Pedro AlmodovarFestival igranog filma u Puli ove godine pokreće ciklus Europski filmski redatelji, a prva retrospektiva u ciklusu biti će posvećena proslavljenom španjolskom redatelju, oskarovcu Pedru Almodovaru. U sklopu retrospektive, organizirane u suradnji s Veleposlanstvom Španjolske u Zagrebu, biti će prikazano deset filmova, i to iz rane faze Almodovarova stvaralaštva koju su obilježile komedije, te iz srednje faze kojom dominiraju melodrame.

Na programu su filmovi: Labirint strasti (1982.), Mračne navike (1983.) Čime sam to zaslužila (1984.), Matador (1986.), Žene na rubu živčanog sloma (1988.), Veži me (1989.), Kika (1993.), Cvijet moje tajne (1995.), Živo meso (1997.) i Sve o mojoj majci (1999.).

Restrospektiva filmova Pedra Almodovara biti će prikazana dvaput, tijekom festivalske predigre od 11. do 17. srpnja, te tijekom glavnog programa od 18. do 25. srpnja.

Danas jedan od najcijenjenijih i najpopularnijih europskih redatelja, (rođen u španjolskom mjestašcu Calzada de Calatrava 1949. godine), Pedro Almodovar je početkom sedamdesetih u Madridu radio najrazličitije poslove, od nastupa u rock grupama i avangardnim kazališnim družinama do pisanja tekstova za stripove i snimanja kratkih amaterskih filmova. No, upravo ta iskustva oblikovala su njegova prva dugometražna ostvarenja i ostavila trajan trag u njegovu opusu, koji je do temelja prodrmao svjetonazor postfrankovske Španjolske i promijenio recepciju Španjolske u svijetu. Osamdesete su, s iznimkom Matadora, za Almodovara bile godine komedija. Nakon dugometražnog debija Pepi, Luci, Bom i druge djevojke iz grupe (1980.), Almodovar snima Labirint strasti, posve nekonvencionalnu i originalnu campovsku romantičnu komediju, s za njega karakterističnim likovima s društvenog ruba i osobama u potrazi za vlastitim spolnim identitetom. Iz te su faze za ovaj ciklus, koji se otvara Labirintom strasti, odabrani i filmovi Mračne navike, Čime sam to zaslužila, Matador, Žene na rubu živčanog sloma i Veži me.

U devedesetima se Almodovar snažnije okrenuo melodrami, a najuspješniji filmovi tog razdoblja su upravo Kika, Cvijet moje tajne i Živo meso. Gotovo cjelokupni Almodovarov opus posvećen je jakim ženskim likovima (s iznimkom Lošeg odgoja, njegovog najosobnijeg ostvarenja) i potrazi za ljubavlju. Vrhunac njegove srednje faze stvaralaštva je melodrama Sve o mojoj majci, u kojoj su objedinjene sve njegove dotadašnje tematske preokupacije, a kojom se i zaključuje ova retrospektiva.