ČELNICI DINE, Petar Popović i Emil Mandekić, uvjereni su u ekološki potencijal ideje sinergije plinskog terminala i petrokemijskog postrojenjaProjekt LNG terminala u Omišlju na Krku ulazi u završnu fazu nakon što je prošlog četvrtka na javnoj raspravi predstavljena Studija utjecaja na okoliš terminala za ukapljeni plin. Kao što je poznato kompanija Adria LNG planira na zemljištu DINA-Petrokemije sagraditi terminal za ukapljeni plin u koji planira uložiti oko 800 milijuna eura. U sastavu društva trenutačno su europske energetske kompanije E.ON Ruhrgas, Total, OMV i Geoplin, a očekuje se da će se društvu uskoro pridružiti INA, HEP i Plinacro, sa zajedničkim udjelom od 25 posto.

Kako su na samoj prezentaciji studije rekli vodeći ljudi DINA-Petrokemije i LNG Adrije, Studija utjecaja na okoliš potvrdila je da nema nikakvih zapreka za izgradnju tog terminala. Stoga je izvjesno da će projekt početkom 2010. dobiti lokacijsku dozvolu, izgradnja bi trebala početi 2011. a bude li sve u redu, terminal u Omišlju s radom bi trebao početi 2014. U raspravi o Studiji najznačajniji prigovori bili su oni vezani uz korištenje natrijeva hipoklorita za obradu vode te za utjecaj terminala na temperaturu mora u Kvarnerskom zaljevu, budući da se u samom procesu vraćanja ukapljenog plina u plinovito stanje koristi morska voda koja se u okoliš vraća na znatno nižim temperaturama.

Prema nalazima Studije takav proces ne bi znatno snizio temperaturu mora jer bi se ona u krugu od jednog kilometra od samog terminala snizila za 0,5 Celzijevih stupnja, no predstavnici DINA-Petrokemije izrazili su uvjerenje kako bi taj efekt mogao biti u potpunosti izbjegnut sinergijom trokemijskih postrojenja s terminalom čime bi se poništio efekt hlađenja mora i izbjeglo kloriranje vode. Naime, izbor isparivača ukapljenog plina, koji preporučuje studija, zahtijeva i dodatnu obradu morske vode radi sprečavanja mogućeg biološkog obraštaja dijelova isparivača. Za tu namjenu koristio bi se klor u formi natrijeva hipoklorita koji bi se proizvodio u krugu terminala. Međutim, mogućnost sinergije s DINOM radi umanjivanja tih dvaju efekata nije obrađena u studiji.

DINA-Petrokemija preuzela bi rashladnu energiju terminala, a ona bi se umjesto ispuštanja u more koristila kao energija potrebna za hlađenje vlastitih proizvodnih procesa. U isto vrijeme otpadna toplina petrokemijskih procesa vratila bi se u LNG terminal radi uplinjavanja ukapljenog plina, rekao je Petar Popović jedan od čelnih ljudi kompanije DINA-Petrokemija. Šef konzorcija LNG Adria Michael Mertl rekao je kako je ideja iz DINE u praksi provediva, ali problem nastaje u proizvodnim kapacitetima LNG terminala i DINA-Petrokemije.

Mertl tvrdi kako bi terminali LNG Adrije imali mnogo veću proizvodnju nego što je ima Petrokemija te bi količine hladne energije bile veće od one tople energije. Međutim, kako je rekao Popović, DINA će do 2011. imati više od 400 tisuća tona proizvodnih kapaciteta godišnje, odnosno, fazna izgradnja terminala i predviđeni dovršetak razvojnih projekata DINA-Petrokemije omogućuju da se nakon 2014. postigne pravi odnos sinergije kojim bi DINA mogla preuzeti svu raspoloživu rashladnu energiju terminala. Zbog toga se može očekivati da opcija sa sinergijom tih dvaju postrojenja u budućnosti bude detaljnije istražena.