Objavljeno u Nacionalu br. 700, 2009-04-14

Autor: Nina Ožegović

Interview

Ivo Josipović - predsjedničke ambicije avangardnog kompozitora

PRAVNI STRUČNJAK i skladatelj, koji je u obje svoje karijere postigao međunarodni ugled, izgledni je SDP-ov kandidat za predsjedničke izbore

PRAVNI STRUČNJAK i skladatelj, koji je u obje svoje karijere postigao međunarodni ugled, izgledni je SDP-ov kandidat za predsjedničke izborePRAVNI STRUČNJAK i skladatelj, koji je u obje svoje karijere postigao međunarodni ugled, izgledni je SDP-ov kandidat za predsjedničke izboreIvo Josipović (51), dugogodišnji predsjednik 25. Muzičkog biennala Zagreb, a uz to sveučilišni profesor, znanstvenik, skladatelj suvremene glazbe, pravni stručnjak za Haaški sud, saborski zastupnik i član nekoliko Vladinih odbora i povjerenstava, prisutan je u javnom životu Hrvatske već više od 25 godina, no u žižu javnosti dospio je tek nedavno kada je jasno pokazao zanimanje za predsjedničku kandidaturu što je mnoge iznenadilo. Naime, nitko nije očekivao od uglađenog i po nekima premalo temperamentnog profesora, koji u slobodno vrijeme svira klavir i još nekoliko instrumenata, te piše skladbe poput "Samba da Camera", "Hiljadu lotosa" i "Tuba ludens" i vodi Muzički binnale, takav potez. Međutim, Josipović smatra da je došlo vrijeme upravo za takvog predsjednika - mirnog i staloženog. Zato ne iznenađuje što je za lajt motiv ovogodišnjeg jubilarnog 25. muzičkog biennala Zagreb, koji traje od 17. do 26. travnja, izabrao temu Umjetnost i politika, koja sjedinjuje sve njegove interese.


Josipović je autor 85 stručnih radova iz pravnih znanosti, objavljenih u knjigama ili časopisima, a napisao je više od 45 skladbi, koje su izvođene u Hrvatskoj i na inozemnim pozornicama, te snimljene na desetak CD-a. Josipovića prati glas točne i precizne osobe, s jakom koncentracijom i sposobnošću slušanja, a iako u neformalnim kontaktima nimalo ne izražava tzv. umjetničku razbarušenost, ipak otkriva i svoju drugu, nepravničku i manje službenu stranu. Naime, saznajemo da pije ogromne količine kave, koju često sam kuha, da obožava svoju kći, da mu je supruga vrlo emancipirana žena i da zadnjih godina fotografskim aparatom intenzivno bilježi najzanosnije trenutke s putovanja, primjerice, trenutno ga fascinira podvodna flora.PRAVNIČKA KARIJERA
Ivo Josipović na promociji na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1980. s obiteljiPRAVNIČKA KARIJERA Ivo Josipović na promociji na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1980. s obitelji

NACIONAL: Jeste li za jubilarni 25. Muzički biennale odabrali temu Umjetnost i politiku zato što je vama kao političaru, pravniku, skladatelju i potencijalnom predsjedničkom kandidatu vrlo bliska?

- Muzički biennale Zagreb uvijek predstavlja i neku posebnu temu. To što sam i političar ipak je utjecalo na odabir teme, koja povezuje umjetnost i politiku. Vidio sam kako se s dolaskom ekonomske krize, društvo intenzivno politizira. Svi, pa i umjetnici, imaju što reći u preobrazbi društva, koja neminovno dolazi. Umjetnički direktor Berislav Šipuš prihvatio je takvo razmišljanje. Ipak, izbjegavali smo dnevnu politiku. Vrijeme koje dolazi bit će vrijeme preispitivanja mnogih društvenih vrijednosti. Umjetnost sa svojim humanim porukama dat će svoj doprinos. Djela koja smo izabrali za MBZ nose poruke mira, nenasilja, socijalne pravde i iz Zagreba će glazbom poslati poruke optimizma. Artikulacija poruka je različita, ovisno o estetskom pristupu svakog umjetnika: od reinterpretacije kafkijanskog pesimizma u baletu "Proces" Berislava Šipuša i Staše Zurovca, pa do optimističkog projekta Muzika-Diverzija u kojemu sudjeluju mladi iz Hrvatske, Njemačke i Italije.

NACIONAL: Jeste li se u sastavljanju programa rukovodili i idejom da živimo u doba spektakla i "Big Brothera"?

