BERLUSCONI POD OPSADOM Talijanski premijer ima nad sobom 66 kaznenih prijava, nekoliko optužnica, i trebao bi se naći na optuženičkoj klupi u dva procesa, jednom zbog mita, drugom zbog pronevjereTalijanski predsjednik Giorgio Napolitano imat će možda mnogo važniju i aktivniju ulogu u sređivanju političkih prilika u Italiji nego što je to itko očekivao kada je u svibnju 2006. preuzeo dužnost. On je bio neočekivani izbor za predsjednika, koji se u Italiji bira u parlamentu. U to vrijeme na vlasti je bila lijeva koalicija premijera Romana Prodija, imala je većinu u parlamentu, pa se i očekivalo da će iz njenih redova biti izabran predsjednik. Spominjala su se razna imena, među njima i neki aktivni političari koji nisu odgovarali desnoj opoziciji, pa su otpali jer je u Italiji dobar politički običaj da se pri izboru predsjednika, neovisno o tome tko je na vlasti, konzultira i opozicija, da budući predsjednik bude prihvatljiv za sve.

U kasnoj fazi konzultacija vladina strana počela je spominjati i mogućnost da za predsjednika bude predložen i Giorgio Napolitano, komunistički politički veteran, jedan od glavnih ljudi nekadašnje Komunističke partije Italije, posljednjih godina mnogo manje aktivan nakon što se Komunistička partija rasformirala a njeni članovi na kraju prešli u novu Stranku ljevice. I desna koalicija, na opće iznenađenje, obznanila je da joj je Napolitano prihvatljiv, pa je tako Italija prvi put za predsjednika dobila komunista. Talijanski predsjednik ima gotovo isključivo protokolarne dužnosti, zatim se brine da li se poštuje ustav, pa tek kada se u to uvjeri potpisuje u parlamentu donesene zakone. Jedino ima značajniju političku ulogu kad određuje komu će dati premijerski mandat nakon parlamentarnih izbora, oko čega nakon posljednjih parlamentarnih izbora u proljeće 2008.

Napolitano nije imao nikakve dileme jer je na njima uvjerljivo pobijedila desna koalicija Silvija Berlusconija. Činilo se da će se nakon toga Napolitano na burnoj talijanskoj političkoj sceni naći u sjeni, a malo je tko očekivao da će i on biti uvučen u političke bure oko Berlusconija. Bilo je nekoliko situacija posljednjih mjeseci u kojima je Berlusconi iskazivao nezadovoljstvo stavovima koje je zauzimao Napolitano, posebno kada je riječ bila o nekim zakonima koje je Berlusconi želio na silu provesti u parlamentu, a Napolitno je to otežavao. No sve su te iskrice između 73-godišnjeg premijera i 84-godišnjeg predsjednika bile sitnica prema onome što je Berlusconi sada izveo. Berlusconi je napao Napolitana smatrajući ga odgovornim što je Ustavni sud poništio nedavno doneseni zakon o imunitetu za četvero najviših državnih funkcionara - predsjednika Republike, predsjednika vlade, te predsjednike gornjeg i donjeg doma parlamenta. Taj je zakon, koji se prema njegovu tvorcu, Berlusconijevu ministru pravosuđa Angelinu Alfanu, naziva Lodo Alfano, donesen unatoč oštrim prosvjedima lijeve opozicije i medija. Oni su s pravom tvrdili da je taj zakon nepravedan, te da je donesen isključivo da bi se njime od sudskog progona zaštitio premijer Berlusconi, jer je jedino on od četvero štićenih osoba imao problema s pravosuđem.

Talijanski premijer umiješan je u niz financijskih i drugih afera, protiv njega je dosad navodno podignuto ukupno čak 66 kaznenih prijava, nekoliko optužnica, a u dva procesa trebao bi sjesti i na optuženičku klupu, u jednom zbog davanja mita, u drugom zbog velike pronevjere. Lodo Alfano bio je izglasan u parlamentu samo zato da se Berlusconiju da imunitet kako bi izbjegao ta suđenja dok je premijer, to je svakom bilo jasno. A njegov je otvoreni plan bio da se na mjestu premijera zadrži što dulje, te da se, nakon što Napolitanu istekne mandat, kandidira i za predsjednika Republike, pa da tako još sedam godina bude zaštićen od progona. Budući da je - unatoč svim skandalima - u Italiji bio vrlo popularan, taj je plan bio izvediv. No sada su se u sve umiješali talijanski suci, koji već dulje vrijeme nastoje Berlusconija smjestiti gdje mu je mjesto, na optuženičku klupu, smatrajući da on ne može biti izuzet od parole koja je istaknuta u svakoj talijanskoj sudnici: “La legge è eguale per tutti” - “Zakon je jednak za sve”.

