Usvojenom rezolucijom o pravu na čistu vodu, Glavna skupština Ujedinjenih naroda konačno je i ovo u uvrstila na popis osnovnih ljudskih prava. Zastupnici zapadnih industrijskih zemalja suzdržali su se od glasanja.

Isto onako kao što svatko ima pravo na hranu, na rad, na život bez terora i diskriminacija, od jučer (28.7.) svaki pojedinac ima isto tako pravo na čistu i pitku vodu. Ova odluka Ujedinjenih naroda doduše nije obvezajuća i ne može se zahtijevati sudskim putem, no ona je od izuzetne simbolične vrijednosti.

Rezolucija o pravu na vodu prije svega signalizira da se problemu rješavanja manjka pitke vode na našoj planeti što hitnije treba posvetiti. Naime, prema najnovijim podacima UN-a, točnije njegova ogranka za zaštitu okoliša, u svijetu trenutno 844 milijuna osoba raspolaže s gotovo nikakvim ili izuzetno slabim pristupom čistoj, pitkoj vodi dok čak 2,5 milijarde stanovnika Zemlje zbog manjka vode nema nikakav pristup sanitarnim čvorovima, odnosno, toaletima. A zbog života u nehigijenskim uvjetima te od bolesti prouzročenih nečistom vodom, prema podacima ove institucije godišnje u svijetu umire više od dva milijuna osoba.

„Zbog nečiste vode u svijetu godišnje umire više osoba nego od bolesti kao što su malarija ili AIDS. Među njima je najveći broj djece mlađe od 5 godina", naglasio je i veleposlanik Brazila, Pablo Salon u srijedu na Generalnoj skupštini UN-a.

Oružani sukobi zbog manjka vode

Manjak vode, širenje pustinje, odnosno, neplodnog tla na područjima koje se do nedavno još moglo koristiti za zemljoradnju, fenomen je koji se već duže vrijeme pojavljuje ne samo u Africi ili Aziji već i u Europi. Do sada je najteže pogođena Španjolska gdje se područje pustinje na njezinom jugu svake godine u smjeru sjevera povećava za oko kvadratni kilometar.

S druge strane, kako su naglasili zastupnici UN-a, svake godine povećavaju se i sukobi unutar pojedinih država upravo zbog manjka čiste, pitke vode; primjerice, na Bliskom Istoku između Palestinaca i Izraelaca ili u Indiji. Situacija se pogoršava i zbog sve veće privatizacije izvora vode od strane velikih koncerna za proizvodnju živežnih namirnica zbog kojih se povećavaju i cijene ove dragocjene, prirodne tekućine.

SAD, Kanada i Velika Britanija - suzdržane

Inače, zahtjev za usvajanjem rezolucije prava na čistu i pitku vodu, podnijela je organizacija „Blue Planet Project". Njihova borba da ovaj predmet konačno postane predmetnom rasprave i glasanja UN-a, trajala je više od dvije godine. Kako je naglasila jedna od osnivačica ove organizacije, Kanađanka Maude Barlow, „ situacija s vodom u svijetu je danas gotovo u potpunosti drugačija nego što je to bila 1948. godine kada je usvojena većina rezolucija. 2010. godine manjak pristupa čistoj vodi predstavlja najveću povredu ljudskih prava uopće. Mi se prvenstveno zalažemo za pravedniju raspodjelu ".

Na kraju je zanimljivo spomenuti i podatak da je za rezoluciju svoj glas dalo 122 predstavnika dok ih je čak 41 ostalo suzdržano; među njima većinski predstavnici SAD-a, Kanade i Velike Britanije.