Siniša Labrović ispred Poglavarstva izveo je performans protiv Milana Bandića i gradskih šefova kulture zbog njihove mutne politikeNakon što je sramotni skandal s netransparentnom i problematičnom financijskom politikom zagrebačkog Ureda za kulturu, prosvjetu i sport uzbudio cijelu hrvatsku javnost, pobunili su se i organizatori koncerata i festivala suvremene popularne glazbe, od rocka pa do world musica, oštro protestirajući protiv aktualne kulturne politike grada, ali i države te njihove podjele novca. Po njihovom mišljenju, grad Zagreb minornim sredstvima sufinancira urbanu i rock kulturu, osobito koncerte i festivale kvalitetne popularne glazbe i tako je diskreditira u odnosu na ozbiljnu i jazz glazbu. Smatraju kako institucije poput Koncertne direkcije, koje organiziraju koncerte ozbiljne glazbe, svake godine dobivaju puno veća sredstva negoli, primjerice, INmusic festival ili Terraneo festival koji je organizator Mate Škugor, umjesto u Zagrebu, prošle godine pokrenuo u Šibeniku.

PO MIŠLJENJU Zorana Marića, direktora INmusic festivala i Multikulture, kulturna politika u Hrvatskoj je "zastarjela i autistična", a kao dokaz toj tvrdnji naveo je sustav financiranja javnih potreba u kulturi grada Zagreba, u koji nije uvrštena "suvremena popularna glazba". Po njemu, to je dokaz da se "suvremena glazba ne priznaje kao umjetnost". Smatra da "suvremena popularna glazba ima neospornu umjetničku vrijednost" i da za njom postoji velika potreba, no usprkos tome, grad Zagreb "kao umjetnost i javnu potrebu u kulturi priznaje samo klasičnu i jazz glazbu, a ne i suvremenu popularnu muziku te world music, iako su ti žanrovi već desetljećima dio javnog financiranja europskih zemalja."

Govoreći o fenomenu world music izvođača, njihovih koncerata i klupske scene, Marić je istaknuo kako je organiziranje koncerata takve muzike "pitanje političke zrelosti određenog društva koje nikako ne smije biti europocentrično". Po njegovom mišljenju, što je multikulturalizam u Europi važniji to je Zagrebu, odnosno Uredu za kulturu, prosvjetu i sport, manje važan i iz godine u godinu sve više smanjuje dotacije. "Klupski programi su iznimno značajni za suvremenu kulturu grada, kao što je to i međunarodno priznat i značajan INmusic festival. Na INmusic festivalu tokom sedam godina postojanja gostovao je niz kvalitetnih izvođača iz svijeta koje je slušalo tisuće posjetitelja, tako da je njegov kulturni značaj iznimno velik. Festival ima i golem turistički potencijal jer na njega dolaze posjetitelji ne samo iz Hrvatske, nego iz cijele regije", naglasio je Marić, dodajući da ga veseli što je ministrica kulture u intervjuu Nacionalu istaknula potrebu pokretanja glazbenog festivala radi turističkog značaja u Zagrebu te izrazio nadu "da će napokon i Ministarstvo kulture podržati INmusic festival jer je glazbeni festival od velikog turističkog značaja i već postoji sedam godina u Zagrebu". "Multikultura je dobivala 100 tisuća kuna godišnje, što je valjda dovoljno po mišljenju ljudi iz grada, ali to nije dovoljno ni za jedan pristojan koncert, a sada se dotacija smanjila na 30 tisuća kuna", objasnio je Marić, dodavši da su zbog toga aplicirali na natječaj Europske unije za projekt Kultura 2007 – 2013. i od njih dobili sredstva. Ispričao je da je konkurencija velika i kriteriji rigorozni te da projekt mora dobiti vrlo visoke ocjene za prolaz. "Svaki projekt ocjenjuju dva neovisna stručnjaka, koji ne znaju jedan za drugoga, i to ocjenama od 1 do 10, a ako su njihove ocjene o projektu različite, onda EU angažira treću osobu koja donosi vlastiti sud", kaže Marić, dodavši da svaka odluka mora biti jasno i precizno obrazložena.

