Voditelji misije Rex Walhelm i Sandy Magnus, pilot Doug Hurley i zapovjednik Chris Ferguson posljednji su astronauti koji su se Atlantisom otisnuli u svemir. (Foto: NASA/Kim Shiflett)Space shuttle Atlantis posljednji se put otisnuo u svemir prema međunarodnoj svemirskoj postaji. Njegovo posljednje lansiranje pratilo je nekoliko stotina tisuća ljudi na Cape Canaveralu, a milijuni su gledali izravan prijenos na televiziji.

Četiri astronauta provesti će na 135. misiji 12 dana u svemiru, a po povratku biti će upisani kao posljednji astronauti koji su poletjeli u Atlantisu.

Posljednji let space shuttlea

Zgrada u kojoj je NASA montirala space shuttleove jedna je od najvećih na svijetu. Čudovišno zdanje ima površinu od tri hektara i visoko je 160 metara. Ovdje se desetljećima pripremaju američke svemirske misije - ogromni rezervoari goriva se montiraju na nosače, ukrcava se neophodna oprema. Više od 60 ljudi je radilo na tome. Pedesetogodišnji Bobby Williams jedan je od njih. Bobby je pune 24 godine predradnik u NASA-i.

„Probijao sam se do ove pozicije. Počeo sam kao tehničar i radio na raketama koje pokreću šatlove. Zatim sam prešao u odjel zadužen za vanjske rezervoare. Tada se otvorilo ovo radno mjesto i ja sam se prijavio. Dakle, prešao sam brojne stepenice iako nikada nisam studirao."

Sada ovdje za Bobbya Williamsa nema mnogo posla. Sljedeći korak? Teško je reći. Izgleda da će Bobby pauzirati. „Još ne znamo", kaže ovaj radnik. Bobby i njegove kolege iz montažnog hangara, kao i drugi radnici Kennedy space centra, biti će na ledu, ali u stanju pripravnosti. Nadređeni su im objasnili da takav status može potrajati između devet mjeseci i dvije godine. Bar toliko će Bobby zadržati posao - neke kolege nisu bile te sreće. Prvi veliki val otkaza biti će samo nekoliko tjedana nakon posljednjeg lansiranja shuttlea.

Oni službeno rade za United space alliance, najveću kći-tvrtku NASA-e. Ovi ljudi nisu radili samo na Floridi nego i u Houstonu, gdje su obučavani astronauti i u Huntsvilleu u Alabami, gdje je proizveden hardver i softver.

Tracy Yates, glasnogovornica tvrtke, kaže da nema pošteđenih: „Otkazi će zadesiti ljude u cijeloj organizaciji: inženjere, tehničare, ljude u administraciji, menadžere - otkaze dobijaju ljudi iz različitih struktura kompanije." Od desetina tisuća ljudi zaposlenih u američkoj svemirskoj industriji, samo će nekoliko tisuća ostati na budžetu države. Ostali će morati u privatni sektor.

Od Apola do danas

Još prije nego što je Neal Armstrong napravio mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo, počela su istraživanja u programu space shuttleova. Tadašnji predsjednik Richard Nixon je 1969. odobrio početak programa koji je trebao zamijeniti legendarni Apolo.

Space shuttle je višekratna letjelica - lansira se sa rampe kao raketa, odlazi u orbitu oko Zemlje noseći ljude i raznu opremu, između ostalog i satelite. Recimo, Endevuor je, na svom posljednjem letu u travnju, odnio na Međunarodnu svemirsku stanicu robotsku ruku od 15 metara koja služi za vanjske popravke. Shuttle, za razliku od svih prethodnih letjelica, na zemlju se spušta kao avion i za sljedeći let je spreman već za nekoliko mjeseci.

Kako kaže Valerie Neal iz Svemirskog i zrakoplovnog muzeja, space shuttle je trebalo poboljšati život ljudi.

„Nova norma svemirskih letova su postali kraći letovi, bliže kući, koji su morali doprinijeti životu na Zemlji."

Da nije ovog američkog programa, ne bi bilo ni čuvenog teleskopa Hubble, koji orbitira oko zemlje i pravi čudesne fotografije udaljenih dimenzija koje su zaslužne za otkrivanje velikog broja planeta van Sunčevog sustava.

Prvi space shuttle Kolumbija lansiran je 12. travnja 1981 - na 20. godišnjicu leta Jurija Gagarina, prvog čovjeka u svemiru. Ukupno je bilo pet shuttleova, a dva su završila neslavno - Challenger je eksplodirao 73 sekunde nakon polijetanja 1986. godine i tada je poginulo sedam astronauta. Columbia se dezintegrirala pred slijetanje 2003. godine i također je cijela posada od sedam ljudi izgubila živote. Bili su još Endevour, zatim Discovery koji je imao najviše letova (39) i Atlantis - koji ima čast da bude posljednji space shuttle u orbiti.

„Posljedice nesreća Challengera i Columbie je da su ljudi iznenada shvatili da let space shuttleom nije rutina", objašnjava Valerie Neal.

Međunarodna svemirska stanica - ISS

Ipak, nesreće nisu obeshrabrile NASA-u. 1998. je 15 zemalja počelo izgradnju Međunarodne svemirske stanice koja bi konačno trebala biti gotova sljedeće godine. Ova platforma, dimenzija 110x90x30 metara, orbitira oko Zemlje na visini od oko 360 kilometara. Jednu takozvanu nisku orbitu oko Zemlje obiđe za svega 92 minute. To sve omogućava istraživanje svemira kakvo je ranije bilo nezamislivo. A uloga space shuttlea u tome je neprocjenjiva, kaže Joe Angle, zapovjednik drugog leta Columbie iz 1981. godine.

