Boljkovac je istaknuo da je Čičak jedno vrijeme radio za UdbuDan nakon što je Ivan Zvonimir Čičak na tiskovnoj konferenciji podijelio dokumente koji Josipa Boljkovca optužuju za zločine počinjene 1945. godine, reagirao je i Boljkovac koji negira da ima ikakve veze sa zločinima, a za potpis na dokumentu tvrdi da je – krivotvorina.

„Čičak nije normalan čovjek, to će praksa pokazati! Zvao me Puhovski, kazao da vlada potpuni kaos, javio mi se Bilandžić... Pa mi smo sve ovo stvarali i sad smo došli u sukob s ekstremistima“, rekao je Boljkovac u razgovoru za Večernji list.

Kaže kako su se u to vrijeme mogle čuti priče o ubijanju, ali da nije bilo uputno previše pitati. Na pitanje je li te zločine pokušao riješiti kad je 1990. postao ministar unutarnjih poslova, Boljkovac je rekao kako tada nije bilo vremena za to jer se Hrvatska spremala za obranu, a ubrzo nakon toga, odnosno 1993. razišao se s Tuđmanom.

Boljkovac je rekao kako je o tim zločinima razgovarao i s predsjednikom Mesićem, ali da su svi ljudi koji bio o tomu mogli svjedočiti mrtvi.

Boljkovac smatra da mu Čičak podmeće zato jer je svjedočio u Osijeku i Zagrebu. „Mislili su da ću šutjeti i da neću govoriti o Glavašu i Šeksu. Na sjednici u Beogradu održanoj 25. siječnja 1991. godine, na kojoj su bili i Tuđman i Manolić, donesena je odluka da se, s obzirom na napetu situaciju, vojska stavi u prvi stupanj mirnodopskog stanja, a zauzvarat MUP smanji dio rezervnog sastava i naoružanja. Od Josipa Reihl-Kira doznao sam da je 8. svibnja naređena opća mobilizacija u Osječko-baranjskoj upravi i da je ljudima podijeljeno oružje. Zna se tko je tu odluku donio, tko je bio glavni - Šeks i Glavaš. Kir je kod mene bio 27. lipnja i rekao da će biti ubijen, da će ga ubiti Glavaš. Nisam vjerovao. Četiri dana kasnije bio je mrtav“, rekao je Boljkovac.

Govoreći o vremenu kada je upoznao Čička, Boljkovac se posebno osvrnuo na događanja oko Hrvatskoga proljeća. „Na jednom sastanku na kojemu smo bili ja, Savka, Tripalo, Pirker i Ivić zaključeno je da štrajk radi o glavi Hrvatskom proljeću. Savka i Pero Pirker išli su na fakultet pregovarati s Čičkom. Ali, nije popustio nastavio je s akcijom protiv Hrvatskog proljeća. Zato što je jedno vrijeme radio za Udbu“, rekao je Boljkovac.

Dodao je kako je s Čičkom bio zajedno i u Mesićevoj komisiji za pomilovanja: „I tamo je postao nepoželjan jer se sumnjalo da ne radi dobro i da intervenira da se na slobodu puste oni koji to ne zaslužuju. Ma, htio je on biti i Mesićev savjetnik…“

Napomenuo je da tada protiv Čička nije bila pokretana nikakva istraga jer se nije htjelo kompromitirati Mesića.