- Nastojali smo pokazati veliko bogatstvo suvremenog glazbenog stvaralaštva. Zato smo zastupili i klasične forme, poput baleta i opere, ali i ulični happening i multimedijske projekte. Projekti Proces- Muzika, zatim koncert kanadske elektronske glazbe ili elektronički jazz u Trondheymovu projektu visoke su tehničke razine i korespondiraju s najsuvremenijim trendovima u glazbi. I bijenalska publika je različita. Od one "klasične", pa do one koja do duboko u noć u kakvom kutu Studentskog centra lamentira uz elektroničku glazbu. Ta raznolikost, a i brojnost publike posebno me veseli. Uvijek s ponosom ističem da u tjednu Biennala koncerte posjeti više gledatelja nego sve prvoligaške nogometne utakmice u Zagrebu. Naravno, osim ako ne dolazi Hajduk. Zapravo, predrasuda o Biennalu kao skupu čudaka koji lijevaju vodu u klavir apsolutno pada pred činjenicom da festivalske priredbe vidi gotovo desetak tisuća ljudi, od onih koje svrstavamo u "visoki protokol", pa do brojnih studenata i učenika. Muzički biennale se profilirao kao festival globalnog značaja, o čemu svjedoči i Europska nagrada za kulturu.

NACIONAL: Možete li ukratko predstaviti najreprezentativnije od četrdesetak priredbi?

- Slobodno mogu reći da bez Muzičkog biennale Zagreb i njegove suradnje s Hrvatskim narodnim kazalištem gotovo ne bi bilo novih hrvatskih opera. Nova opera "Crux dissimulata" skladatelja i nastavnika na Muzičkoj akademiji Srećka Bradića i libretista i pisca Ivana Vidića u režiji Kreše Dolenčića, koja će otvoriti Biennale, nosi snažnu socijalnu poruku i pomalo me podsjeća na Bergova "Wozzecka". Radnja opisuje tragediju deklasirane obitelji uništenu neimaštinom, alkoholom, kamaterenjem i nepravednim pravosuđem. Balet "Proces" skladatelja Berislava Šipuša i koreografa Staše Zurovca prema Kafkinu predlošku rezultat je suradnje Biennala s Baletom i Operom HNK "Ivan pl. Zajc" iz Rijeke. Izdvojio bih i gostovanje Pekinškog simfonijskog orkestra i sjajnog udaraljkaša Li Biaoa. Uz djela istaknutih kineskih skladatelja praizvode i skladbu mladog hrvatskog skladatelja Ante Knešaureka. Tu je i gostovanje među mladima vrlo popularnog Josefa Nagya s koreoglazbenim projektom "Sho-bo-benz-zo". Nagy je ravnatelj Centre Chorégraphique National d'Orléans, koji je pod njegovim vodstvom stekao ugled vrhunske kazališne institucije. Bavi se kazalištem i grafikom, suravnatelj je festivala u Avignonu i voditelj Regionalnog kreativnog ateljea u Kanjiži.

NACIONAL: Već se naveliko priča o gostovanju opere "Srebrenica" hrvatsko-njemačkog skladatelja Mire Dobrowolnog. Koliko je taj tragični masakr primjeren za operu?

- Oduvijek su ratovi i velike tragedije bili tema opere. Opera, osim što je počast žrtvama strašnog genocida, nosi važnu humanu poruku. Glavni lik opere, mesar, plesač i motociklist Ahmo, preživio je pokolj. Vratio se u Srebrenicu i u mračnom svijetu nije izgubio nadu. Nastavio je sa svojim plesnim tečajem i organizirao motociklističke susrete. Pritom sanja utopijski san kako će umjetnost pobijediti sve strahote i pomoći ljudima da opet žive zajedno. Ima li što humanije?

NACIONAL: Da li i vas kao skladatelja inspirira politička situacija?

SVJETSKI SKLADATELJ
S poljskim kompozitorom
Krzysztofom PendereckimSVJETSKI SKLADATELJ S poljskim kompozitorom Krzysztofom Pendereckim- Ne, barem na svjesnoj razini, politka nema nikakvog utjecaja na moju glazbu. Nju doživljavam vrlo apstraktno. Čak i kada moje skladbe nose vrlo slikovite naslove, poput "Epikurova vrta", "Susreta u snima ili "Igre staklenih perli", iza toga je vrlo apstraktno poimanje umjetnosti u prvom redu bazirane na emocijama. Inače, moja je filozofija glazbe temeljena na ideji kako je umjetnost nešto lijepo, nešto u čemu i autor i izvođač i slušatelj trebaju uživati. Najsretniji sam kad vidim da muzičari sviraju sa zanosom, s osmijehom na licu, a neki u publici lupkaju nogom po podu ili se pomalo njišu u ritmu glazbe.

