IlustracijaOd svrgavanja predsjednika Hosnija Mubaraka u veljači, u Egiptu bjesni politička borba na ideološkom, generacijskom i klasnom frontu. Pad autoritarnog zida, sagrađenog prije više od pola stoljeća, doveo je do ponovnog buđenja i oživljavanja masovne političke i društvene mobilizacije. U tom kontekstu, iako isprva dočekani s dobrodošlicom kao spasitelji, egipatski vojni vladari strahovito su pogriješili u procjeni pružanjem otpora prijelazu na civilnu vladu i učvršćenjem svoje moći. Deseci tisuća Egipćana digli su se ovih dana na ustanak protiv vojnog vijeća, šaljući jasnu poruku o promjeni raspoloženja i psihologiji naroda. Istodobno, nakon što su desetljećima bili izvan zakona i progonjeni, vjerski aktivisti ili islamisti izronili su iz podzemlja kao stožerna sila, otvoreno mobilizirajući svoje stare pristalice, koji se broje u milijunima, i regrutirajući nove članove.

Od svih islamističkih skupina, Muslimansko bratstvo ima najširu bazu, s članstvom od oko pola milijuna i znatnom političkom mašinerijom. Osnovana 1928. godine, organizacija nije aktivno sudjelovala u prosvjedima koji su uklonili Mubaraka s vlasti, ali je sve otada mobilizirala svoje sljedbenike u novoosnovanu političku Stranku slobode i pravde. Stavljajući se u ulogu glasa siromašnih, velikog dijela biračkog tijela koji predstavlja gotovo polovicu od 82 milijuna ljudi u Egiptu, Bratstvo je osvojilo 36 od 54 zastupničkih mjesta u prvoj fazi drugog kruga parlamentarnih izbora, što i službeno znači da će najvjerojatnije biti dominantan igrač u Egiptu nakon Mubaraka i oblikovat će unutarnje i vanjske odnose zemlje.

Represivni religijski zakoni

Šansa Muslimanskog bratstva da osvoji većinu mjesta u novom sastavu i prije izbora je uzbunila egipatske liberale, manjine i sekulariste, koji strahuju da će organizacija društvu nametnuti stroge, represivne religijske zakone. Oni optužuju Muslimansko bratstvo da demokratske principe zagovaraju samo na riječima i da su se urotili kako bi ukinuli sekularnu državu i zamijenili je vladavinom zasnovanom na šerijatu.

Sekularno-religiozna podjela najtemeljniji je rasjed u egipatskoj politici koji prijeti prijelazu iz autoritarnosti u pluralizam. Duboko sumnjičavi prema angažmanu islamističkih stranaka oko pluralnosti, sekularisti su pozvali egipatske vojne vladare da osiguraju mjere zaštite kako bi ograničili doseg svojih ideoloških protivnika u slučaju njihova trijumfa na biralištima. Oni žele jamstva da će novi ustav osigurati slobode religije i izražavanja.

Kada je politička i humanitarna mašinerija Bratstva početkom studenoga pokrenula Millioniyyat al-Khayr (milijunski čin dobre volje) kako bi pribavila 1,5 milijuna kilograma jeftinijeg mesa za pet milijuna Egipćana za Eid ul-Adha, Žrtvenu gozbu, to je prokazivano kao kupovanje glasova stranim sredstvima. Egipatski liberali optužili su države Perzijskog zaljeva, osobito Katar, da potajno financiraju islamiste kako bi svoj tip konzervativne religije proširili na najbrojniju arapsku državu i regionalni kapital kulturne proizvodnje. Postavljajući se nasuprot islamističkim strankama, liberali (koje predstavlja savez Egipatski blok) riskirali su da odvrate od sebe duboko religiozno društvo. Kao i njihovi tuniski pandani, nisu uspjeli privući glasače koji se već ne poistovjećuju s njihovim kozmopolitskim svjetonazorom. U središtu trenutne pobune protiv vojnog vijeća - koja je najvjerojatnije odigrala ulogu u izbornoj strategiji Bratstva - leži ista sekularno-religiozna podjela. Dok su se Egipćani u studenome borili s policijom i vojskom, Bratstvo je postavilo izravan izazov liberalima. „Hoćete li poštovati volju naroda ili ćete se okrenuti protiv nje?" I: „Vaša je vjerodostojnost sada na kušnji."

