samo da bi se tamo na kraju pojavilo stotinjak ljudi.

KAKO KAŽE PREDSJEDNIK Hrvatske poljoprivredne komore i bivši predsjednik Hrvatskog U ČOBANKOVIĆEVE PREGOVARAČKE VJEŠTINE spada i kvaliteta da zna biti oštar kad je to potrebno; svjedoci pregovora sa seljacima tvrde da se tijekom pregovora služio uobičajenom metodom 'podijeli pa vladaj'seljačkog saveza Darko Grivičić, glavni Čobankovićev adut u pregovorima je velika energija: “On je stvarno u stanju sjediti za stolom i satima razgovarati. Ako novca nema, možete biti sigurni da vam ga neće dati, no istovremeno će tražiti neka druga rješenja koja se bez novca svode na prelijevanje iz šupljeg u prazno. Ja sam s njim u prošlosti korektno surađivao, no smatram da se u posljednje vrijeme promijenio, dok njegovu posljednju izjavu smatram skandaloznom. Mislim da ja kao čelni čovjek Hrvatske poljoprivredne komore imam pravo tražiti da nam se na uvid daju dokumenti o tome što je u poljoprivredi ispregovarano.”, kaže Grivičić koji se referira na nedavnu svađu s ministrom koji je nakon toga za medije izjavio da se Grivičić pravi blesav.

OPĆENITO, U Čobankovićeve pregovaračke vještine svakako spada i kvaliteta da zna biti oštar kad je to potrebno, pa se tako oštro preko medija sukobio s predsjednikom francuske kompanije ORCO Jeanom Francoisom Ottom, nakon što je ovaj izjavio da zbog spora u Sunačnom Hvaru planira tužiti državu. Ipak, tek nekoliko tjedna kasnije dogovor je postignut, a mogućnost tužbe ukinuta, pa se čini da je sve to bio samo dio pregovaračkog procesa. Sunčani Hvar jedan je od dva velika spora države s privatnim poduzetnicima koji je Čobanković riješio tijekom posljednjih pola godine. Iako će neki ustvrditi da je ishod mogao biti bolji, činjenica da je Vlada spor riješila bez plaćanja odštete dosta je vrijedna, naročito s obzirom na to da je država u prošlosti, zbog neadekvatnih pregovarača, neke takve sporove gubila. Takav je, primjerice, bio spor s Hypo bankom oko preuzimanja Slavonske banke. Milijunski gubici prijetili su Vladi i u sporu s SN i Dom Holdnigom Darka Ostoje oko vlasništva nad opatijskim hotelima, no onda je pregovore preuzeo Čobanković. Kako kaže Ostoja, u njemu su nakon višegodišnjih sukoba napokon dobili čovjeka s kojim se može ozbiljno razgovarati: “Činjenica je da su okolnosti bile povoljne, odnosno da je postalo jasno da ćemo mi u sporu pobijediti, samo što će to trajati godinama. Mi smo, dakle, to željeli ubrzati, a država izbjeći odštetu koja bi s vremenom bila sve veća i veća. Čobanković je bio prvi pregovarač s Vladine strane u našem slučaju koji je bio istinski zainteresiran da se nešto riješi. U pregovorima je bio tvrd, ali i konstruktivan, ponašao se kao da je osoba iz biznisa, a ne iz politike. Također, sve što smo dogovarali provjeravao je s pravnicima, a o ključnim stvarima tražio potvrdu DORHa kako bi sve bilo čisto. Jasno, konačnu odluku oko nagodbe donijela je premijerka, no stekao sam dojam da je Čobanković ipak imao znatnu količinu samostalnosti u pregovorima, za razliku od nekih njegovih prethodnika. U konačnici, ono što smo dogovorili na kraju je bilo i ispunjeno i za nas je to iznimno pozitivna stvar.”

IPAK, ZA KONAČNU OCJENU Čobankovićeve pregovaračke sposobnosti bit će potrebno analizirati učinjeno u pregovorima s Europskom unijom. Sam ministar tvrdi da je učinjeno puno - tvrdi se da će poljoprivrednicima u prve četiri godine članstva iz europskog proračuna stizati 54 posto novca, koliko nije odobreno ni jednoj od posljednjih 12 članica. Ipak, poljoprivrednici na čelu s Grivičićem ministru ne vjeruju i traže da se sadržaj pristupnog ugovora objavi - što Čobanković odbija. Skriva li ministar tu nešto ili se možda radi o još jednom od trikova iz njegova arsenala pregovaračkih taktika, ne zna se, no evidentno je da bi, ako se informacije koje iznosi u javnosti pokažu točnima, njegov utjecaj i javni rejting mogli još više narasti. Krajem godine na rasporedu su parlamentarni izbori, a ode li njegov HDZ u opoziciju, stranka bi mogla tražiti novog šefa. Dogodi li se to, taj mirni iločki vinar svakako bi mogao biti jedan od kandidata iz sjena za preuzimanje te važne pozicije.