Kenneth Arrow (Wikipedia)DW: U Europskoj uniji već mjesecima traje velika ekonomska kriza. U prvo vrijeme bila je koncentrirana na Grčku, ali sada se prenijela i na Italiju, Španjolsku, Portugal i Irsku i ugrožava ukupan ekonomski sistem EU. Koliko je opasna situacija?

Kenneth Arrow: „Moj dojam je da će Grčka morati bankrotirati. Taj dug otplaćuju druge europske zemlje, Njemačka i Francuska, i takva situacija je neodrživa. Oni će morati bankrotirati u vidu nekog reprogramiranja dugova - možete upotrijebiti i bilo koji drugi termin koji ljepše zvuči (od bankrota). Možda se varam kada je o veličinama riječ, ali moj dojam je da Grčka i Portugal nisu tako velike. Nesposobnost da se namire te obveznice jednostavno znači da se loš dug priznaje kao loš. Europske banke nemaju baš toliko grčkih obveznica i mislim da moraju prihvatiti te gubitke i najvjerojatnije to i mogu."

Monetarna unija i porezi

„Španjolska je nešto drugo, a Italija još više nešto drugo. Vidim da je talijanski parlament sada odlučio da učini nešto i ne znam da li je to zaista tako dobro kao što pišu američke novine, ali njihova namjera je da uravnoteže budžet tijekom sljedeće dvije godine. Čini mi se da su Talijani shvatili situaciju i da poduzimaju mjere da riješe probem. Što se Španjolske tiče, mislim da se nije ponašala rasipnički. Njene javne financije uopće nisu tako loše, ali je dosta loša ekonomska situacija.

U eurozoni imate problem da postoji jedinstvena monetarna politika, ali nema jedinstvene porezne politike. Neki imaju dojam da Grčka ne bi bila suočena sa sadašnjim problemima da postoji političko jedinstvo. Ali, ovdje u SAD mi (financijski) ne spašavamo naše savezne države. Kalifornija je na rubu već dugo, isti je slučaj s New Yorkom. Međutim, nitko ne predlaže da SAD preuzme kalifornijski dug. Ako Kalifornija bankrotira, bankrotirala je.

Tako ideja da bi neki konzorcij europskih država trebao jamčiti za grčki dug nije nužno ispravna. Neka bankrotiraju. Oni su i griješili. Tako je jedino pravo pitanje da li ćete to priznati preko bilanci banaka. I čini mi se da je Europa dovoljno bogata da to apsorbira."

Moguće je izaći na kraj s problemima

Europski političari mjesecima pokušavaju riješiti krizu, a ona je sve gora. Kako biste ocijenili europski pristup krizi?

„Ne baš pozitivno. Prvi znak da sistem dobro funkcionira jest da se te stvari predvide i sa manjim sumama rješavaju ranije bez mnogo pregovora. To bi bila velika razlika. Zaista nedostaje centralno političko rukovodstvo. Bogate zemlje - zajmodavci pregovaraju jedna sa drugom o tome koja bi mogla preuzeti teret. Svaka ima različita domaća politička ograničenja. Različito je kada postoji centralna vlada i to je vjerojatno dio problema. Ali, povijest Europe poslije Drugog svjetskog rata vrlo je dobra i Europa je izlazila na kraj s problemima zahvaljujući suradnji vodećih zemalja, uglavnom Francuske i Njemačke. Imam osjećaj da je to narušeno."

Da li bi ekonomska kriza mogla značiti kraj europskog projekta koji je počeo poslije Drugog svjetskog rata?

„Ne mislim da bi to mogao biti kraj, ali čini se da nema izgleda ni za dalji napredak. To traje već neko vrijeme, kao što je pokazalo odbacivanje sporazuma iz Lisabona. U smislu suradnje koja je bila obilježje europskog projekta, on je bio zasnovan na koncepciji da ćemo ići sve dalje u budućnosti. A kada zastanete u većoj mjeri do izražaja dolaze nacionalne razlike. Kada se pogleda unazad, mislim da je ekspanzija EU bila prebrza."

Savjet za budućnost

Kakav biste savjet dali europskim političarima u pogledu rješavanja krize?

„Morate da dozvolite djelovanje tržišta do određenog stupnja što onda rasterećuje političare. Ideja o izbjegavanju svakog bankrotstva je prema mom mišljenju neodrživi ideal. Mislim da je od suštinskog značaja i da se prihvati da su neophodni zajednička akcija i neki novi entitet koji bi anticipirao probleme i rješavao ih mirnije. Mnogi od problema ne bi bili tako veliki da im se pravilno pristupalo."

Da li mislite da EU može dugoročno biti činilac na svjetskom nivou ako nije politički i ekonomski integrirana?

„Milton Friedman bio je protiv eurozone iz tog razloga. Ona je suviše različita grupa, to nije jedinstvena ekonomija da bi se vodila jedinstvena monetarna politika. Ali, mislim da nema povratka i da morate izaći na kraj s problemima, da je to moguće. Postoje problemi, ali sa njima se može izaći na kraj ako postoji dobra volja. I mislim da bi vodeće zemlje trebale pružiti podršku, ali i da dio tereta moraju snositi države u krizi."

Autori: Mihael Knige / Nenad Briski