"TU BI METODU TREBALO UVESTI i u Hrvatsku. Kod nas vijeća za kulturu daju ocjene poput agencija za bonitet, dobiješ tri puta A ili tri puta B, ali bez ikakvog obrazloženja. Primjerice, mi smo predložili projekt proširene Multikulture 'Multikulturalizam u glazbi' koji obuhvaća niz koncerata izvođača poput Iness Mezel i Tamikrest te glazbenu izložbu koja se otvara 9. svibnja u Francuskom institutu u Zagrebu. Taj smo projekt kao glavni organizator radili u suradnji s Exitom iz Novog Sada i Taksiratom iz Skoplja, a dobili smo ocjenu sedam od deset zato što smo previše regionalno orijentirani. Dakle, to je dobro, ali nije dovoljno dobro. Da bi dobili višegodišnje financiranje, morali bismo proširiti program na više zemalja Europske unije. Dakle, time su nam sugerirali sljedeći korak. Mi smo dobili 200 tisuća eura od Europske unije i ta se svota dijeli na tri organizatora, a naš udio je 70 tisuća eura, s time da smo obvezni na svaki euro dobiven od EU-a uložiti svoj euro, odnosno i mi moramo uložiti 70 tisuća eura. Prema ugovoru s Europskom unijom Vlada se obvezala sudjelovati s do 60 posto u sufinanciranju hrvatskog partnera. Znači, hrvatska Vlada bi trebala uložiti do 40 tisuća eura u naš projekt. No, ako hrvatska Vlada world music ne smatra kulturom, a Europska unija taj projekt smatra važnim, onda se javlja problem. Grad Zagreb je tom projektu Multikulture dodijelio 30 tisuća kuna, što je minorno ako se zna da su naše obveze pola milijuna kuna, a uvredljivo je kada se vidi da je firma Neki Daniels repera Nereda, koja nema blage veze s world musicom, multikulturalizmom i europskim kulturnim programima dobila 150.000,00 kn za world music koncerte!? Ako mi kao nositelji projekta "Multikulturalizam u glazbi" ne budemo mogli sufinancirati projekt, projekt se ukida i novac se mora vratiti EU, što bi neosporno bio veliki kulturni skandal za buduću članicu EU". Marić nam je otkrio i to da je tražio od Zagreba da im se ne naplati korištenje lokacije za održavanje INmusic festivala na Jarunu jer projekt donosi Zagrebu višestruku korist.

Na festivalima In Music i Terraneo nastupili su brojni izvođači kao što su Nick Cave i Janelle Monae"Grad je od turista, festivalskih posjetitelja izvan Zagreba, ostvario pet milijuna kuna", kaže Marić, dodavši da prošle godine Zagrebački holding nije poslušao preporuku Skupštine grada Zagreba, odnosno Ureda za kulturu, prosvjetu i sport, "zaključivši da je festival komercijalan". Na pitanje po kojim kriterijima Ministarstvo kulture određuje koje glazbene festivale ili koncerte treba sufinancirati i smatra li da je došlo vrijeme za redefiniranjem zastarjelih pojmova u vezi glazbe u financijskoj politici grada i države, odgovorio nam je dirigent i skladatelj Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture zadužen za glazbu te dugogodišnji umjetnički ravnatelj Muzičkog bijenala, koji je dio svog profesionalnog života proveo i u milanskoj Scali. "Ministarstvo kulture je apsolutno otvoreno za nove i suvremene glazbene posebnosti, kao što je world music, etno glazba i slično, i itekako smo svjesni da će se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju još više proširiti taj fenomen melting pota. Miješanje naroda, a s time i njihovih kultura, pa tako i glazbe, postat će naša stvarnost. Imamo veliko razumijevanje za nove glazbene žanrove. Što se tiče sufinanciranja, imamo jasne kriterije: ako procijenimo da je riječ o estetski kvalitetnim izvođačima, koji svojom glazbom ostavljaju važan trag u društvu i utječu na pozitivan način na društvenu zajednicu, da svojim radom izazivaju pozitivni efekt ili da nešto potaknu, pokrenu ili promijene u društvu, onda ćemo svakako sufinancirati te projekte. Možda smo za sada više orijentirani prema eksperimentalnoj, improvizacijskoj glazbi, no to ne znači da nas ne zanimaju ostali glazbeni žanrovi, ali pod uvjetom da zadovolje estetski kriterij te posebno društvenu dimenziju. Svaki glazbeni izričaj trebao ostaviti neki trag u društvu, neku reakciju. Ako se neki glazbeni projekt sufinancira novcem poreznih obveznika, onda će to biti glavni kriterij," objasnio je Šipuš.