NACIONAL: Šira javnost vas zapravo najmanje poznaje kao skladatelja, usprkos tome što ste dobili brojne nagrade i što vaše skladbe imaju zvučna imena poput Drmeš za Pendereckog za tamburu i orkestar ili Dernek za dva glasovira i gudače. Što ste zadnjih godina skladali i gdje su vaše skladbe izvođene?

- Vrsta glazbe koju pišem nije široko popularna. Zadnjih godina manje skladam, uglavnom komornu glazbu, za klavir, gudački kvartet, orgulje. Često me pitaju je li mi žao što se u cijelosti ne posvetim glazbi. Tada bi bilo i više kompozicija. Ali, vesele me i druge stvari, ponajprije pravo, sada i politika. Kad bih mislio da sam Mozart, zasigurno bih sve ostavio i samo skladao. Ali, znam da nisam, pa radim sve ono što me ispunjava zadovoljstvom. Inače, skladbe mi se izvode vrlo često, i u zemlji i u inozemstvu. Imam više skladbi koje su postale repertoarne, primjerice, "Samba da camera" za gudače, koja je doživjela i preradu za četiri gitare te gitare i glas. I "Igra staklenih perli" je na programu dvadesetak pijanista. Te su skladbe izvodili ansambli i solisti iz Hrvatske, Švicarske, Poljske, SAD-a, Rusije, Njemačke, Bugarske, Japana ... Skladbe su snimljene na dvadesetak različitih CD-ova.

NACIONAL: Bavite se s tri naoko nespojive djelatnosti - pravnom znanošću, politikom i glazbom. Za vas kažu da ste vrsni pravni stručnjak i ekspert za haški sud, a uz to predajete na Pravnom fakultetu, ranije i na Muzičkoj akademiji. Saborski ste zastupnik, član raznih odbora i povjerenstava, a uz sve to skladate suvremenu glazbu. Aktivni ste i na civilnoj sceni. Kako usklađujete sve te obveze?

- Ulaskom u politiku, znatno sam reducirao aktivnosti, tako da je od značajnih angažmana izvan politike, od svega što navodite, ostao rad sa studentima na Pravnom fakultetu i rad na Muzičkom biennalu. Ali, i to je puno. Imam dobru organizaciju vremena i veliko razumijevanje i pomoć obitelji. I ono najvažnije, puno radim.

NACIONAL: Može li se reći da kod vas u zadnje vrijeme prevladava interes za politiku?

- Da, u posljednje sam vrijeme puno aktivniji u politici. Posebno od kada je postalo jasno da Hrvatska ide u duboku krizu, ne samo ekonomsku, već i krizu vrijednosti, krizu morala. Vladajuća politika ne samo da ne daje odgovor na nju, već je i produbljuje odsusustvom svijesti o dubini problema i vizije kako ih riješiti. Posebno mi smeta što je Hrvatska vrlo daleko od ideala pravne države. A bez nje nema ni izlaska iz ekonomske krize. Danas je naše društvo duboko nepravedno. Nova pravičnost put je izlaska iz krize. Nova pravičnost znači i novu artikulaciju domoljublja. Nije "dobar" ili "veliki" Hrvat onaj koji jače viče i bolje maše zastavom. To je radnik koji vrijedno radi svoj posao i poduzetnik koji otvara radna mjesta, pravično plaća zaposlenike i porez. Nova pravičnost znači kult rada i kreativnosti,i kult onih koji rade. Politika mora postati promotor novih vrijednosti u Hrvatskoj i uspostaviti sustav u kojemu postoji sinergija rada i poduzetništva. To građanima jamči napredak i socijalnu sigurnost za njihove obitelji.

NACIONAL: Zadnjih mjeseci jasno ste pokazali zanimanje za predsjedničku kandidaturu. Što kao potencijalni predsjednički kandidat možete ponuditi biračima i mislite li da imate vrline lidera novog kova za 21. stoljeće? Naime, po nekima ste previše staloženi i mirni...

- Hrvatska treba predsjednika koji okuplja kreativne snage i želi ih čuti. Ako je ikada bilo vrijeme za staloženog i mirnog predsjednika, onda je to sada u ovim turbulentnim vremenima. Sposobnost da se hladne glave analiziraju problemi i uspostavi sinergija svih ključnih igrača na javnoj sceni odlučna je za izlazak iz duboke ekonomske krize. Doista se ozbiljno podcjenjuju hrvatski birači tezom kako nije vrijeme za razumne, staložene i poštene ljude. Dapače, rekao bih da je krajnje vrijeme za taj profil političara. Manjka razuma, histerije i populizma bilo je previše. Uostalom, vidimo gdje su nas doveli. Pa nam još iz izvršne vlasti kao od šale kažu "da smo u banani". U tome smislu, građanima se obvezujem na ozbiljnu promjenu iz tzv. banana države u pravnu državu.

