Ivo Sanader i Gordan JandrokovićPremijer Ivo Sanader i šef diplomacije Gordan Jandroković snose najveću odgovornost za to što Hrvatska 2009. neće završiti pregovore s Europskom unijom. Višemjesečno ignoriranje ozbiljnih upozorenja, kako će Slovenija blokirati pregovore, u Zagrebu je dočekano ignoriranjem i uvjerenjem da Slovenci neće ići do kraja. Nitko nije tražio važnije saveznike u EU, zanemarena je važnost izravnih razgovora s predstavnicima nove vlade Boruta Pahora, i očekivalo se da će sav posao odraditi Francuska, predsjedateljica EU. Posljedica takve politike posvemašnji je diplomatski fijasko i, vjerojatno, najteži vanjskopolitički poraz od 1992. do danas. Tri su razloga zbog kojih Hrvatska na Međuvladinoj konferenciji u Bruxellesu 19. prosinca nije realizirala ciljeve i otvorila 10, a zatvorila 5 pregovaračkih poglavlja. Prvi, državna administracija predvođena Ivom Sanaderom puna je dva mjeseca zanemarivala relevantna diplomatska upozorenja iz sjedišta EU - koja su upozoravala na to da Slovenija neće popustiti, makar to rezultiralo smanjivanjem njena državnog ugleda kod ostalih članica EU. Drugo, hrvatska je vlada potpuno pogrešno procijenila unutarnje prilike u Sloveniji, vjerujući da će izborna pobjeda lijevo-liberalne koalicije pod vodstvom Boruta Pahora dovesti do omekšavanja stajališta Ljubljane. I treće, čak i bez neprincipijelne slovenske blokade, vrlo je upitno bi li Hrvatska tijekom 2009. bila u stanju dovršiti pregovore, kad je od 35 poglavlja u dvije i pol godine zatvoreno - samo sedam.

Razumije se da se time ne amnestira slovenska politika, odgovorna za stvaranje situacije koju su osudili brojni važni europski dužnosnici, kao što su Hannes Swoboda, bivša šefica austrijske diplomacije Benita Ferrero-Waldner ili francuski ministar europskih integracija Bruno Le Maire. Kritički su reagirali i utjecajni mediji, poput Frankfurter Allgemeine Zeitunga, koji je odnos Slovenije prema Hrvatskoj usporedio s odlukom Iraca da ne ratificiraju Lisabonski ugovor. Premda je usporedba možda prejaka, ona potvrđuje tezu kako je Pahorova vlada svojim postupkom postigla da ostane takoreći posve usamljena. Ali za ključne propuste odgovoran je Sanader, i u manjoj mjeri ministar vanjskih poslova Jandroković. Još početkom ove jeseni nekoliko diplomata, koji poslom često odlaze u Bruxelles, za Nacional je diskretno nagovijestilo kako ne treba očekivati slovensku popustljivost. Riječ je o iskusnim stručnjacima koji nisu motivirani dnevno-političkom situacijom i, za razliku od javnih istupa predstavnika Vlade, bili su kudikamo oprezniji prognozeri. Uzme li se u obzir da njihove pisane procjene moraju završiti na stolovima vodećih državnih dužnosnika, postavlja se pitanje zbog čega nitko nije poduzeo konkretne poteze i poduzeo diplomatski pritisak na Sloveniju. “Sanader je podcijenio upozorenja u vezi sa slovenskom blokadom, a takav ignorantski odnos trajao je puna dva mjeseca. Pogledajte izjave koje je davao u studenome i početkom prosinca, i vidjet ćete kako ni u jednoj nema ni najelementarnijeg opreza. Predsjednik Vlade tek je 17. prosinca, dva dana prije održavanja Međuvladine konferencije, shvatio da Slovenija ne kani popustiti. U tom trenutku bilo je prekasno za popravak”, rekao je u subotu pouzdani diplomat.

Borut PahorOsim toga, predsjednik hrvatske vlade u pet godina mandata nije osmislio strategiju prema Sloveniji, uključujući hitne mjere u kriznim situacijama poput sadašnje, nije nikoga ovlastio da vodi pregovore s Janšom, Pahorom i Rupelom, a proteklih dana, kad je trebalo najžešće zapeti u pronalaženju saveznika unutar Unije, Sanader je u New Yorku vodio sjednicu Vijeća sigurnosti koja se bavila gusarima u Somaliji. Dok je Sanader vodio sjednicu, gusari su oteli još nekoliko brodova, a Slovenci do 2012. zaustavili hrvatski ulazak u EU. Još početkom jeseni iz diplomatskih krugova u Bruxellesu stizali su signali iz kojih se dalo razaznati da će Slovenija zadržati tvrdu liniju prema Hrvatskoj. Vrlo slične najave dolazile su iz Slovenije, samo što su ih u Zagrebu, posve pogrešno, shvaćali kao posljedicu tamošnje predizborne kampanje. Vlada i opozicija sve su vrijeme bile uvjerene kako će problem biti riješen sam od sebe, možda uz malu pomoć prijateljskih država.Pokazalo se da takvih država nema. U izjavama su svi komplimentirali Hrvatskoj, ali posljednjih godina Berlin, Beč, Budimpešta i Rim više nisu bili saveznici Zagreba. Kao iskusan diplomat, Sanader je trebao poduzeti turneju, posjetiti barem desetak europskih premijera i lobirati da njihove države poduzmu diplomatski pritisak na Ljubljanu. Drugi je propust Vlade bio kad je prevladalo mišljenje da će Pahor voditi korektniju politiku prema Hrvatskoj od svojeg prethodnika Janše. Optimizam hrvatske vlade pojačali su i nastupni intervjui Samuela Žbogara, koncilijantni i diplomatski odmjereni. Ali nova slovenska vlada nije bitno odstupila od politike što su je prošle četiri godine vodili Janša i Rupel.

