Ivan StarčevićRIJEKA: MORE

Nedjelja, HRT 1, 13.28

Dosad je to bio samo “gliser”, rijetko spominjane dužine (12 m), ali smo zato sada, na kraju tjedna, iz Rijeke, u specijalističkoj emisiji “More”, napokon čuli informaciju o ogromnoj težini motorne jahte i snazi motora kojima je Tomislav Horvatinčić, miljenik svih naših stranaka i televizija, ubio dvoje Talijana. Riječ je o nekih navodno 14 tona i navodno 900 konjskih snaga (ne vjerujem da sam dobro čuo). Tim sitnicama moramo biti zadovoljni u tjednu koji je počeo svinjarijom. U utorak RTL TV u svojem dnevniku u 18.30 h obznanjuje: šefu Hoto grupe Tomislavu Horvatinčiću je laknulo, jer žrtvama nije bilo pomoći, dakle: Hoto pojedinac ne može biti optužen za nepružanje pomoći. A može mu laknuti, jer su naše TV propustile spomenuti da taj Hoto pojedinac koji je bježao s mjesta nesreće, nije mogao znati je li dvoje ljudi još živo ili nije. U srijedu je javljeno da će se počinitelj braniti sa slobode, u četvrtak, za razliku od novina, naše televizije nisu objavile ni sekunde o sprovodu žrtava u Italiji. Tužna je nedjelja.

DNEVNIK

Nedjelja, HRT 1, 19.30

Možda će se u dalekoj budućnosti naći neki analitički um koji će pozdraviti ovaj uspjeh HRT-a: dnevnik bez i jedne vijesti. Počelo je bez napora: prvih petnaest minuta drvilo se koješta o nekakvom uraganu, za kojeg se zaboravilo reći da gubi snagu. Od svega blaga na svijetu i u ovoj hrvatskoj zemlji počašćeni smo s debelih petnaest minuta zakašnjelih nagvaždanja o uraganu Irena u dalekoj Americi, sjevernoj. Pola dnevnika, više od debelih petnaest minuta slušali smo zvizdarije o nečemu što više nije vijest, a na svoje je došla i znanost. Čim je podbuhli i neizmjerno tašti voditeljčić Zoran Šprajc izustio da se u kriznim vremenima javnost okreće znanstvenicima, znali smo što se pod tim misli. Odmah se pojavio neizostavni “akademik Vladimir Paar” čija je titula i ovaj put bila zanimljivija od svega što bi on mogao reći. Voditelj Šprajc, kojemu bi pod hitno trebalo dati kopitašce, ne samo da je krao naše vrijeme, nego bi iz svakog priloga kleptomanski prigrabio ono najzanimljivije, umjesto da ga najavi, ako već mora.

ATLETIKA: SVJETSKO PRVENSTVO

Nedjelja, HRT 2, 22.30

Sportski reporter Sušec Saša odlučio je dati nam puno više od dnevnog pregleda rezultata kojekakvih trčanja, skakanja i bacanja. Umjesto da nam da ono što se od njega očekuje (bar jednu suvislu informaciju), ni trenutka nije prestajao govoriti, ali onako kako ga je naučio tata: ni jedna njegova riječ nema veze sa slikom na ekranu. Dok smo se mi kako-tako borili s prepoznavanjem lica, Sušec junior uredno je izgubio još jednu priliku da postane sportski reporter na televiziji. Ne vjerujemo da je bilo namjerno. Pametan je on svat. Počeo je zastajkivati u govoru onako kao što to čini guverner Hrvatske narodne banke g. a-Rohatinski. Nismo mogli ne čuti: počelo je a-svjetsko a-prvenstvo. Za prijestup nekog nesretnika u skoku u dalj g. Sušec je svečano izjavio: bio je to a-prijestup. Ovo krzmanje upućuje na to da je pred nama velik političar. Inteligentno je zaključio da mu je i za novu karijeru najvažnije znati se prilagoditi.

PP

Ponedjeljak, HRT 1, 11.55

Koža mi je vrlo podatna, nježna i sofisticirana, kao da nosim neku informaciju života u sebi – kaže gospođa i pritom ne pokazuje taj svoj najveći ljudski organ (kožu), nego se slika iz daljine i traži da joj se vjeruje na riječ. Odjevena je skoro kao nindža, ali u nešto crveno. Snimljena je totalno amaterski, sedlarovski, usred ljetnog podneva, i neke nepoznate vegetacije, na jarkom ljetnjem suncu koje joj totalno izbjeljuje lice. Na sve se mislilo. Morali smo je identificirati po glasu. To je glas već davno bivše balerine gđe Almire Osmanović koja nosi život u sebi. Samo u koži ili negdje dublje, duhovnije, sveprisutnije? A da možda gospođa nije ostala trudna s nekim izvanzemaljcem? Nije, ona samo reklamira neku kremu za kožu, ali na način što precizno podsjeća na sposobnosti njenog partnera, inače rođenog filmskog režisera, Jakova Sedlara. On ne zna režirati, ona ne zna što govori. Našli su se.

TV KALENDAR

Ponedjeljak, HRT 1, 12.15

Na današnji dan prije dvadeset godina, 29. kolovoza 1991. godine, počelo je emitiranje cjelodnevnog programa Hrvatske televizije, što se zvao “Za slobodu”. Pjevalo se “Moja domovina”, podsjetilo nas se, komesarskim rječnikom, da je “idejni začetnik” programa bio Miroslav Lilić, a uređivala ga je Marija Nemčić sa suradnicima. Jučerašnji Kalendar opširno je obilježio obljetnicu Žarka Kaića. Lijepo je da HRT, u svojih nama nepodnošljivih 85 godina s nama, bar na trenutak razvija neku svijest o sebi. Da je više samosvijesti, ne bi se o smrti DORH-ova istražitelja g. Laze Pajića izvještavalo u dvije-tri rečenice Dnevnika, ali to je bilo u nedjelju. Posebno pozdravljamo svršetak priloga u kojem današnji “TV kalendar” u nebo diže nezaboravan lik i djelo tadašnjeg voditelja dnevnika. Taj Lik Koji Sjedi bio je Branimir Dopudža, a djelo je bio njegov jedinstveni pozdrav: “uz poseban pozdrav hrvatskim braniteljima, gdje god da su”.