Tjeskoba Zapada

Zapadne sile jednako su tjeskobne oko uspona Bratstva na vlast, ako ne i više. One vide skupinu kao gorkog neprijatelja i osobito kao prijetnju Izraelu, koji je 1979. godine s Egiptom potpisao mirovni sporazum u Camp Davidu, kojim je okončan rat između dvije susjedne zemlje. Nakon napada 11. rujna 2001., strah od islamizma općenito, a ne samo od al-Qaide, obuzeo je zapadnu maštu. Prozapadnjački, autokratski arapski vladari poput Mubaraka iskoristili su taj nepotrebni strah prikazujući sebe kao partnere u ratu protiv „ekstremista" tipa Muslimanskog bratstva i borbi za mir. „Ili mi ili ekstremisti", upozorili su diktatori Bliskog istoka zapadne dužnosnike.

Do posljednjeg dana na vlasti, kada su milijuni Egipćana pozivali na njegov odlazak, Mubarak je rabio prijetnju Bratstvom da bi upozorio SAD što će uslijediti ako on ode. Dok je politička kriza krajem siječnja dosezala vrhunac, Barack Obama telefonirao je Mubaraku i pokušao naći način da mu omogući dostojanstveno napuštanje scene. Službenik Bijele kuće sažeo je odgovor na sljedeći način: „Muslimansko bratstvo, Muslimansko bratstvo, Muslimansko bratstvo."

Povijesno gledano, SAD i njezini europski saveznici prihvatili su ovaj binarni model Bliskog istoka u kojem se na vjerske fundamentaliste gleda kao na jedinu alternativu prozapadnjačkim diktatorima. Implicitna pretpostavka među zapadnim dužnosnicima bila je da nema trećeg puta ni javnog mnijenja, samo „arapska ulica" - šifra za gledište da će muslimani, ako im se dopusti glasovanje, načiniti pogrešne izbore, da demokratske sile, neiskušane i nepoznate, neće biti onoliko popustljive i prilagođavati se interesima SAD-a u regiji kao autokrati. Pokojna Jeane Kirkpatrick, koja je služila kao američka veleposlanica pri UN-u, sarkastično se osvrnula na Arape i demokraciju. „Arapski svijet je jedini dio svijeta gdje sam bila pokolebana u svom uvjerenju da će ljudi, ako ih pustite da odlučuju, donijeti temeljno racionalne odluke."

'Pravila političke igre'

Državna tajnica Hillary Clinton pokazala je svijest o tome 7. studenoga u govoru o reakciji Washingtona na Arapsko proljeće koje je srušilo nekoliko klijenata SAD-a. „Diktatori su godinama govorili svom narodu da moraju prihvatiti autokrate koje poznaju kako bi izbjegli ekstremiste od kojih strahuju", rekla je publici okupljenoj u Nacionalnom demokratskom institutu u kojoj je bila i bivša državna tajnica Madeleine Albright. „Prečesto smo i sami prihvaćali taj način razmišljanja." Označivši zamjetan pomak u američkoj vanjskoj politici, Clinton je izjavila da će Obamina administracija surađivati s rastućim islamističkim strankama u Tunisu i Egiptu ukoliko one budu igrale po pravilima političke igre. Dok su se Egipćani pripremali izaći na birališta kako bi izabrali prvi slobodni parlament nakon pada Mubaraka, sve oči u domovini i inozemstvu pratile su izvedbu Bratstva i procjenjivale njegov udio u parlamentarnim mjestima.

Krvava prošlost

IlustracijaMit i stvarnost isprepliću se u Bratstvu. Od 1920-ih godina, kada ga je u gradu Ismailiji stotinjak kilometara sjeveroistočno od Kaira utemeljio 22-godišnji propovjednik i učitelj arapskoga po imenu Hassan al-Banna, preraslo je iz organizacije usmjerene na mladež u društveni i politički pokret široke baze. Između 1940-ih i 1960-ih, Bratstvo je jednom nogom bilo unutar, a drugom izvan zakona. Njegova paravojna mreža „Tajni aparat" izvodila je atentate i oružane napade na protivničke političare i civile. Uzastopne vlade potiskivale su Bratstvo, što je kulminiralo sustavnom kampanjom panarapskog nacionalističkog predsjednika Gamala Abdela Nassera da se organizacija razjedini i porazi. Tisuće običnih članova uhićene su i mučene, a vrhovni vođe pogubljeni. Među njima je bio i Sayyid Qutb koji je nakon svog pogubljenja 1966. godine postao omiljeni ideolog i teoretičar militantnih islamista i izvršio snažan utjecaj na Osamu Bin Ladena i Aymana al-Zawahirija.