U takvim okolnostima - Hrvatskoj se potkrao dodatni previd, jer je prošlo već pola godine a da nije imenovala novog veleposlanika u Ljubljani. Pokušavajući opravdati taj propust, Nacionalov sugovornik iz Ministarstva vanjskih poslova kaže: “To možda nije dobro, ali nije ni presudno. Donedavnog veleposlanika Marija Nobila u posljednje dvije godine Slovenci nisu pozvali ni na jedan važan sastanak, osim kad bi mu uručili diplomatski prosvjed. Jednostavno su ga ignorirali, i sumnjam da bi se puno toga promijenilo kad bismo u ovom trenutku imali veleposlanika u Sloveniji.” Već je mjesecima posve nejasno što radi Jandroković. Njegovi bliski suradnici tvrde kako je uvažen među kolegama ministrima vanjskih poslova, ali teško je govoriti o uspješnim efektima njegova rada. U krizi sa Slovenijom ponašao se inferiorno koliko je to uopće moguće, a jedini put kad ga je bilo moguće zapaziti bilo je kad je izrazio razočaranje postupcima susjedne države. Kao šef diplomacije imao je golemu prigodu da inicira mjere koje bi smanjile napetosti, a možda i dovele do rješenja, ali nije čak niti pokušao. Potvrdio je ono što znaju svi koji prate politiku: kako će izgledati vanjska politika - odlučuje Sanader, a kako će funkcionirati Ministarstvo - Bianca Matković. U proteklih godinu dana Jandroković se pokazao jednim od najlošijih ministara koalicijske vlade.

Ivo Sanader i Oli RehnKada se radi o tempu pregovora, Sanader sada može kritizirati Sloveniju, ali Slovenci nisu krivi što je Hrvatska, od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja, u tri godine zatvorila samo sedam. Takva sporost svjedoči o lošoj vlasti, koja je bar u jednoj situaciji, a to je ustrajavanje na Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, izgubila skoro šest mjeseci pregovora. Pritom ne treba zaobići ni opoziciju, jer su i vodeći ljudi SDP-a poput Zorana Milanovića i Nevena Mimice branili ZERP. Europska komisija u studenome je otvorila varijantu prema kojoj bi Hrvatska 2009. dovršila pregovore, no to je krajnje ambiciozan projekt. Čak da su Slovenci popustili, dosadašnji pregovarački rezultati ne jamče uspjeh. Primjerice, nitko ne može ni pretpostaviti koliko još vremena treba proći da Hrvatska zaključi poglavlja o brodogradnji i poljoprivrednom zemljištu, što je trenutačno u drugom planu. Sad preostaju dva scenarija. Optimistična varijanta podrazumijeva snažnu diplomatsku ofenzivu Sanadera i Jandrokovića, koji će do početka veljače, kad Češka bude organizirala novu Međuvladinu konferenciju, potaknuti utjecajnije članice Unije da pritisnu Sloveniju. Pod uvjetom da u međuvremenu administracija odradi posao u vezi s izmjenom ovdašnjih zakona, još uvijek postoje izgledi da Pahor bar djelomice reterira. U tom slučaju - zastoj u pregovorima ne bi se jako osjetio, i sve bi opet ovisilo o sposobnosti Sanaderove vlade za najteži dio pregovora. Prema pesimističnoj varijanti, pritisak na Sloveniju neće biti snažan, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što u EU počinju pripreme za izbore na kojima će biti izabran novi sastav Europskog parlamenta, a zatim i Europske komisije. Zbog toga hrvatsko pitanje počinje padati u drugi plan. Slovenci u tom slučaju mogu još mjesecima kočiti hrvatske pregovore i ulazak u EU. Ali i tu postoji izlaz - vezan za budući referendum u Irskoj, koji bi se trebao održati u listopadu. Ankete pokazuju da će Irci sada podržati Lisabonski sporazum, a nedavno je Nicolas Sarkozy obećao da će jamstva što će ih EU dati Irskoj biti ugrađena u pristupni sporazum s Hrvatskom. Tako će se izbjeći obveza ponovne ratifikacije Lisabonskoga sporazuma u svih ostalih 26 država i jamstva će biti unesena u protokol.

Sarkozy je jedan od vodećih europskih državnika i njegova obećanja Slovenija ne može zanemariti. To znači da će već u posljednjem tromjesečju 2009. - ako dotad ne bude rješenja graničnoga spora - EU početi doista snažan pritisak na Ljubljanu da prestane ucjenjivati Zagreb. Samo što će Hrvatska dotad izgubiti jako puno vremena i tek negdje 2012. postati članicom EU. Na žalost, loša slovenska odluka dovest će do porasta ksenofobije i euroskepticizma u Hrvatskoj, a prve žrtve toga negativnog trenda bit će slovenska poduzeća koja posluju u Hrvatskoj. Iz tog kuta jasno je da je Pahorova vlada povukla loš potez i od dobrog susjeda Hrvatsku dugoročno pretvorila u suparničku državu. Ali kriva slovenska politika nipošto nije opravdanje za niz propusta i loših procjena hrvatske vlade.