NACIONAL: Nedavno ste ponovno pristupili SDP-u što je u političkim krugovima izazvalo spekulacije da ste takvim izravnim putem istisnuli ostale potencijalne kandidate te da će vas ta stranka podržati u kandidaturi. Je li to točno? A govori se i to da ste glavni favorit šefa stranke Zorana Milanovića.

- Očekujem da će me SDP podržati u predsjedničkoj kandidaturi. Javno i izravno izrazio sam ambiciju za sudjelovanjem u predsjedničkoj utrci. To smatram jedinim poštenim pristupom građanima. Više sam nego zadovoljan odjekom dobivenim u javnosti, koja me prepoznala kao osobu s potencijalom političkog lidera. Namjeravam nastaviti s jasnim, čistim i otvorenim pristupom građanima i politici.

NACIONAL: Što je bilo presudno da se usprkos uspješnim karijerama u pravu i glazbi počnete baviti politikom?

- Smatram da se intelektualci nedovoljno angažiraju za opće dobro. Politiku smatram borbom za opće dobro, nikako za privatne interese. Zaista, kada ne bih imao taj osjećaj da moram i mogu pridonijeti društvu neposredno, u procesu odlučivanja o našoj budućnosti, racionalno bi bilo reći kako mi politika ne treba. Ostvario sam dvije vrlo pristojne karijere, dobro od njih živio i ulazak u neizvjesnu i prilično okrutnu političku arenu predstavlja određeni rizik. Ali, ne želim skrštenih ruku gledati kako Hrvatska ide nizbrdo, kako umjesto društva razvoja i pravde postaje nazadno, dekadentno i nepravedno društvo. Uvijek kada razmišljam o politici, sjetim se Cesarićeva slapa. I ja imam potrebu biti kap, pa i više od toga. Želim pomoći da Hrvatska postane sjajni slap prosperiteta i pravde.IVO JOSIPOVIĆ sa suprugom Tanjom, pravnicom sa zavidnom karijerom, u SalzburguIVO JOSIPOVIĆ sa suprugom Tanjom, pravnicom sa zavidnom karijerom, u Salzburgu

NACIONAL: Nedavno ste se vratili s tradicionalnog Molitvenog doručka u Washingtonu. Jeste li upoznali Baracka Obamu?

- Na Molitvenom doručku je bilo više od dvije tisuće gostiju iz 180 zemalja iz cijelog svijeta tako da nisam imao priliku izravno se sresti i razgovarati s Obamom, koji je sjedio 15-ak metara od nas. Iz Hrvatske su bili predstavnici vlasti, opozicije i gospodarstva, a ja sam se družio s nekim američkim kongresnicima i senatorima. Obamina liberalno-socijalna politička orijentacija jako mi je bliska, kao i njegovo zalaganje za ljudska prava.

NACIONAL: Rođeni ste u Zagrebu, no podrijetlo vučete iz Baške Vode odakle su i trojica bivših ministara. Jesu li članovi vaše obitelji pokazivali veću sklonost prema politici ili umjetnosti?

- Šalim se kako je Baška Voda mjesto s najviše ministara po glavi stanovnika. Braća Granić i Jure Radić Baškovođani su s respektabilnim političkim karijerama. Inače, iz toga, relativno maloga mjesta, još je puno istaknutih profesora, liječnika, inžinjera, ali i drugih vrijednih ljudi. Baška Voda je nakon Drugog svjetskog rata bila zabit bez struje i vode, odsječena od svijeta. Od sredine prošlog stoljeća pa do danas, u relativno kratkom vremenu, postala je razvijeno mjesto i važno turističko središte. Još da se više pazilo na urbanizam ... Kao i ostali ljudi toga kraja, i moji su preci bili relativno siromašni. Vrijedno su radili, školovali se, odlazili u svijet. Među mojom rodbinom nije bilo profesionalnih glazbenika, iako je majčina obitelj bila izrazito muzikalna. Moja baka nije bila glazbeno školovana, ali je znala pjevati mnoge operne arije. Nekoliko rođaka bilo je blisko politici, pa i otac, koji je bio pravnik ali i politički angažiran u tadašnjem SK. Svojim roditeljima imam zahvaliti na radnim navikama i osjećaju za pravednost.