Kad je donesen Lodo Alfano, suci su žestoko protestirali, a Ustavni sud je prošlog tjedna ukinuo taj zakon, pa je Berlusconi ostao bez imuniteta, u opasnosti da uskoro u Milanu mora sjesti na optuženičku klupu u suđenju za davanje mita. To je suđenje u prvostupanjskom postupku u siječnju završilo osuđujućom presudom za glavnog optuženika, jednog britanskog odvjetnika. Kada je počelo prije tri godine, Berlusconi je bio jedan od optuženika, ali ga je Lodo Alfano spasio tog suđenja, pa je na optuženičkoj klupi ostao samo njegov suoptuženik, britanski odvjetnik David Mills. U siječnju, na vrlo kratkom ročištu, kojem ni Mills nije prisustvovao, sutkinja je Millsa proglasila krivim i osudila ga na četiri godine zatvora i globu od 600.000 eura zbog primanja mita od osobe koja u optužnici nije spomenuta, a za koju se tijekom suđenja govorilo kao o “gospodinu B.”.ANGELINO ALFANO Berlusconijev ministar pravosuđa

Svi su znali da je riječ o Berlusconiju. Ako je Mills kriv za primanje mita, morao bi i Berlusconi, da je ostao na optuženičkoj klupi, također biti osuđen na zatvorsku kaznu zbog davanja mita. No toga su ga spasili njegovi stranački kolege i koalicijski partneri izglasavanjem spomenutog zakona. To nije, kao što je poznato, bilo jedino suđenje koje se bavilo Berlusconijevim vrlo sumnjivim poslovnim metodama. Protiv njega je proteklih godina, dok je djelovao kao poslovni čovjek i medijski mogul, bilo mnogo istraga, kaznenih prijava, a neke od njih dolazile su do suda. No spretni Berlusconi uspijevao je do sada sve pravne potjere i zamke izbjeći, što zahvaljujući spretnim odvjetnicima, što mitu, a što - nakon što je postao vođom talijanske političke desnice - političkim saveznicima, koji su i prije prilagođavali zakone njegovim potrebama, pri čemu su mu pomagali i mediji pod njegovom kontrolom. Uostalom, i ovo suđenje vodilo se nakon što je otkriveno kako je Berlusconi manipulirao istragom protiv njega, pa je potplatio Millsa, koji je bio dugogodišnji odvjetnik njegove televizijske kompanije Mediaset, da svjedoči u njegovu korist.

Cijelu aferu nije lako objasniti, jer su njeni krakovi vodili u raznim smjerovima, no u drugoj fazi postupka tužitelji su se najviše usredotočili na mita koje je Mills navodno primio. Mills je u Italiji imao niz poslovnih partnera, među njima bio je i brodograditelj iz Napulja Diego Attanasio s kojima je bio u raznim poslovima, među ostalim i u jednom poslu s nekretninama u Salernu. No taj je posao zainteresirao talijanske istražitelje, jer je Attanasio osumnjičen da je - kako bi došao do nekretnina - potkupio lokalnog suca. Budući da je u posao bila umiješana i tvrtka Dendor, koju je Mills osnovao na otoku Man da sudjeluje kao posrednik, talijanski istražitelji htjeli su ispitati i Millsa. On je tvrdio da ne može govoriti o tom poslu jer na temelju odvjetničke tajne mora štititi interese svog talijanskog klijenta, koji je također imao udjela u tom poslu. Tko je taj drugi klijent nije htio reći, ali je poslije utvrđeno da je to Berlusconi. Istražitelji su bili vrlo uporni i otkrili štošta o njihovim odnosima, pa i to da je Berlusconi platio Millsu 600.000 eura da u istrazi oko Attanasija štiti Berlusconija. Došli su do pisma što ga je Mills napisao svom suradniku, u kojem je izričito napisao kako je stanoviti novac dobio od “gospodina B.” za neke poslove koji nisu bili sasvim u skladu sa zakonom.

