Postoje ljudi kod kojih nema sredine, ili ih volite ili mrzite. Jedan od takvih likova ovdašnjoj javnoj sceni, nesumnjivo je u protekle četiri godine bio Ratko Maček, glasnogovornik vlade i najpouzdaniji suradnik Ive Sanadera. Maček je utjelovljenje Dr. Jekylla i Mr. Hydea – vrhunski profesionalac koji je odlično odrađivao poslove za svog šefa, a istovremeno, i osoba koja je tako često izokretala istinu, da je u opozicijskim strankama i javnosti, stekao status jednog od najmrskijih HDZ-ovaca.

Za razliku od njegovih kritičara, još 2004. sam tvrdio da Sanader treba zahvaliti sudbini koja ga je spojila s ovim Varaždincem. Pričao sam to poznanicima iz vrha SDP-a, dokazujući da je u današnjoj politici točno ono što je radio Ratko Maček način zadržavanja visokog rejtinga, ali oni to nisu razumjeli. Vidjelo se to i u posljednjoj kampanji, u kojoj su socijaldemokrati imali pobjedu u rukama, a onda su ju ispustili, između ostalog, i zbog potpuno krivog PR-a. Za razliku od opozicije koja nije znala kapitalizirati prednosti, HDZ je uvjerljivo odradio kampanju, i danas je u Banskim Dvorima Sanader, a ne Jurčić ili Milanović. U velikoj mjeri, zasluge pripadaju Mačeku, nesumnjivo vodećem hrvatskom spin-doctoru, ovdašnjoj verziji Karla Rovea ili Alastaira Campbella.

Naravno da je Maček farbao i prodavao maglu u brojnim situacijama, tijekom posljednje četiri godine. Unatoč obećanju, nikada nije javno pokazao Sanaderove hotelske račune iz Afere Verona, izvlačio se na stotinu načina kad je objašnjavao odakle predsjedniku vlade kolekcija satova vrijedna 150.000 eura, a kada bi pričao o odnosima Zagreba i Bruxellesa, izgledalo je kao da će Hrvatska za najviše pet minuta ući u Europsku uniju. Maček je ispunjavao dva glavna kriterija za posao kojim se bavio: prvo, vladu je prikazivao boljom nego što je ona stvarno bila, i drugo, redovito je bio dostupan novinarima, čak i kada su ga kritizirali. To treba znati, i kada ga se usporedi s Aleksandrom Kolarić, nekadašnjom Račanovom glasnogovornicom, to je kao usporedba hrvatske i islandske nogometne reprezentacije.
U politici nema puno morala, i oni koji misle da će poštenim nastupom daleko dogurati, grdno se varaju. Osim toga, realno govoreći, među ovdašnjim strankama teško je naći neku koja se dokazala u principijelnosti. SDP je u Osijeku želio koalirati s Glavašem, HDZ će za vlast ići sa svakim, od HSS-a do Pupovca, HNS godinama omalovažava Sanadera, a onda se mole da ih ovaj pozove u vladu, dok su manjine ili pravaši, za ulazak u vlast, spremni ići i s lijevima i desnima i srednjima.

Ratko Maček se potvrdio kao vješt sudionik u ovim igrama. Godinama je dokazivao da je HDZ kvalitetan proizvod, premda je istina prilično drukčija. Sada je odlučio unovčiti svoja znanja, i osniva agenciju za politički marketing, a to znači da neće ići jako daleko od Sanadera. I možemo se kladiti da će se o njemu još dosta pisati, ponekad, možda čak i u pozitivnom.