Dizajnerice Marita Bonačić, Katarina Perić i Negra Nigoević dobile su nekoliko priznanjaSvježe, mlado, kvalitetno! Slogan je to pod kojim je ove godine na Danu D u Zagrebu okupljeno 150 najkvalitetnijih mladih dizajnera iz nekoliko zemalja, među njima i Negra Nigoević, Katarina Perić i Marita Bonačić. U međuvremenu, trio netom završenih diplomantica Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu osvojio je još nekoliko prestižnih priznanja za svoj projekt vizualnog identiteta i dizajna ambalaže ekstradjevičanskog maslinova ulja Sv. Ivan. Kao kruna uspjeha stigla je nagrada Red Dot 2011. u kategoriji Communication design for high quality (sales packaging), koju će 7. listopada preuzeti u Berlinu.

NJIHOVO IDEJNO RJEŠENJE kojim ambalaža za ulje postaje skulpturalnim elementom i u čijem minimalizmu, zapravo, leži esencija uspješne komunikacije s korisnikom, ali i s klijentom, dosad je već ovjenčano nagradom Šampiona izgleda pakovine na međunarodnom natjecanju maslinara Noćnjak 2011., kao i nagradom Cropak 2011. u kategoriji dizajna u cjelini. Mladim je dizajnericama imponirala pobjeda na natjecanju za najbolje ambalaže na hrvatskom tržištu na koje su se, kažu, kao anonimke prijavile u konkurenciji s etabliranim agencijama i dizajnerima. Tim više što je to bila uvertira za prijavu na jednom od najprestižnijih dizajnerskih natječaja na svijetu. “Kad od ranih studentskih dana maštate o osvajanju Red Dota, kad iz znatiželje pošaljete rad na natječaj na koji je pristiglo 6469 prijava iz 40 zemalja i kad vam na mail iznenada dođe pdf s objavom da ste pobjednik, to vam znači jako puno”, kažu mlade kreativke. Iako im je prosjek godina samo 25, ne dvoje o kvaliteti svoga rada. Dvije Zagrepčanke - Katarina i Negra - išle su zajedno u gimnaziju, a kasnije im se pridružila Marita, Sinjanka, iza koje su “već” godine života u Dubrovniku, Zagrebu, New Yorku. Sve tri, osim strasti prema dizajnu, dijele i ljubav prema životinjama te zajednički radni atelje s još nekolicinom mladih kreativnih ljudi. Isprva su se okupile oko projekta monografije izložbe avangardne umjetnosti na brodu “Galeb” u Rijeci. Kako su uspješno odradile taj kompleksan zadatak za poznatog kolekcionara Marinka Sudca, već pripremaju knjigu o Gorgoni. Dizajn vide kao timski rad u kojem svatko mora imati konkretnu ulogu - u njihovu slučaju Katarina i Marita su produkt-dizajnerice, a Negra je grafička dizajnerica.

“SVAKA OD NAS IMA različita mišljenja koja se uspijevaju posložiti u uspješnu jednadžbu. Svaka ima svoj faktor,” pojašnjavaju djevojke uz smijeh formulu svoje suradnje. Iako u svaki posao ulažu maksimalan trud, ističu da su ipak individualke s različitim vještinama i karakterima. Međusobno si pružaju najveću podršku, ali i najveće su si kritičarke. Imaju već i samostalnih projekata koje su počele promišljati još kao studentice. Tako je Marita redizajnirala električni sokovnik, prilagodila ga svim vrstama voća prenamjenom gornjeg dijela u pasirku ili cjedilo, vodeći računa o tome da sok zadrži sve vitamine i hranjive sastojke, dok njeno rješenje obične svakodnevne kvake, osim estetske ima i simboličnu vrijednost savijanja plohe tj. “ulaska iz plošnosti u prostor treće dimenzije.”

Dizajn obične svakodnevne kvake pokazuje prijelaz iz plošnosti u treću dimenzijuKATARINA “PEGLA” karakterističnim, pomalo tradicionalnim oblikom, postiže dodatnu vizualnu i dakako funkcionalnu razinu dok, primjerice, Negra serijom izmišljenih oglasa za Play Station igricu “Guitar Hero” reagira na popularnost turbofolk glazbe među mladima i kreira svoj projekt “Folk Hero” kao ediciju za balkansko tržište. Da se znaju našaliti i na vlastiti račun govori i njihov projekt na međunarodnom festivalu dizajna Dan D 2011., u kojem ironično mistificiraju svoju profesiju uspoređjujući dizajn s “raketnom znanošću”. Inspiracije im, kažu, nikad ne nedostaje iako je rad na određenom projektu vrlo rijetko romantičan. Pojednostavljeno, svaki je zadatak novo iskustvo i novi test njihovih sposobnosti. Dizajn jest kreativno, ali i kompetetivno područje. Nije neobično da zbog sve većih zahtijeva tržišta i hiperprodukcije neki razvikani autori posegnu za inspiracijom u tuđim idejama. Tim je “maherima” postotak “podudaranja s originalom” jedina briga. I honorar, naravno, a plaćaju ga nedovoljno upućeni klijenti. Marita, Negra i Katarina s indignacijom odbijaju takvu praksu. Smatraju da ih je njihov studij dovoljno osposobio za konkurentnost na lokalnom i svjetskom tržištu. Kao primjer navode međunarodna priznanja i nagrade koje studenti njihova fakulteta osvajaju još tijekom školovanja, a i kasnije, kao profesionalni dizajneri. No svjesne su da uspjeh u njihovu poslu najviše ovisi o pojedincu, njegovoj motivaciji i ambiciji.

“Mladi se u ovo turbulentno vrijeme moraju dokazivati i uzeti stvar u svoje ruke. Iako zbog recentne situacije i otežane proizvodnje ne projektiramo serije namještaja i skupocjene uporabne predmete, nismo odbacile ni produkt-dizajn. ”

HRVATSKU VIDE KAO ZEMLJU velikih mogućnosti u kojoj vrijeme dizajna tek dolazi. Marita je nedavno provela neko vrijeme na newyorškoj Školi vizualnih umjetnosti Parsons, a ističe da je u Ameriku krenula željna spoznaja o tome kako njezina struka funkcionira u “stvarnom svijetu”. “Kad kod nas nekog dizajnera, pogotovo produkt-dizajnera, pitate što i kako radi, odreda priča loše o Hvatskoj. Ali ni vani ne teku med i mlijeko. Škole su neusporedivo bolje organizirane, najboljima nude zaposlenja nakon fakulteta, ali to je Manhattan,” optimistična je Marita. U nas, slažu se sve tri, potrebe su velike, ali je potražnja mala zbog nedostatka svijesti o istinskoj ulozi dizajna i znanja o struci. “Dizajn ovdje ljudi još doživljavaju kao struku koja se bavi ‘izradom lijepih stvari’, a ne temeljem izgradnje koji uključuje i strateško planiranje te utječe na razvoj društva i gospodarstva. A cijela industrija se gradi na dobrom proizvodu, što dizajn čini društvenim akceleratorom”, kažu. U međuvremenu, Mariti i Katarini (ovaj put, na žalost, bez Negre) predstoji susret sa svjetskom dizajnerskom elitom na dodjeli nagrada Red Dot 2011. koja će se održati na velikoj svečanosti u berlinskom Konzerthausu, a poslije u izložbenom prostoru Alte Münze. A očekuju? “Upoznavanje s kolegama, promociju, proširivanje vidika i, naravno, dobar provod!”