ArhivaDan odluke u grčkom parlamentu o mjerama štednje često se ističe kao nekakav dan odluke za Grčku i za zonu eura - ako ne čak i za čitavo svjetsko gospodarstvo. Mogućnost da već sredinom srpnja Grčka bankrotira izazvala je brojne strahove i scenarije užasa. Oni s najbujnijom maštom već su najavljivali novu financijsku krizu, sličnu onoj koju je u rujnu 2008. izazvala propast američke banke Lehman Brothers. Sada je grčki parlament tijesnom većinom ipak prihvatio opsežan program štednje. Čitav paket predviđa uštede i povećanja poreza u visini od 28 milijardi eura, a uz to dolazi i pretenciozan program privatizacije koji bi trebao donijeti još 50 milijardi. Je li time Grčka spašena i uklonjena opasnost neslavnog kraja zone eura? Nipošto!

"Atena je opet 'muljala"

Grčka si je osigurala mali predah i osigurala novi obrok već dogovorene financijske pomoći Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda. Provedba grčkog programa štednje će biti oštro nadzirana od takozvane Trojke, predstavnika Europske komisije, Europske središnje banke i MMF-a. Jer već kod prve pomoći Grčkoj je Trojka utvrdila "značajna odstupanja" od planiranih mjera štednje. Drugim riječima: Atena je opet "muljala".

Budućnost EU-a? Europa u zamci toksičnih dugova

Spiros MoskovouDržavni organi u Grčkoj nisu spremni i provesti mjere koje su donesene, a povrh toga su suočeni sa sve većim nezadovoljstvom građana. Čak i vlada je službeno priznala kako su mjere štednje "često nepravedne, ali neophodne". To je svakako iskreno priznanje, ali koje nipošto ne potiče odobravanje starih i novih mjera štednje. Grčka hitno treba pouzdan sustav za utjerivanje poreza i neovisnu komisiju koja bi provodila privatizaciju. I Grčka treba minimum političke sloge, ako ne i novo utemeljenje republike - o kojem se često govorilo, ali nikad nije ostvarilo.

"Ne samo Atena i Lisabon, nego i Berlin i Pariz"

Zahtjevi koji se postavljaju Europskoj uniji i zoni eura nisu mnogo manji. Čini se da se ovih dana ipak širi očište po kojem puke mjere štednje nisu nikakvo trajno rješenje, ni za Grčku niti za čitavo južno krilo zone eura. Uvijek iznova se spominje "mali Marshallov plan" za Atenu, plan koji bi u idealnom slučaju potakao sva gospodarstva juga Europe i trajno osigurao veću produktivnost. Samo tako se može ukloniti urođena greška koja je nastala već stvaranjem eura gdje su se na jednu hrpu stavila različita gospodarska uređenja i politike pod kapom iste, zajedničke valute. Tu posebna zadaća pada i na Njemačku: ona je najviše profitirala od zajedničkog prostora eura pa tako i tu mora konačno preuzeti vodeću ulogu. Jer za rješavanje problema takvih razmjera ne mogu se očekivati tek mjere koje će provoditi Atena, Lisabon ili Dublin.