„Mislim da su svi suglasni da je shuttle najbolje sredstvo koje smo ikada imali, a koje može prenositi ljude, opremu i zalihe na Svemirsku stanicu, i da ih odande vraća."

U zajedničkom radu sa Europskom svemirskom agencijom na Međunarodnoj stanici ne bi se trebalo mnogo toga promijeniti, smatra Kirk Shireman, menadžer programa Svemirske stanice.

„Vjerujem da će posade zajedno raditi na Međunarodnoj stanici najmanje do 2020. godine. Osim toga, imamo još neke zajedničke projekte koji će se nastaviti", uvjeren je Shireman. Neki dovode u pitanje i samu Međunarodnu svemirsku stanicu - ima najava da bi već 2015. mogla prestati sa radom. Ipak, države su složne da bi bilo bacanje novca da se Stanica zatvori tako brzo poslije njenog konačnog uspostavljanja. Čini se da će bar do 2020. ovo ostati centar za istraživanja - iako više neće biti space shuttleova.

Amerikanci idu na Mars?

Nejasno je što će dalje biti sa svemirskim programom SAD-a. Obamina administracija je prošle godine prekinula program „Sazvježđa" i razvoj raketa Ares I i Ares V, kao i letjelice Orion. To je posljedica smanjenja budžeta Svemirske agencije NASA. Program „Sazvježđa" imao je za cilj povratak Amerikanaca na Mjesec. Sadašnji planovi, koji nisu definitivni, okreću se asteroidima, Marsu i komercijalnim letovima u svemir.

Na Orionu se i dalje radi, obavljene su i prve probe, a ovo novo čudo bi za lansiranje sa ljudskom posadom trebalo biti spremno 2016. Tako će Amerikanci možda prvi stići do Marsa, kaže Terry Tree, stručnjak NASA-e zadužen za komponentu Oriona koja bi mogla biti kuća astronautima na udaljenim nebeskim tijelima.

„Orion bi mogao biti u dalekom svemiru, proučavati asteroide. Mogao bi biti na površini Mjeseca. Mogao bi biti u tranzitu pored Marsa ili sletjeti na Mars."

Međutim, rez programa space shuttleova je svakako udar na ponos Amerike kao svemirske sile. U godinama koje slijede, američki astronauti će do Stanice stizati isključivo ruskim raketama Sojuz, a za jedno mjesto u tim raketama plaćati će 55 miliona dolara.

Privatnici voze u svemir

Druga opcija, koja bi mogla zaživjeti za nekoliko godina, jesu komercijalni letovi. Što to znači, objašnjava Phil McCalister, koji je u NASA-i zadužen za razvoj komercijalnih letova.

„Vizija komercijalnih letova u donjoj orbiti je da imamo razne ponuđače i različite mušterije. Dakle, ne samo NASA-u već i NASA-u i druge zemlje i privatne osobe koje žele u svemir."

Postoji, recimo, ogromna privatna kompanija Space X. Oni su već razvili raketu Falcon u dvije varijante, i prateću letjelicu Dragon. Probni letovi su već bili uspješni, kaže Kristin Brost, glasnogovornica kompanije. Čekaju se još letovi sa posadama.

„Raketa Falcon i letelica Dragon su već prilagođeni za ljude i samo im trebaju mala poboljšanja. Obje ove sprave su već letjele, a naši konkurenti to ne mogu reći za svoje letjelice."

Da li privatnici mogu sigurno letjeti do Međunarodne stanice? Jim Tully je gradonačelnik Titusvilla, gradića koji se nalazi pored NASA-inog Kennedy space centra. Tully je siguran da će privatnici još češće letjeti u svemir, što će doprinijeti i razvoju njegovog grada.

„Siguran sam da će komercijalni letovi biti češći od NASA-inih. I neće se moći reći da su to nesigurni letovi. Oni će biti sasvim sigurni, ali privatnici će naći način da odlaze u svemir brže, bolje i jeftinije. To je u prirodi privatnog biznisa. Pogledajmo gdje je bilo zrakoplovstvo dvadesetih godine, kada je Vlada počela avionima prenositi poštu. I tada je vjerovatno bilo ljudi koji su govorili da samo vlada može sigurno letjeti - e pa oni su griješili. Privatnici su ušli u posao i od početka su znali da moraju voditi računa o sigurnosti."

Discovery ide u muzej

Što se shuttleova tiče, oni će u muzeje. Stefanie Stilson je na posljednjih 11 letova Discoverya bila zadužena da letjelica bude spremna i za sljedeći let. Uvijek je trebalo mijenjati gume, provjeriti motore i sisteme za hlađenje. Sada je umirovljeni Discovery posljednji put u hali, otvorenog kljuna sa gomilom kablova. Sprema se za odlazak u muzej Smithsonian u blizini glavnog grada Washingtona.

„Moramo ukloniti sve ove opasne materije, tako da ljudi u muzeju smiju prići letjelici bez straha. Uklanjamo ostatke raketnog goriva, freon, amonijak, hidraulično ulje. Praktično - gasimo vozilo." To traje ukupno devet mjeseci. Sljedećeg travnja će jedan Boing 747 prebaciti Discovery u Washington. Tamo će impozantna letjelica stajati kao spomenik programa space shuttleova.

Autori: Nemanja Rujević / Kristina Bergman