Govoreći o odnosima komercijalnog, tržišnog i nekomercijalnog, zatim umjetnički i estetski kvalitetnog i zabavnog te klasične glazbe i suvremene popularne glazbe, Šipuš je rekao kako su se ti odnosi promijenili u zadnjih nekoliko godina, ne samo zbog prelaska iz socijalizam u kapitalizma, nego i zbog promjene kulturne paradigme. Po njegovom mišljenju, srećom je prošlo vrijeme kada je u socijalizmu postojala "ozloglašena komisija za šund" koja je tu etiketu prilijepila i nekim iznimno kvalitetnim muzičkim izvođačima, zbog čega su se njihove ploče prodavale po višoj cijeni od ostalih bez te etikete. Spomenuo je Muzički bijenale na kojem je već godinama zastupljena i muzička improvizacija i alternativa, zatim ono što se nekad zvalo "rubno", a danas "crossover" te da je kao umjetnički direktor tog festivala surađivao i s KSET-om i Matom Škugorom i s klubom Mama i Petrom Milatom. Međutim, naglasio je da "alternativa, a ne masovnost nosi kvalitetu i duhovne vrijednosti", te je citirao Schonberga i njegovu poznatu izjavu: "Ako je umjetnost onda nije za sve, a ako je za sve, onda nije umjetnost!" "INmusic i Terraneo su veliki muzički festivali, i po značaju, i po broju izvođača, i po duljini trajanja, ali imaju i komercijalni efekt, što se ne može osporiti", kazao je Šipuš, dodavši da je i on sam kupio ulaznicu za koncert Nicka Cavea, kao i mnogi drugi, kao što će kupiti za koncert nekog drugog izvođača kojeg će htjeti slušati.

"Međutim, zaboravlja se jedna bitna činjenica: nagrada Grammy dodjeljuje se za entertainment, dakle za zabavu, a izvođači se nazivaju entertainers ili songwriters, i zbog toga se u Americi nitko ne vrijeđa i ne ljuti. U Europi je oko toga bilo puno dilema, a u Hrvatskoj je riješeno nazivom – estradni umjetnik".

ŠIPUŠ JE SPOMENUO još jednu bitnu stvar, a to je da su izvođači, odnosno, koncerti ozbiljne glazbe 'besplatni' u odnosu na popularne žanrove. Primjerice, Berlinska filharmonija, trenutno najbolji i najskuplji orkestar svijeta, stoji maksimalno 500 tisuća eura, i to u slučaju da se sada nazove njihov menadžer i dogovori nastup, primjerice za idući tjedan. "To je ništa u odnosu na cijenu gostovanja jednog U2", kaže. U slučaju da su na turneji, nastavlja Šipuš, mogu se dobiti puno jeftinije. Drugo, ozbiljna glazba nije toliko profitabilna i organizator ne može toliko zaraditi kao što se može u slučaju velikog rock spektakla, rekao je ministričin zamjenik. "Možda bi najbliži kriterijima Ministarstva kulture bio festival Žedno uho Mate Škugora koji promovira onu vrstu glazbe koja nedostaje Hrvatskoj, ili svojim programima nadopunjuje postojeću ponudu", nastavio je Šipuš. "Taj festival pronalazi i predstavlja kvalitetne grupe i glazbene osobnosti koje u glazbenom smislu mogu nešto novo reći." Govoreći o nesrazmjeru podjele novca na razini grada Zagreba između izvođača popularne i klasične glazbe Mate Škugor, šef festivala Terraneo, rekao je "da se odluka o raspodjeli novca donosi i prije no što se podnose zahtjevi za sufinanciranje određenim kulturnim vijećima za iduću godinu". Po njegovom saznanju postoje ekscesi, kao što je ove godine bio slučaj s reperom Markom Lasićem Neredom i njegovim projektom u sklopu firme Neki Daniels. Kako su Škugoru rekli "članovi kulturnog vijeća koji taj projekt nikada nisu vidjeli", Lasić navodno "nije na vrijeme aplicirao za svoj projekt, nego tek naknadno, no usprkos tome dobio je novac od 'tog nekoga' koji dijeli novac u gradu Zagrebu". Zbog takvih slučajeva Škugor "više ne aplicira za projekte kod Gradskog ureda za kulturu, prosvjetu i sport jer nema smisla gubiti vrijeme, energiju pa i novac kako bi se složio projekt".