To je pismo bilo od velike važnosti u procesu. Protiv Millsa su skupljeni brojni dokazi pa je on na kraju priznao da je radio neke stvari koje nisu bile sasvim etične, ali je do kraja procesa tvrdio da ipak nije kršio zakon. Neposredno prije izricanja presude on je objavio pismo u kojem se ispričavao i Berlusconiju i Attanasiju što im je svojim postupcima priuštio nevolje. Sud je na kraju ocijenio da je on ipak prekršio zakon te mu izrekao zatvorsku kaznu i globu. On je najavio da će se žaliti te je angažirao vrlo sposobne odvjetnike za taj posao. Njemu je u interesu ne samo da sruši optužnicu, nego da što više produlji žalbeni postupak, jer taj slučaj sljedeće godine odlazi u zastaru, pa bi on izbjegao kaznu, a i Berlusconi bi se tako trajno oslobodio svih sumnja. Valja očekivati da će žalbeni postupak trajati više od godinu dana, što znači da će i Mills na kraju izbjeći zatvor. Ipak, Mills je u ovoj aferi ipak nešto izgubio - ženu. Bio je oženjen britanskom političarkom Tessom Jowell, koja je u trenutku izbijanja afere bila članica laburističke vlade tadašnjeg premijera Tonyja Blaira. I ona se našla usred afere jer je utvrđeno da je novac koji je njen suprug dobio od Berlusconija na njihov račun iskoristila za otplatu hipoteke nad njihovom kućom. Ona je tvrdila da ništa ne zna o muževim poslovima, da ne zna otkud mu novac, te ga se, štoviše, javno odrekla i od njega razvela.

USTAVNI SUD ITALIJE Berlusconi tvrdi da suci rade protiv njega jer su od petnaest članova suda njih jedanaestero imenovali predsjednici Ciampi, Scalfaro i Napolitano, bliski lijevoj koalicijiTako je ostala u vladi, a zaključak istrage o njezinu ponašanju bio je da ona zaista nije znala otkud njezinu već bivšem suprugu taj novac. Nakon što je bez mrlja izišla iz te afere postala je ministricom u britanskoj vladi zaduženom za pripremu londonske olimpijade 2012. Sada se uvelike govori da bi tužiteljstvo u Milanu, koje je i pokrenulo pred Ustavnim sudom postupak preispitivanja ustavnosti zakona Lodo Alfano, moglo požuriti postupak u ovom suđenju podizanjem optužnice i protiv Berlusconija. Berlusconi je svjestan opasnosti koja mu prijeti, pa je prošle srijede, odmah nakon te odluke Ustavnog suda, navečer pred svojom kućom pred novinarima napao Ustavni sud da je njegova odluka politička, da u tom sudu u većini sjede ljevičari, koje su imenovali ljevičarski predsjednici Republike. Za Napolitana je rekao da se sada vidi na kojoj je strani, na što mu je Napolitano u službenom priopćenju ureda predsjednika Italije odgovorio da je on “jedino na strani Ustava”. Bijesni Berlusconi nije na tome stao, nego je iste večeri u utjecajnoj političkoj emisiji državne televizije RAI “Porta a porta”, u koju se javio telefonom, još žešće napao Napolitana, čak je rekao da je Napolitano trebao iskoristiti svoj utjecaj na suce Ustavnog suda da oni presude da Lodo Alfano ostane.

U studiju je bila bivša ministrica lijeve koalicije Rosy Bindi i zgražala se nad tom Berlusconijevom sugestijom, na što joj je Berlusconi bezobrazno odgovorio: “Čini mi se da ste ljepši nego što ste inteligentni.” Ona mu nije ostala dužna, nego je - aludirajući na njegove nedavne seksualne skandale - odgovorila: “Nisam žena koja je vama na raspolaganju.” Svi ti napadi na Napolitana izazvali su opće zgražanje, pa je intervenirao čak i Berlusconijev najbliži saveznik, predsjednik donjeg doma parlamenta Gianfranco Fini, koji je - pozivajući se na činjenicu da je Berlusconi na prošlim izborima dobio uvjerljivu većinu glasova - rekao: “Iako Berlusconi ima sva prava da, po želji birača, upravlja zemljom i da je reformira, to ga ne oslobađa precizne ustavne obaveze da poštuje Ustavni sud i šefa države.” Napolitano se u svoj toj gužvi drži dostojanstveno i suzdržano, prateći što će se dalje događati. Neki ljudi iz Berlusconijeve koalicije počeli su najavljivati da bi njegova stranka mogla organizirati velike demonstracije svojih pristaša protiv Napolitana i Ustavnog suda. To medijski komentatori smatraju opasnom namjerom i izravnom prijetnjom ustavnom poretku. A ako se to dogodi, da Berlusconi krene izvanparlamentarnim sredstvima protiv predsjednika države, to bi se moglo pretvoriti u opasnu krizu u kojoj će Napolitanova uloga postati ključna.