To mračno i krvavo razdoblje završilo je 1970-ih godina kada su se vođe Bratstva odrekli nasilja, odlučivši se na strategiju političkog sudjelovanja. Međutim, nasilni sukob iz 1950-ih i 1960-ih godina između dvaju najvećih političkih trendova - panarapskog nacionalizma i panislamizma - stvorio je povijesni jaz koji još uvijek nije premošten. Trenutna sekularno-religiozna podjela zorno pokazuje da stare rane tek moraju zacijeljeti. Nasljeđe zatočenja, progona i poniženja ostavilo je duboke ožiljke na institucionalnom pamćenju Bratstva, njegovom rastu i razvoju.

Stara straža

Unutar Stare straže ili prve generacije (utjecajno koherentan, no sve malobrojniji dio čiji su članovi proveli najmanje jedno desetljeće u Nasserovim tamnicama), prisutan je postojani osjećaj mučeništva i stalno nepovjerenje u vanjski svijet. Nakon što ih je Nasserov izravni nasljednik Anwar al-Sadat pustio iz zatvora ranih 1970-ih godina, ovi su se konzervativni veterani usredotočili na ponovnu izgradnju i dopunjavanje svojih društvenih mreža i stjecanje legitimiteta. Postavili su opstanak, društvenu koheziju i jedinstvo iznad političke transparentnosti i odgovornosti. (Sadatovo ubojstvo u listopadu 1981. godine od strane islamističkog poručnika izazvalo je početak produljenog sukoba između Mubaraka, koji je tada postao novi predsjednik, i Zawahirijeve generacije lokalnih militanata.)

Danas monopolu Stare straže nad izvršnom moći izazov predstavlja rastuća generacija pragmatičara, sveučilišnih diplomaca koji su se pridružili Bratstvu 1970-ih godina. Pragmatičari su mnogo opušteniji u vezi modernosti i pluralističke politike od svojih starješina, koji su se odupirali unutarnjim pokušajima demokratizacije procesa donošenja odluka i njegovu otvaranju prema van. Tijekom godina, intervjuirao sam pripadnike obaju naraštaja i razlike u senzibilitetu, svjetonazoru i obrazovanju su zapanjujuće. Inzistirajući na posvemašnjoj odanosti i tajnosti, članovi Stare straže - kao što su Mahmoud Izzat, glavni tajnik i čuvar financija i tajni organizacije, Mohammed Akif, bivši muftija i generalni vođa Bratstva, i Mohamed Badie, sadašnji generalni vođa - nemaju intelektualnu i političku viziju kojom bi transformirali organizaciju u transparentnu, modernu političku stranku.

Nasuprot tome, članovi generacije 1970-ih - kao što su Essam el-Arian, potpredsjednik Stranke slobode i pravde i diplomac pravnog i medicinskog fakulteta, i Abdel Moneim Abul-Fotouh, doktor medicine i bivši pripadnik najvišeg izvršnog političkog tijela Bratstva, „ureda za vodstvo" - progresivni su. Oni proklamiraju posvećenost otvorenom društvu i predstavničkoj vladi. Neki su uputili oštre kritike Staroj straži zbog njihovih autokratskih gledišta i apelirali na osporavanje statusa quo kada jednom nastane otvor u zatvorenom političkom sustavu pod Mubarakom.

Međugeneracijske razlike

Ravnoteža moći pretegnula je u korist pragmatičara, a Mubarakov će pad ubrzati prijelaz na novu generaciju. Primjer toga je Abul-Fotouh. On se odlučio natjecati za predsjednika kao nezavisni kandidat, protivno željama vodstva, i podnio ostavku u organizaciji. Mlađa su Braća vjerojatno glasovala za njega iz prkosa Staroj straži.