NACIONAL: Što je najviše utjecalo na vaše formiranje?

- Tijekom studija počeo sam puno putovati. Najprije interrailom, s ruksakom na leđima. Posjećivao sam brojne muzeje, crkve, koncerte. Kasnije sam imao priliku posjetiti različite institute i sveučilišta, poput Max-Planck instituta u Freiburgu i Hamburgu, Yale sveučilišta u SAD-u, HEUNI instituta u Helsinkiju, bio sam gost mnogih festivala, poput Varšavske jeseni, moskovskog festivala suvremene glazbe ili Ljetnog festivala na Costa Bravi, blizu Dalijeve rezidencije. Vidio sam različitost života i svjetonazora, od onog u Argentini i Čileu, pa do kineskih, mongolskih, ukrajinskih i azerbajđanskih zatvora, koje sam posjetio kao ekspert Vijeća Europe. Takva su iskustva iznimno korisna jer vas nauče da vaš svijet nije jedini, a možda nije ni najbolji. Naučite uvažavati kulture različite od vaše. To je nužno za toleranciju i razumijevanje među ljudima.

NACIONAL: Smatra se da iza svih velikih ljudi stoje velike žene. Koliko su vaše aktivnosti kompatibilne s aktivnostima vaše supruge Tatjane?

- Moja supruga je profesorica građanskog prava i vrhunska stručnjakinja, posebno za nekretnine. Sudjeluje u pregovorima s EU i napisala je brojne znanstvene knjige i članke. I ona puno radi. Ipak, nalazimo dovoljno vremena za obitelj, posebno za brigu o kćerki Lani. Podrška smo jedno drugome i odlično se razumijemo. Tanja je bila prva osoba s kojom sam raspravio mogućnost predsjedničke kadidature. Sretan sam zbog njene podrške i znam da ću je imati bez obzira na rezultat izbora.

NACIONAL: Kažu za vas da ste u ranijim godinama bili odličan nogometaš i da ste čak razmišljali o sportskoj karijeri?

- Da, dobro sam igrao nogomet i uživao u njemu, a volim ga i danas. Nekad sam dobro igrao i šah. Dobro je da sam nakon neprospavane noći, umjesto treniranja nogometa, izabrao muzičku školu. Glazba mi ipak više leži. Kao i pravo umjesto fizike, o čijem sam studiju razmišljao sve do potkraj gimnazije.

NACIONAL: Imate li već slogan za predsjedničku kampanju?

- Za slogan je još rano, ali glavna poruka moje kandidature je nova pravednost. Nužna je nova artikulacija srozanih društvenih vrijednosti i afirmacija novih, utemeljenih na radu, pravdi i moralu. Etički, humanistički i opći duhovni potencijal naših ljudi to čini mogućim. To je, vjerujem, interes mnogih hrvatskih građana koji su osjetljivi na sadašnje stanje i koji se teško mire s njim. Društvo bez pravdenosti i morala sve više i materijalno osiromašuje. Građani su zabrinuti za to u kakvom će to duhovnom ozračju odrastati njihova djeca i što će od njih postati. I zato su spremni na promjene.

Biografija

- rođen 1957. u Zagrebu gdje je završio Prvu gimnaziju

- 1980. diplomirao pravo, a 1983. kompoziciju na Muzičkoj akademiji kod Stanka Horvata

- 1984. zaposlen na Pravnom fakultetu gdje predaje kazneno procesno pravo i međunarodno kazneno pravo, a od 1987. do 1997. predavao harmoniju na Muzičkoj akademiji

- 1991. direktor Muzičkog biennala Zagreb

- 1994. doktorirao iz pravnih znanosti

- član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva za autorska prava

- 2002. član World Academy of Arts and Science

- 2003. zastupnik u Hrvatskom saboru

- 2007. portal Tax-fin-lex proglasio ga najuglednijim pravnimg stručnjakom

- član Državne komisije za ratne zločine i promatrač Vlade RH pri Međunarodnom sudu za ratne zločine; član Odbora za zakonodavstvo te za pravosuđe Hrvatskog Sabora; član Povjerenstva za sukob interesa

- 2008. proglašen pravnikom godine

- Nagrade: Nagrada Rektora sveučilišta, Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, Odlikovovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, dvije nagrade Porin, "Boris Papandopulo" za skladbu "Tuba ludens"

Vezane vijesti

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Glavna poruka konferencije "Facing Tomorrow 2012" je pogled u budućnost, a sudionicima konferencije koja se pod pokroviteljstvom izraelskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika