Kralj američkih robnih kuća James Cash Penney svojedobno je rekao kako je svaki biznis izgrađen na prijateljstvu, pa nije nemoguće da je upravo prijateljstvo bilo važan faktor u odluci nekadašnjeg šefa Podravke Darka Marinca da splitskoj tvrtki SMS odobri 65 milijuna kuna vrijedan kredit. Uostalom, vlasnik splitske tvrtke Srđan Mladinić bio je prijatelj mnogima. Njegova kompanija godinama je bila proglašavana poduzetničkim čudom, tvrtkom koja svima može poslužiti kao primjer, a sam vlasnik vizionarom koji je od ničega usred vlaškog krša stvorio uspješno poduzeće.

Takav SMS bio je potreban svima i svi su uživali u njegovu uspjehu. S jedne strane, domaći političari nisu propuštali priliku da posjete poduzeće i iz njegovih pogona smještenih usred kliške zabiti ostalim domaćim gospodarstvenicima održe litaniju o važnoj ulozi poduzetnika u razvoju hrvatske ekonomije, a s druge strane, običnim građanima SMS je služio kao endemski primjerak poštenog uspjeha.

Takav status SMS je višestruko naplatio, a ironijom sudbine, takva praksa na kraju ga je dovela do propasti. Naime, godinama su se SMS-ovi tržišni konkurenti žalili na povlašten položaj te kompanije. Od brojnih subvencija preko direktne financijske pomoći do činjenice da je država ovlastila privatni SMS-ov laboratorij da izdaje službene nalaze o kakvoći maslinova ulja svih domaćih proizvođača. Takve optužbe rijetko su bile prenošene u domaćim medijima, a i tada uglavnom tumačene kao podmetanja zavidne konkurencije.

Ipak, čvrsta politička podrška koju je godinama uživao SMS, vjerojatno je rezultirala i vrlo povoljnim kreditom koji je tvrtka dobila od Podravke. Naime, službena verzija glasi: tadašnji šef Podravke Darko Marinac kredit je odobrio na svoju ruku, no tako nešto teško da bi moglo biti izvedivo i u kompanijama s puno manjim stupnjem političke kontrole od Podravke. Ta kompanija već je godinama bastion lokalnih HDZ-ovih i HSS-ovih šerifa, koji sve važne upravljačke poluge dijele među sobom. Teorija da bi u takvom okruženju predsjednik Uprave, ma koliko moćan bio, uspio neopaženo i bez dozvole dodijeliti takav kredit, prilično je naivna.

Dapače, iza takvog kredita gotovo sigurno stoji politička naredba, a tko ju je izdao možda nikad nećemo saznati. Uostalom, Marinac je odabrao na sebe preuzeti odgovornost za cijeli slučaj, a sam Mladinić u jednako je dobrim odnosima bio s premijerom Sanaderom i s predsjednikom Mesićem.

Glavno pitanje u misteriju propasti SMS-a nije tko je kredit izdao, već za što je on potrošen. Naime, prema pisanju domaćih medija godišnji prihodi SMS-a na kraju 2008. godine iznosili su tek oko 36 milijuna kuna. Temeljem toga ispada da je samo zaduženje kod Podravke dvostruko veće od godišnjeg prihoda SMS-a. Na što je Mladinić potrošio taj novac zasad je potpuno nejasno, pogotovo zato što ta ulaganja gotovo uopće nisu utjecala na rast prihoda. Odgovor na to pitanje javnost vjerojatno neće dobiti bez poštenog dubinskog snimanja SMS-ova poslovanja, a to se gotovo sigurno neće dogoditi. Policija bi vjerojatno do zanimljivijih informacija došla u SMS-u nego u Podravci, gdje trenutno po nalogu Državnog odvjetništva češlja poslovanje.

I na tako tužan način završit će nekoć sretna priča o SMS-u. Darko Marinac praktički je najuren iz Nadzornog odbora koprivničke kompanije, koja će temeljem založnog prava preuzeti vlasništvo nad SMS-om. S obzirom na svoje postojeće proizvodne kapacitete, nije teško zaključiti kako će Podravka preuzeti tek brendove i recepture, pogone zatvoriti, a radnike otpustiti. Nekadašnji vizionar Mladinić također će se naći na burzi rada, a sudeći po onome što pišu dnevne novine, mogao bi ostati i bez hipotekom opterećenog stana.

Stara poslovica kaže da današnja istina već sutra može postati laž, a u Hrvatskoj se očito i najljepše bajke u trenu pretvaraju u tragediju. Napuštene SMS-ove proizvodne hale, izgrađene usred golog vlaškog brda, tik uz novu brzu cestu Split-Dugopolje, u konačnici bi mogle postati spomenik jednoj takvoj priči.