Tijekom posljednjih godina, međugeneracijske razlike unutar Bratstva manifestirale su se u otvorenom izazovu mladih Egipćana autoritarnim praksama ultrakonzervativnih veterana. Mlađa Braća služila su se novim medijima poput blogova i Facebooka kako bi kritizirali starije i pozivali na demokratizaciju pokreta kao preduvjet izgradnje građanske države u Egiptu. Mlado bratstvo najveća je podgrupa u organizaciji, a njihov je svjetonazor bliži onome njihovih liberalnih i nacionalističkih protivnika nego njihovih konzervativnih starješina, kako se pokazalo u posljednjih deset mjeseci. Frustrirani zatvorenim vodstvom, mlađi članovi Bratstva sami su utemeljili četiri političke stranke i smjesta su bili izbačeni iz organizacije zbog neposluha.
Međugeneracijske i ideološke podjele pokazuju da Bratstvo nije monolit zamrznut u vremenu i prostoru. Daleko od toga: sve je više dokaza da njegovi vođe reagiraju na pritiske iznutra i izvana i da su osjetljivi na javno mnijenje. U posljednjem desetljeću, trudili su se uvjeriti kritičare kod kuće i u inozemstvu da prihvaćaju politička pravila i da ne žele uspostaviti teokratsku državu po iranskom modelu.

„Izgradit ćemo građansku državu s islamističkim poveznicama", izjavio je u studenome vođa Stranke slobode i pravde Mohammad Mursi francuskom veleposlaniku u Kairu. Pokazujući zrelost tijekom masovnih prosvjeda protiv Mubaraka, Bratstvo je ostalo u sjeni iz straha da će uzbuniti Egipćane i zapadne sile.

Antiizraelska nastrojenost

Kad se predizborna kampanja zaoštravala, a zabrinutost oko programa Bratstva rasla, dvojica glavnih vođa Stranke slobode i pravde, Mursi i el-Arian, naglasili su da će, ako pobijede, s ostalim strankama oformiti vladu nacionalnog jedinstva. Reagirajući na česte primjedbe svojih sekularnih protivnika, izričito tvrde da će stranka „predati vlast ako izgubimo" jer raspoloženje javnosti neće više tolerirati diktaturu. El-Arian je uvjeravao da Stranka slobode i pravde neće dodati egipatskom nacionalnom ustavu terminologiju kojom bi se eksplicirali stari zahtjevi da se cjelokupno zakonodavstvo podredi šerijatskom zakonu. Članak 2 ustava već određuje da je „osnovni izvor zakonodavstva islamsko pravo".

Bratstvu se spočitavala snažna antiizraelska i antiamerička nastrojenost. Tvrdolinijaši u SAD-u dižu uzbunu: ako se Bratstvo dokopa vlasti u Egiptu, to će biti „katastrofa za američku sigurnost", upozorava Leslie Gelb, počasni predsjednik Vijeća za vanjske odnose, koji je bio visoki dužnosnik u State Departmentu i Ministarstvu obrane. „Bilo bi iluzorno uzeti zdravo za gotovo demokratska uvjeravanja MB-a", rekao je. Tužna je istina da se retorika Bratstva o vanjskoj politici Izraela i SAD-a ne razlikuje mnogo od one njihovih nacionalističkih i ljevičarskih protivnika. Egipćani svih uvjerenja smatraju da njihova zemlja mora ponovo preuzeti vodeću ulogu u arapskoj areni i oduprijeti se izraelskom potlačivanju Palestinaca.

Sporazum u Camp Davidu

Egipćani sve više preispituju korist od sporazuma s Izraelom iz Camp Davida, iako tek malobrojni pozivaju na njegovo poništenje. Više od 70% Egipćana koji su nedavno sudjelovali u anketi Međunarodnog mirovnog instituta sa sjedištem u New Yorku izrazilo je slaganje s time da ugovor s Izraelom ostane na snazi. Ovo je otkriće potvrdila i anketa koju je proveo vodeći egipatski Centar za političke i strateške studije al-Ahram.