Mate Škugor vodi Terraneo u Šibeniku, a Zoran Marić In Music u Zagrebu, dva naša najpoznatija pop festivala"Ja nisam podobna osoba, ni na rodijački ni na politički način", zaključio je Škugor, dodajući da podobni još uvijek dobivaju novac. Škugor je objasnio kako do 2009. godine, kada je Hrvatsku zadesila kriza, nije bilo značajnijeg rezanja potpora na razini grada Zagreba. "Do krize podjela novca nije bila fer, primjerice tadašnji vlasnik Tvornice Darko Putak dobivao je novac i za neke projekte koji nisu bili realizirani, dok sam ja dobro odradio projekte za koje sam dobio novac," kaže Škugor, dodavši da se tada počelo s neselektivnim rezanjem potpora. Kaže kako je za dva festivala, Žedno uho i No Jazz, i za redoviti koncertni program - 70 koncerata godišnje - dobivao 130 tisuća kuna, a zatim su mu 2009. potporu srezali na 70 tisuća kuna, a 2010. godine na 25 tisuća kuna. "Dakle, moji projekti - festivali Žedno uho i No Jazz - drastično su srezani za 70 posto i to u trenutku kada su svima ostalima prosječno rezani samo za 10 posto", tvrdi Škugor dodajući kako su u isto vrijeme, konkretno, 2009. godine, "druga dva jazz festivala istog organizatora dobila 700 tisuća kuna za sedam koncerata". "To znači da je taj drugi organizator dobio po koncertu 100 tisuća kuna, a ja samo tisuću što bi značilo da su njegovi koncerti sto puta vrjedniji od mojih", rekao je Škugor. "Ja se ne bih s time složio, naročito ako znamo da je na mom festivalu nastupao Bill Frisell, jedan od najznačajnijih jazz gitarista u posljednjih 25 godina, a na razini ostalih imena ako ne i značajniji od onih koji su nastupali na tom drugom festivalu". Istodobno je od Ministarstva kulture za festival Žedno uho dobio 80 tisuća kuna te još 35 tisuća kuna za redoviti program, dakle, ukupno 115 tisuća kuna, s time da mu Ministarstvo, kako kaže Škugor, još duguje 23 tisuće kuna. "Također, državi sam uplatio PDV jer nisam želio prijaviti projekte preko neprofitne udruge poput nogometnog kluba Dinamo", kaže Škugor, dodavši kako bi bilo fer da novac proslijedi sustavu, a sustav mu ga djelomično vrati. "Prošle godine je tako i bilo, ali ove godine je situacija apsurdna: Ministarstvo kulture još nije objavilo koje će projekte financirati preko Vijeća za nove medijske kulture, gdje sam aplicirao, kao ni za glazbeno-scensku djelatnost, iako se prethodnih godina to objavljivalo do kraja siječnja. Izgleda da u Ministarstvu čekaju da ljudi koji su se prijavili zapravo odustanu od svojih projekata. Ja ću, bez obzira na to, svoje projekte odraditi, a to su koncerti u sklopu festivala Žedno uho, ali je pitanje kako ću platiti PDV."