Slično tome, iako vođe Bratstva često pozivaju sve stranke da preispitaju mirovni sporazum, naglašavaju da neće donositi nikakve unilateralne odluke koje bi ugrozile nacionalnu sigurnost, već će radije prepustiti takve odluke volji naroda. Daleko od toga da pokazuju samovolju i nepromišljenost, starija Braća tvrde da će podržati diplomatske ugovore koje je Egipat potpisao, jasan signal realpolitike. Bratstvo teži za priznanjem zapadnih sila i međunarodne zajednice. Svećenik i predsjednički kandidat povezan s Bratstvom Hazem Abu Ismail izjavio je u rujnu za CBC TV da se protivi mirovnom sporazumu, ali ga kao vođa neće poništiti niti objaviti rat Izraelu.

'Žrtvovanje vjere'

IlustracijaViše od četiri desetljeća vođe Bratstva trudili su se ući u politički prostor i steći zakoniti status. Naučili su vještinu kompromisa i pragmatizma kroz poteškoće i progone. Ideologija je ustupila mjesto interesima i političkoj dobrobiti Bratstva. Njihova poruka više nego ikad cilja na posebne biračke i interesne skupine - znak ideološkog pomaka. Ustvari, sekularni oponenti kritiziraju vođe Bratstva da su preveliki oportunisti i makijavelisti, odveć voljni povezati se čak i s Mubarakovim režimom, a zatim s novim vojnim vodstvom radi vlastitih interesa. Slično tome, militanti poput al-Zawahirija optužili su Bratstvo za žrtvovanje vjere i ideološke čistoće na oltaru iskvarenih političkih programa.

Istina je da se Bratstvo nije bilo sposobno ni voljno osloboditi teškog ideološkog nasljeđa. U suprotnosti s turskim i tuniskim islamistima, Bratstvo je alergično na izraze sekularni i sekularizam i vidi ih kao „antiislamske". Nakon što su u rujnu ugostili turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana u Egiptu, stav Bratstva postao je neprijateljski nakon što je on rekao TV mreži da religija može koegzistirati sa sekularnom državom. „Nadam se da će u Egiptu zaživjeti sekularna država", izjavio je Erdogan, pobožni musliman čija stranka AKP ima islamske korijene. Glasnogovornik Bratstva optužio je Erdogana za miješanje u vanjske poslove Egipta.
Osobito zabrinjava stajalište pokreta prema ženama i manjinama, koje Stara straža legitimira na vjerskoj osnovi. Tumačenja vjerskih spisa primjenjuju se selektivno i nasumično kako bi se ustvrdilo da žene i kršćani Kopti ne mogu biti u potpunosti jednaki pred zakonom, ne mogu postati predsjednici ili čak suci. Iako o ovom stavu traje spor unutar organizacije između pragmatičara i mlađe Braće, on je simptom većih poteškoća koje očekuju Bratstvo.

Bijeda

Izvan statističkih sklonosti i smjernica, organizacija nije predstavila originalne ideje ni razrađene socioekonomske ili političke programe. Tijelo Bratstva razvilo se brže od mozga.
Izazov s kojim se suočava organizacija ne leži u osvajanju znatnog udjela mjesta u parlamentu, već u učinkovitom vladanju i nuđenju rješenja za egipatsku krizu struktura. Egipat je gotovo bankrotirao. Oko 40% stanovništva živi za manje od dva dolara dnevno. Nezaposlenost je masovna, a nacionalna stopa nepismenosti je među najnižima u arapskom svijetu. Krhke institucije u zemlji moraju se mukotrpno ponovno izgraditi - u doba kada među suprotstavljenim skupinama nema jedinstvene vizije budućnosti. A što učiniti s rastućim apetitom vojske prema politici?

Uvijek iznova tijekom posljednja dva desetljeća, dobro ugođen politički stroj Muslimanskog bratstva dokazao je svoju vrijednost i učinkovitost. Ako osvoji većinu i sastavi vladu, morat će ispuniti obećanja. S obzirom na veličinu problema s kojima se Egipat suočava i manjak jasno artikuliranih planova organizacije za stvaranje poslova i pokretanje gospodarstva, izgledi su protiv toga. A ako uistinu ne uspije, njezini izborni slogani - „Islam je rješenje" i „Mi donosimo dobro Egiptu" - višestruko će se okrenuti protiv nje.

Autor Fawaz A Gerges je direktor Centra za Bliski istok i profesor međunarodnih odnosa u Londonskoj školi ekonomije. Njegova najnovija knjiga je „Uspon i pad al-Qaide".

Preneseno s portala New Statesman

Prevela Diana Robaš