ŠKUGOR TVRDI da mu je sve to bio jasan znak da ga u kulturnom životu Zagreba ne percipiraju kao bitan faktor. Stoga je bio prisiljen, nastavlja, pronaći drugi način funkcioniranja gdje projekt neće ovisiti o samovolji pojedinaca. Naime, po Škugorovom mišljenju, "u Zagrebu se radi o samovolji pojedinca kojeg ne možemo imenovati jer nitko nikada nije čuo za njega i nitko ga nije vidio". Ispričao nam je kako je nakon toga glavninu svojih projekata preselio u rodni Šibenik koji je to prihvatio objeručke te mu dao "bezrezervnu podršku" na temelju programa koje je radio u Zagrebu, primjerice dali su mu infrastrukturno i komunalno uređenje prostora na kojem se održava festival u protuvrijednosti od oko 150 tisuća kuna. A Terraneo festival je logičan slijed festivala Žedno uho, nastavlja Škugor, gdje su nastupale grupe kao što su Tindersticks, Butthole Surfers, Jon Spencer Blues Explosion, Wedding Present i mnogi drugi, koji je imao svoj rast i koji je morao susprezati želeći ga zadržati u klupskim okvirima. Pokušali smo od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport dobiti odgovore na osam konkretnih pitanja, međutim dobili smo pismenim putem prilično uopćene fraze i floskule koje je potpisao pročelnik Ivan Lovrić. Na pitanje po kojim egzaktnim kriterijima grad Zagreb određuje iznos sredstava koji će dodijeliti Multikulturi, INmusic festivalu te Koncertnoj direkciji, s obzirom na priče o rođačkim i kumskim vezama, odgovorili su da "Gradski ured ima kriterije za vrednovanje programa Javnih potreba u kulturi za svaku pojedinu djelatnost, koji su čak ove godine i dodatno razrađeni, te da se sredstva po pojedinim programima dodjeljuju se sukladno financijskim planom koji donosi Skupština Grada Zagreba, a dio su proračuna Grada Zagreba." Na upit tko konkretno određuje tko će dobiti određeni iznos za neki projekt, odgovoreno nam je da "iznose određuje Gradski ured za obrazovanje kulturu i sport uz valorizaciju programa od strane Vijeća, koje je savjetodavno tijelo, a od ove godine vrlo striktno pratili su se izvještaji o realizaciji programa korisnika". Zanimalo nas je kako je moguće da se istodobno plaćaju ogromni i posve nepotrebni novci za ostarjele i malo kome zanimljive zvijezde koje nastupaju na Trgu bana Jelačića za vrijeme skijaške utrke Snježna kraljica, a objašnjeno je da "ovaj ured s time nema nikakve veze". Također, odgovoreno nam je da Ured ne dijeli glazbu prema vrstama, već isključivo prema kvaliteti sadržaja te da prije svega moraju voditi računa o ustanovama čiji je Zagreb osnivač i prema kojima imaju zakonsku obavezu financiranja.

"POMNO PRATEĆI rad Zagrebačke filharmonije u posljednje vrijeme možemo istaknuti prošlogodišnji nastup zagrebačke i slovenske filharmonije Osma Mahlerova simfonija u Areni, s 8000 posjetitelja, Koncert Carmina Burana na Bundeku s 15000 posjetitelja, 2007., koncert u Lisinskom Salsa filarmonika, na kojem su gostovala tri prvorazredna vokalna solista Jaqueline Castellanos, Olvido Ruiz Castellanos i Luisa Felipea de Armasa-Luisona. Velikom orkestrom Zagrebačke filharmonije i Salsa All Stars Bandom ravnao je maestro Alan Bjelinski, zatim koncert Maksima Mrvice. Sve su to pokazatelji da politika ni u kom slučaju u sustavu financiranja javnih potreba u kulturi nije odraz zastarjele i autistične kulturne politike. Dapače, od ove godine povećana su i sredstva za programe klubske scene, uzimajući u obzir njihov kontinuitet u radu (rad tijekom cijele godine), čime se oživljava urbana klubska scena (Autonomni kulturni centar, Udruženje za razvoj kulture URK i Multimedijalni institut MAMA)", stoji u pisanim odgovorima Ureda. Također, smatraju da su projekti poput INmusic festivala od interesa za financiranje iz Turistička zajednice grada Zagreba kao dio bogate kulturne ponude grada, a da projektu Multikultura nisu smanjena sredstva u odnosu na prošlu godinu, već su ostala na istoj razini. Istaknuli su da se Mate Škugor sa svojim projektima nije prijavio na Poziv za predlaganje programa javnih potreba kako ove tako ni prošle godine, dok je program Neki Daniels Medie, po njima multikulturalni program, stigao u natječajnom roku. Na pitanje da protumače odluku Zagrebačkog holdinga koji nije poslušao preporuku Skupštine grada da se INmusic festivalu ne naplati korištenje terena, nismo dobili odgovor.